Prije nekoliko godina, kad se Chris Martin iz Coldplaya razvodio od glumice Gwyneth Paltrow i osjećao se potišteno, prijatelj mu je dao knjigu da mu podigne raspoloženje. Bila je to zbirka poezije Jalaluddina Rumija,perzijskog pjesnika iz trinaestog stoljeća, koju je preveo Coleman Barks. “To mi je na neki način promijenilo život”, rekao je Martin kasnije, u intervjuu. Pjesma s albuma Coldplaya citira Barksa koji je uzeo jednu od pjesama: “This being human is a guest house / Svakog jutra novi dolazak / Radost, tuga, podlost, / neka trenutna svijest dolazi / kao neočekivani gost. ”
Rumi je pomogao duhovnim putovanjima drugih slavnih osoba — Madonne, Tilde Swinton — od kojih su neke na sličan način kompilirale njegov rad. Aforizmi koji se pripisuju Rumiju svakodnevno kruže društvenim mrežama, nudeći motivaciju. “Ako te iritira svako trljanje, kako ćeš se uopće uglancati”, kaže jedan od njih. Ili: „Svakog trenutka svoju sudbinu klešem dlijetom. Ja sam tesar vlastite duše.” Barksovi prijevodi se posebno dijele na Internetu; oni su također oni koji se nalaze na policama američkih knjižara i recitiraju se na vjenčanjima. Rumi se često opisuje kao najprodavaniji pjesnik u Sjedinjenim Državama. Obično ga se naziva mistikom, svecem, sufijem, prosvijetljenim čovjekom. Međutim, zanimljivo je da se, iako je cijeli život proučavao Kur'an i islam, rjeđe opisuje kao muslimana.
Riječi koje je Martin stavio na svoj album potječu iz Rumijeve “Mesnevije”, epske poeme od šest tomova koju je napisao pred kraj svog života. Njegovih pedeset hiljada redaka uglavnom je na perzijskom, ali su prožeti arapskim odlomcima iz muslimanskih spisa; knjiga često aludira na anegdote iz Kur'ana koje nude moralne pouke. (Djelo, koje neki znanstvenici smatraju nedovršenim, dobilo je nadimak Perzijski Kur'an.) Fatemeh Keshavarz, profesorica perzijskih studija na Sveučilištu Maryland, rekla mi je da je Rumi vjerovatno naučio Kur'an napamet, s obzirom na to koliko ga je unio u svoju poeziju. Sam Rumi opisao je “Mesneviju” kao “temeljevog temelja temelj vjere” – što znači islam – “i tumača Kur'ana.” Pa ipak postoji malo tragova religije u prijevodima koji se tako dobro prodaju u Sjedinjenim Državama. “Rumi kojeg ljudi vole je vrlo lijep na engleskom, a cijena koju plaćate je da se smanji kultura i religija”, rekao mi je nedavno Jawid Mojaddedi, proučavatelj ranog sufizma na Rutgersu.
Rumi je rođen početkom trinaestog stoljeća, na području današnjeg Afganistana. Kasnije se sa svojom obitelji nastanio u Konyi, u današnjoj Turskoj. Njegov otac je bio propovjednik i vjerski učenjak, a on je Rumija upoznao sa sufizmom. Rumi je nastavio svoje teološko obrazovanje u Siriji, gdje je proučavao tradicionalnije zakone sunitskog islama, a kasnije se vratio u Konyu kao učitelj medrese. Tamo je upoznao starijeg kalenderiju lutalicu, Shamsa Tabrizija, koji mu je postao mentor. Mnogo se raspravljalo o prirodi intimnog prijateljstva između njih dvojice, ali Shams je, slažu se svi, imao trajan utjecaj na Rumijevu vjersku praksu i njegovu poeziju. U novoj Rumijevoj biografiji, “Rumijeva tajna,” Brad Gooch opisuje kako je Shams natjerao Rumija da preispita svoje teološko obrazovanje, raspravljajući s njim o odlomcima iz Kur'ana i naglašavajući ideju predanosti kao spoznaje jedinstva s Bogom. Rumi će pomiješati intuitivnu ljubav prema Bogu koju je pronašao u sufizmu s pravnim kodeksima sunitskog islama i mističnom mišlju koju je naučio od Shamsa.
Ova neobična tapiserija utjecaja izdvojila je Rumija od mnogih njegovih suvremenika, rekao mi je Keshavarz. Ipak, Rumi je stekao veliki broj sljedbenika u kozmopolitskoj Konyi, uključujući sufije, muslimanske literate i teologe, kršćane i Židove, kao i lokalne sunitske seldžučke vladare. U “Rumijevoj tajni” Gooch korisno bilježi političke događaje i vjersko obrazovanje koji su utjecali na Rumija. “Rumi je rođen u religioznoj obitelji i cijeli je život slijedio propisana pravila dnevne molitve i posta”, piše Gooch. Međutim, čak iu Goochovoj knjizi postoji napetost između ovih činjenica i želje da se zaključi da je Rumi, u nekom smislu, nadišao svoje porijeklo – da je, kako to Gooch kaže, “iznosio tvrdnje o ‘religiji ljubavi’ koja je išla izvan svih kanoniziranih vjera.” Ono što se može izgubiti u takvim čitanjima je mjera do koje je Rumijevo muslimansko učenje oblikovalo čak i te ideje. Kao što Mojadeddi primjećuje, Kur'an priznaje kršćane i Židove kao “ljude knjige”, nudeći polazište prema univerzalizmu. “Univerzalnost koju danas mnogi poštuju kod Rumija dolazi iz njegovog islamskog konteksta.”
Brisanje islama iz Rumijeve poezije počelo je mnogo ranije nego što su se Coldplay uključili. Omid Safi, profesor bliskoistočnih i islamskih studija na Sveučilištu Duke, kaže da su čitatelji na Zapadu u viktorijanskom razdoblju počeli odvajati mističnu poeziju od njezinih islamskih korijena. Prevodioci i teolozi tog vremena nisu mogli pomiriti svoje ideje o “pustinjskoj religiji”, s njezinim neobičnim moralnim i pravnim kodeksima, i djelo pjesnika poput Rumija i Hafiza Shirazija. Objašnjenje na koje su se odlučili, rekao mi je Safi, bilo je “da su ti ljudi mistični ne zbog islama, nego usprkos njemu.” To je bilo vrijeme kada su muslimani bili izdvojeni zbog pravne diskriminacije – zakon iz 1790. ograničio je broj muslimana koji su mogli doći u Sjedinjene Države, a stoljeće kasnije američki Vrhovni sud opisao je “intenzivno neprijateljstvo ljudi muslimanske vjere prema svim drugim sektama, a posebno kršćanima.” Godine 1898., u uvodu svog prijevoda “Mesnevija”, Sir James Redhouse je napisao: “Mesnevija se obraća onima koji napuštaju svijet, pokušavaju upoznati i biti s Bogom, izbrisati sebe i posvetiti se duhovnoj kontemplaciji.” Za one na Zapadu, Rumi i islam su bili razdvojeni.
U dvadesetom stoljeću niz istaknutih prevoditelja – među kojima su R. A. Nicholson, A. J. Arberry i Annemarie Schimmel – ojačali su Rumijevu prisutnost u kanonu na engleskom jeziku. Ali Barks je taj koji je znatno proširio Rumijevo čitateljstvo. On nije toliko prevodilac koliko tumač: on ne čita niti pisati perzijski. Umjesto toga, on pretvara prijevode iz devetnaestog stoljeća u američke stihove.
To je stih vrlo posebne vrste. Barks je rođen 1937. i odrastao je u Chattanoogi, Tennessee. Doktorirao je. u engleskoj književnosti i objavio svoju prvu knjigu poezije, “The Juice,” 1971. Prvi put je čuo za Rumija jedno desetljećekasnije, kada mu je drugi pjesnik, Robert Bly, dao primjerak Arberryjevih prevoda i rekao mu da su morali biti “pušteni iz svojih kaveza” – to jest, stavljeni u američki slobodni stih. (Bly, koji je objavljivao poeziju u The New Yorkeru više od trideset godina – i čija je knjiga “Iron John: Knjiga o muškarcima”, iz 1990., uvelike inicirala moderni muški pokret – kasnije je sam preveo neke od Rumijevih pjesama.) Barks nikada nije proučavao islamsku književnost. Ali ubrzo je nakon toga, kako mi je prekotelefona rekao nedavno, iz svog doma u Georgiji, sanjao san. U snu je spavao na litici blizu rijeke. Stranac se pojavio u krugu svjetla i rekao: “Volim te.” Barks nije vidio ovog čovjeka prije, ali ga je susreo sljedeće godine, u sufijskom redu blizu Philadelphije. Čovjek je bio vođa reda. Barks je počeo provoditi popodne proučavajući i preformulirajući viktorijanske prijevode koje mu je Bly dao. Od tada je objavio više od desetak Rumijevih knjiga.
FOTO: (Agencije)
U našem razgovoru, Barks je opisao Rumijevu poeziju kao “misterij otvaranja srca”, stvar koju, kako mi je rekao, “ne možete izreći jezikom”. Kako bi došao do te neizrecive stvari, uzeo je malo slobode s Rumijevim radom. Kao prvo, on je minimalizirao spominjanje islama. Razmotrite poznatu pjesmu “Like This”. Arberry prevodi jedan od njegovih redaka, prilično vjerno, kao “Ko god te pita o Hurijama, pokaži (svoje) lice (i reci) ‘Ovako.'” Hurije su djevice obećane u raju u islamu. Barks izbjegava čak i doslovan prijevod te riječi; u njegovoj verziji rečenica glasi: “Ako te netko pita kako će izgledati savršeno zadovoljenje svih naših seksualnih želja, podigni lice i reci ovako.” Religiozni kontekst je nestao. Pa ipak, drugdje u istoj pjesmi, Barks spominje Isusa i Josipa. Kada sam ga pitala o tome, rekao mi je da se ne može sjetiti je li namjerno odlučio ukloniti islamske reference. “Odgojen sam kao prezbiterijanac”, rekao je. “Učio sam napamet biblijske stihove, a Novi zavjet znam više nego Kur'an.” Dodao je: “Kur'an je teško čitati.”
Kao i mnogi drugi, Omid Safi pripisuje Barksu zasluge za predstavljanje Rumija milionima čitalaca u Sjedinjenim Državama; pretvarajući Rumija u američki stih, Barks je posvetio dosta vremena i ljubavi pjesnikovim djelima i životu. A postoje i druge verzije Rumija koje su još udaljenije od izvornika—kao što su New Age knjige Deepaka Chopre i Daniela Ladinskog koje se reklamiraju i prodaju kao Rumi, ali imaju malo sličnosti s pjesnikovim pisanjem. Chopra, autor duhovnih djela i entuzijast alternativne medicine, priznaje da njegove pjesme nisu Rumijeve riječi. Umjesto toga, kao što piše u uvodu u “Rumijeve ljubavne pjesme”, to su “‘raspoloženja’ koja smo uhvatili kao određene fraze koje su zračile iz izvornog farsija, dajući život novoj kreaciji, ali zadržavajući bit njezina izvora.”
Raspravljajući o ovim “prijevodima” New Agea, Safi je rekao: “Vidim vrstu ‘duhovnog kolonijalizma’ na djelu ovdje: zaobilaženje, brisanje i okupiranje duhovnog krajolika koji su živjeli, disali i internalizirali muslimani od Bosne i Istanbula do Konye, sa Iranom u središnjoj i južnoj Aziji.” Izdvajanje duhovnog iz religijskog konteksta ima duboke odjeke. Islam se redovito dijagnosticira kao “rak”, uključujući i generala Michaela Flynna, izabranog predsjednikaDonalda Trumpa za savjetnika za nacionalnu sigurnost, a čak i danas kreatori politike sugeriraju da nezapadne i nebijele skupine nisu pridonijele civilizaciji.
Sa svoje strane, Barks vidi religiju kao sekundarnu bit Rumija. “Religija je takva tačka prijepora za svijet”, rekao mi je. “Ja imam svoju istinu, a ti svoju istinu – ovo je jednostavno apsurdno. Svi smo zajedno u ovome i pokušavam otvoriti svoje srce, a Rumijeva poezija pomaže u tome.” Neko bi u ovoj filozofiji mogao otkriti nešto od Rumijeva vlastitog pristupa poeziji: Rumi je često mijenjao tekstove iz Kur'ana kako bi odgovarali lirskoj rimi i metru perzijskog stiha. Ali dok bi Rumijevi perzijski čitatelji prepoznali taktiku, većina američkih čitatelja nije svjesna islamskog nacrta. Safi je usporedio čitanje Rumija bez Kur'ana s čitanjem Miltona bez Biblije: čak i ako je Rumi bio heterodoksan, važno je priznati da je on bio heterodoksan u islmskom kontekstu – i da je islamska kultura, stoljećima prije, imala mjesta za takvu heterodoksnost. Rumijeva djela nisu samo slojevita s religijom; oni predstavljaju povijesni dinamizam unutar islamske znanosti.
Rumi je koristio Kur'an, hadise i religiju na istraživački način, često izazivajući konvencionalna čitanja. Jedna od Barksovih popularnih interpretacija glasi ovako: “Izvan ideja ispravnog i lošeg postupanja, postoji polje. / Naći ćemo se tamo.” Izvorna verzija ne spominje “ispravno” ili “zlodjelo”. Riječi koje je Rumi napisao bile su iman (“vjera”) i kufr (“nevjerstvo”). Zamislite, dakle, muslimanskog učenjaka koji kaže da osnova vjere ne leži u vjerskom kodu, već u uzvišenom prostoru suosjećanja i ljubavi. Ono što bismo mi, a možda i mnogi muslimanski svećenici, danas mogli smatrati radikalnim je tumačenje koje je Rumi iznio prije više od sedamsto godina.
Takva čitanja tada nisu bila posve jedinstvena. Rumijeva djela odražavala su širi pritisak između religiozne duhovnosti i institucionalizirane vjere – iako s duhovitošću kojoj nema premca. “Povijesno gledano, nijedan tekst nije oblikovao maštu muslimana – osim Kur'ana – kao poezija Rumija i Hafiza”, rekao je Safi. Zbog toga su Rumijevi opsežni spisi, nastali u vrijeme kada su pisari morali ručno prepisivati djela, preživjeli.
“Jezik nije samo sredstvo komunikacije”, rekao je pisac i prevodilac Sinan Antoon. “To je rezervoar sjećanja, tradicije i nasljeđa.” Kao kanali između dviju kultura, prevodioci preuzimaju inherentno politički projekat. Moraju smisliti kako, na primjer, perzijskog pjesnika iz trinaestog stoljeća učiniti razumljivim suvremenoj američkoj publici. Ali oni imaju odgovornost ostati vjerni izvornom djelu – što bi, u slučaju Rumija, pomoglo čitateljima da prepoznaju da bi profesor šerijata također mogao napisati neke od najčitanijih ljubavnih pjesama u svijetu.
Jawid Mojaddedi sada je usred višegodišnjeg projekta prevođenja svih šest knjiga “Mesnevije”. Tri su objavljena; četvrti bi trebao izaći ovog proljeća. Njegovi prijevodi priznaju islamske i kur'anske tekstove u izvorniku korištenjem kurziva za označavanje kad god Rumi pređe na arapski. Njegove su knjige također prožete fusnotama. Njihovo čitanje zahtijeva određeni napor, a možda i želju da se vidi dalje od vlastitih predrasuda. To je, uostalom, smisao prevoda: razumjeti strano. Kao što je rekao Keshavarz, prijevod je podsjetnik da “sve ima oblik, sve ima kulturu i povijest. Takav može biti i musliman.”
(TBT,The New Yorker, Autor: Rozina Ali)