KOLUMNA
Ima neko gori i od Bakira Izetbegovića i teže će Bogu,
vjerovao ga ili ne, đevap dati za stanje Bosanskih muslimana. To su ulema,
odnosno bošnjačka inteligencija koja mu podilazi ili ga čak i podržava u
njegovoj infantilnoj politici
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ima neko gori i od Bakira Izetbegovića i teže će Bogu,
vjerovao ga ili ne, đevap dati za stanje bosanskih muslimana koji se popisaše
kao Bošnjaci. To su ulema, odnosno bošnjačka inteligencija koja mu podilazi ili
ga čak i podržava u njegovoj infantilnoj politici.
Najbolji primjer tog odnosa bošnjačke inteligencije prema
Bakiru je njegov izjava na nedavnoj ceremonijalnoj press-konferaciji kada je
izjavio da je SDA uradila za Bošnjake i BiH koliko svi drugi u proteklih 100
godina. Niko od pozvanih, nije teško biti od Bakir ni pozvaniji ni politički
obrazovaniji, nije reagirao na ovaj njegov samohvalisavi nonsens.
E tek sad, kad smo se svi našli u škripcu zbog njegove
odvratno infantilne, populističke i nacionalističke politike imamo potrebu
reagirati na to. I to kad već čujemo vlastitim ušima na ulici, ili vidimo
vlastitim očima kad čitamo komentare na društvenim mrežama koliko ga svijet
proklinje i gaji anatemu prema njemu osobno. Ti ljudi tvrde potpuno suprotno od
onoga šta je on rekao o sebi i svojoj stranci. Dakle, narod misli da sve Bakirove
greške i grijehe okajavat će generacije u narednih 100 godina i opet ih neće
moći ispraviti!
Zašto, onda, intelektualci šute na takve njegove
samohvalisave laži? Nek im bude…!
Imao bih i ja razloga tako se ponašati, ali ne pristajem na
to! Još prije desetak godina upozoravao sam da ćemo doživjeti ovaj i ovakav
vakat pa sam u Avazu objavio kolumnu pod naslovom “Dodikovo carstvo od Baltika
do Trebevića”. U tom tekstiću sam
ustvrdio da ”fenomen Milorada Dodika
leži u seriji grešaka i političkih ustupaka bošnjačkih političara koji su došli
na čelo SDA nakon smrti Alije Izetbegovića.” Potom sam to obrazložio sljedećim
tezama: “Rejting Bosne i Hercegovine danas u svijetu katastrofalno je pao u
odnosu na vrijeme njenog priznanja od UN-a. Pojednostavljeno gledano, to se
može vezati za period vladavine rahmetli Alije Izetbegovića, ma koliko bilo
diskutabilno koliko je on, kao njen prvi harizmatični predsjednik, tome
doprinio, a koliko splet okolnosti, odnosno, političkih prilika u svijetu.
To se najbolje ogleda u činjenici da nije bilo značajnijeg
državnog predstavnika u svijetu osim nekoliko komunističkih lidera, Rusije,
Kine, Sjeverne Koreje, Iraka, Kube, da ih on nije posjetio i obrnuto.
Kada je zadnji put na Sarajevski aerodrom sletio neki
uvaženi svjetski državnik, osim Tayiba Erdogana?! Ko je sve i šta je sve
doprinijelo takvom razvoju političke situacije za BiH, duga je priča. Ona ne
isključuje ni odgovornost samog rahmetli Alije Izetbegovića bar po jednom
osnovu: iza sebe u svojoj stranci nije ostavio adekvatnog nasljednika! (…)
Onima koji u ovakvoj tvrdnji vide neki moj osobni animozitet
prema Bakiru ili paranoju od teorija zavjere, preporučujem da uče na iskustvu Willya
Brandta kada je šokiran gledao izgradnju Berlinskog zida! Tek nakon dvadeset
dana od početka izgradnje Zida, stigle su prve osude njemačkih političkih
saveznika sa Zapada! Dovoljno kasno da bi Njemačka pola stoljeća živjela
podijeljena!”
Pred isti takav zid
nas je doveo Alijin samohvalisavi nasljednik, Bakir Izetbegović!
(TBT)