INTERVJU
Bivši član
Predsjedništva BiH kojeg hrvatski birači u Hercegovini skloni HDZ-u nisu
smatrali svojim legitimnim predstavnikom jer je biran glasovima Bošnjaka, danas
je član Parlamenta BiH i ima novu stranku, a za Nacional govori o političkim
aferama i putu BiH prema EU
FOTO:
Komšić (Agencije)
Rođeni
Sarajlija Željko Komšić bosanskohercegovački je političar koji se prije svega
zalaže za cjelovitu i građansku Bosnu i Hercegovinu i zbog takvih svojih
stavova nije omiljen među nacionalno obojenim strankama na političkoj sceni u
susjednoj državi.
Iza njega
su bogata politička karijera i ratno iskustvo u redovima Armije BiH, kojoj se
priključio odmah nakon prvih napada srpske vojske na Sarajevo. Za iskazanu
hrabrost odlikovan je najvišim vojnim odlikovanjem Armije BiH, Zlatnim
ljiljanom.
Kao visoki
dužnosnik i potpredsjednik SDP-a BiH, na općim izborima 2006. i 2010. dva puta
je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Na toj dužnosti ostao je do
2014., a u međuvremenu je 2012. napustio SDP BiH i osnovao svoju stranku
Demokratsku frontu, kojoj je predsjednik. Budući da je u Predsjedništvo BiH
biran glasovima Bošnjaka, hrvatski birači u Hercegovini, koji su skloniji HDZ-u
BiH, nisu ga smatrali svojim legitimnim predstavnikom. Od decembra 2014.
zastupnik je u Zastupničkom domu PS BiH. Intervju Nacionalu dao je sedam dana
nakon usvajanja Rezolucije Europskog Parlamenta o BiH.
NACIONAL: Prošle
sedmice usvojena je rezolucija Europskog parlamenta o BiH u kojoj se, između
ostalog, poziva na ustavnu reformu koja će garantirati ravnopravnost
konstitutivnih naroda. Koliko je realno da će BiH ispuniti te zahtjeve u
dogledno vrijeme?
Ja bih
zaista volio da je BiH već ispunila te zahtjeve ili da barem postoji izvjesnost
da će se to dogoditi, kako kažete, u dogledno vrijeme. Nažalost, poprilično sam
siguran da se to neće dogoditi. Do ustavne reforme nismo mogli doći ni u nekom
ranijem vremenu, kada su uslovi za tu reformu bili daleko povoljniji.
U ovom
vremenu i trenutnim političkim okolnostima i odnosima, kada se sporadično i
otvori priča o reformi Ustava BiH, ne samo da se ne nazire mogućnost šireg
konsenzusa o tom suštinskom pitanju za BiH, nego i tako sporadično i površno
otvorena priča ide u sasvim pogrešnom pravcu – pravcu realizacije ratnih
ciljeva političkim putem. Potpuno se odustaje od priče o osnovnim ljudskim
pravima pojedinca koja su povrijeđena važećim ustavnim sustavom, a što je već
konstatirano u presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju
Sejdić-Finci.
Naprotiv,
kroz “ustavno-političku maglu” priče o pravima kolektiviteta, nastoji se doći
do realizacije ratnih ciljeva. Prava kolektiviteta ili, preciznije, konstitutivnih
naroda u važećem ustavnom sistemu, ugrožena su kod izbora delegata u klubove
naroda u državnom parlamentu i kod izbora člana Predsjedništva BiH, ali ne
onako kako to predstavljaju Čović i HDZ BiH.
Ustav BiH
tu propisuje da svi delegati Srbi u Domu naroda dolaze iz RS-a, a delegati
Bošnjaci i Hrvati iz Federacije BiH. Dakle, ni Srbi iz Federacije niti Bošnjaci
i Hrvati iz RS-a, po važećem Ustavu, ne mogu biti članovi Doma naroda državnog
parlamenta. Kod izbora člana Predsjedništva ta prava ugrožena su tako da Srbin
iz Federacije ne može biti član Predsjedništva BiH, kao što to ne mogu biti
Bošnjak ili Hrvat iz RS-a. Naravno, Čović iHDZ BiH nikada to nisu spomenuli kao
diskriminaciju naroda u BiH. Njih to ne zanima! (…)
(The
Bosnia Times, Nacional)
