LIFESTYLE
Većina nas bi
radije radila bilo šta nego da razmišlja. Nedavna studija je pokazala da kada
ih ostave same u sobi, ljudi bi radije sami sebi davali elektro šokove nego da
mirno sjede i misle
FOTO: (
Profimedia)
Svi poznajemo
pametne ljude koji rade glupe stvari. Na poslu vidimo ljude briljantnih umova
kako prave najjednostavnije greške. Kući možda živimo sa nekim ko je
intelektualno nadaren ali nema ideje. Svi imamo prijatelje koji imaju visok
koeficijent inteligencije ali ne i zdrav razum.
Duže od jedne
decenije, Andre Spicer i Mets Alveeson proučavali su pametne organizacije koje
zapošljavaju još pametnije ljude, navodi Spicer u tekstu za Gardijan.
“Bili smo
konstantno iznenađeni time kako ti inteligentni ljudi završe na kraju radeći
najgluplje stvari. Nije ni čudo što su mnogi od tih inteligentnih ljudi opisali
svoj posao kao glup.”
Dok su radili
istraživanje, priznaje Spicer, shvatio je da je i njegov život prepun gluposti.
Na poslu, provodio bi godine pišući naučni rad koji bi samo desetak ljudi
čitalo. Studentima bi dao test znanja za koja zna da bi ih zaboravili čim
napuste slušaonicu. Proveo je mnogo dana sjedeći na sastancima za koje su svi
prisutni znali da su u potpunosti besmisleni. Njegov život je bio gori.
“Ja sam
osoba koja često završi plaćajući “porez idiotima” koji nam nameću
kompanije i vlade zbog toga što ne razmišljamo unaprijed”, navodi Spicer.
“Jasno je da
sam sam imao lični interes u pokušajima da shvatim, kako ja, kao i milioni
drugih poput mene, možemo biti toliko glupi toliko vremena. Pošto sam sagledao
svoja prethodna iskustva i pročitao brzo rastući opus o tome zašto ljudi ne
misle, moj koautor i ja počeli smo da dolazimo do nekih zaključaka.”
Visok IQ ne znači
i da je neko inteligentan. IQ testovi samo snimaju analitičku inteligenciju;
sposobnost da se primjete obrasci i riješe analitičke problemi. Većina
standardnih IQ testova propušta još dva aspekta ljudske inteligencije:
kreativnu i praktičnu inteligencije. Kreativna inteligencije je naša sposobnost
da se nosimo sa novim situacijama. Praktična inteligencija je naša sposobnost
da završavamo stvari. Za prvih 20 godina života, ljudi su nagrađeni za svoju
analitičku inteligenciju. Onda se pitamo zašto su “najbolji i
najpametniji” nekreativni i praktično neupotrebljivi.
Najinteligentnijih
ljudi prave kratke mentalne rezove sve vrijeme. Jedan od najmoćnijih je
samopodilaženje: skloni smo da mislimo da smo bolji od drugih. Većina ljudi
misle da su nadprosječni vozači. Ako pitate klasu studenata da li su natprosječno
inteligentni, ogromna većina bi dala ruku da jeste. Čak i kada pitate ljude
koji su objektivno među najgorima u nečemu, oni imaju tendenciju da kažu da su
iznad prosjeka.
“Ne može
svako da bude iznad prosjeka – ali svi možemo imati iluziju da jesmo. Mi se očajnički
držimo ove iluzije čak i kad ima poražavajućih dokaza za suprotno. Mi
prikupljamo sve informacije koje idu tome u prilog i ignorišemo bilo kakvu
informaciju koja dokazuje da griješimo. Osjećamo se dobro, ali previđamo važne
činjenice. Kao rezultat toga, najpametniji ljudi ignorišu inteligenciju drugih
tako da se sami osjećaju pametniji “, objašnjava Spicer.
Biti pametan može
da košta. Za postavljanje nezgodnih pitanja, istraživanja i pažljivo
razmišljanje o stvarima treba vremena. Također je neprijatno. Većina nas bi
radije radila bilo šta nego da razmišlja. Nedavna studija je pokazala da kada
ih ostave same u sobi, ljudi bi radije sami sebi davali elektro šokove nego da
mirno sjede i misle. Biti pametan može također da uznemirava. Postavljanja teških
pitanja je nepopularno.
Inteligentni
ljudi brzo uče te lekcije. Umjesto da koriste svoju inteligencije, oni ćute i
povode se za masom. Stvari se završe, svačiji život je lakši i ljudi su srećni.
Ali na duži rok može da stvori loše odluke i postavi temelje za katastrofu.
(The Bosnia
Times, Nedeljnik.rs)