Piše: Israël Shamir, thebosniatimes.ba
Zanimljiva slučajnost, dvostruka kriza nas je snašla početkom oktobra: prvi kolaps Interneta i konačni krah Zelene Ekonomije. Zaposleni Facebooka su morali testerama i sjekirama ući u njihove kancelarije pošto su im se pametna vrata tvrdoglavo odbijala otvoriti i njihovi bedževi su izgubili njihov čarobni dodir. Izgleda da su te Internet probleme stvorile nepoznate snaga izvan Facebooka. One imaju pristup unutarnjem radu Interneta. Možda je u pitanju vojska, ili neka opskurna tehnika čuvara tajni Interneta? Oni su dokazali svoju moć: čak i Internet domen Facebooka je stavljen na prodaju. Mark Zuckerberg to nije mogao uraditi, kako mi je rečeno. Da li je to bila prijetnja ucjenjivača globalnim finansijskim strukturama? Ili pokušaj skretanja pažnje od saslušanja u Kongresu? Možda je to pak bila obična demonstracija moći?
Istovremeno, prvi udar zime je razotkrio nesposobnost zelene energije da grije naše domove i snabdijeva industrijske pogone. Priroda je dokazala svoje sposobnosti: odjednom je vjetar u Evropi odbio okretati turbine. Neobično zatišje na Sjeveru, kao da je vjetar strpan u Aeolusovu torbu. Cijene energije su skočile u nebo. Fantastična sve-digitalna budućnost planirana za čovječanstvo, bazirana na Internet tehnologijama i oslobođena fosilnih ostataka, nije se ostvarila. Umjesto da se nastavi naš marš prema strašnoj Novoj Normali, čim su stvari krenule po zlu vraćeni smo u našu problematičnu ali dobro poznatu normalu. Kaubojski šešir Big Techa je prevelik za njegovu glavu. Srećom, ova nevolja se dogodila prije nego što je čovječanstvo nasilno ugurano u pametne stanove koji se griju nestašnim vjetrom. U suprotnom je prošli vikend mogao označiti kraj za Homo Sapiense: smrzli bi se napolju, bez mogućnosti prolaska kroz pametna vrata.
Energetska kriza u kombinaciji sa krahom Interneta je veoma opasna kombinacija. Zašto se ne susrećemo sa vanzemaljcima? Mogući odgovor: svaka prosvjetljena civilizacija uništava samu sebe prije nego što stekne sposobnost da se otisne ka zvijezdama. Inteligentna bića imaju tendenciju da precijene svoju sposobnost razmišljanja; umjesto da se drže poznatih tehnologija i postepeno uvode poboljšanja, oni nastoje napraviti veliki skok naprijed. Rezultati su očajni, kao što smo sada ustanovili.
Ispostavilo se da je potrebna jaka sjekira da bi se pametna vrata savladala; možda bi zelena politika i zeleni političari trebali biti podvrgnuti istom rješenju. Neke cijene energije su nespojive sa ljudskim životom.
Ispostavilo se da je Zeleni Novi Dogovor jedna donkihotovska fantazija. Nismo spremni preći na futurističke izvore energije. Ne još, u svakom slučaju. Mogli bismo prestati oslovljavati naftu, plin i ugalj tim fensi “fosilnim” nazivom: to su zapaljiva goriva. Rat protiv zapaljivih goriva, predvođen Rockefeller Fondacijom kojoj su se pridružili mladi futuristi, bio je veoma uspješan, možda i previše za svoje dobro. Evropa i Sjeverna Amerika, kao i Kina i Rusija, su izrazili želju da postignu svijet bez ugljenika. Suprotno mišljenje, naime da se smatra kao obmanom da je čovjek uzrok klimatskih promjena poznatim kao globalno zagrijavanje, je zvanično zabranjeno.
Kina je prva napravila zaokret. Oni su već započeli zatvarati rudnike u Unutrašnjoj Mongoliji kada su otkrili da im nedostaje energija za napajanje njihovih fabrika. Kakvo iznenađenje! Oni su sada suočeni sa državnom krizom i bili su primorani reaktivirati zatvorene rudnike. Ti rudnici su bile žrtve globalističke politike, a kriza se produbila zbog prethodnog prekida uvoza Australijskog uglja zbog diplomatskog spora sa tom zemljom. Očigledno su Kineske vođe bile ubijeđene da se planetarna klima ubrzano zagrijava, i da Zeleni Novi Dogovor znači da više neće morati napajati svoje fabrike i grijati domove. Ispostavilo se da su preuranjene prognoze globalista, i Kinezi su se vratili provjerenim energetskim rješenjima.
Međutim, Evropa je tvrdoglava. Evropljani su ubijeđeni da ne postoji izbor; moraju odustati od uobičajenih goriva i preći na “čistu” energiju. Čak i ako to znači smrznuti se do smrti, oni će se držati čiste energije. Vođa Zelenih u Nemačkoj Annalena Baerbock, upitana odakle će dolaziti energija kada nema vjetra i sunce bude prekriveno oblacima (što se dogodilo u septembru) je odgovorila da će ona i dalje dolaziti iz utičnice. “Odakle ta struja treba stizati? Naravno, daleko od utičnica i fabrika, kroz dalekovode koje već imamo. Ali ta struja u budućnosti mora biti klima-neutralna.” Ona izgleda ne razumije da je energija potrebna za stvaranje struje.
Zeleni su dobronamjerni, ali indoktrinirani i tvrdoglavi. U filmu iz 1984. godine Ghostbusters jedan Zeleni aktivista isključuje struju do centrale istjerivača duhova sa katastrofalnim posljedicama za New York City. Na isti način, Zeleni aktivno uništavaju Evropske tradicionalne izvore energije. To će vjerovatno označiti kraj Zelenog Dogovora; to jest, kada ljudi budu razumjeli da je to samoubilački kurs.
Nedavno je plin, prikladni izvor energije, bio izložen naglom rastu cijena iz čisto političkih manipulacija. Umjesto da toliko preplaćuju plin, Njemci bi mogli koristiti ruski prirodni gas. Rusi su završili sa postavljanjem Nord Stream 2, plinskog cjevovoda koji vodi direktno u Njemačku. Ako postane operativan, cijena prirodnog gasa će pasti, i Njemci bi se mogli grijati ove zime. Ali Nord Stream 2 mora prethodno dobiti korisničku dozvolu; morat će zadovoljiti određene političke uvjete koji su uspostavljeni prije nekog vremena kako bi se kroz njega omogućila isporuka jeftinog plina. Političari zahtijevaju da taj gasovod mora imati više od jednog vlasnika jer ga je izgradio ruski Gazprom. Nadalje, traži se da Poljskoj i Ukrajini bude omogućeno da izraze svoje primjedbe prije nego što jeftini ruski gas pređe njemačku granicu. Ali Poljska i Ukrajina su ipak konkurencija Gazpromu! Ako dozvola zavisi od njihovog odobrenja, plin nikada neće proći kroz NS 2 već će se i dalje isporučivati po mnogo višoj cijeni putem tih antirusko nastrojenih zemalja.
Putin je zaustavio rast cijene gasa time što je izrazio svoje uvjerenje da će taj problem uskoro biti riješen. Da je on istakao da je rješenje daleko od izvjesnog cijena bi ostala visoka, što bi akcionarima Gazproma donijelo još više dividenda. Da li je Putin djelovao protiv svojih (i ruskih) interesa iz čistog altruizma? Pa, ne. Ali Putin želi zdravo, održivo poslovanje koje donosi stabilan profit svake godine; s druge strane, Njemački i Evropski pregovarači žele da cijena plina bude nepodnošljivo visoka da bi natjerali građane da pređu na struju. Rusija bi imala veliku dobit danas, ali ne bi ostalo ništa za sutra. Putin više voli imati zadovoljne Evropske potrošače plina.
Evropljani bi mogli imati jeftiniju energiju, i za grijanje i za vožnju, ali njihove vođe to ne dozvoljavaju. Oni su odlučili da će cijene energenata biti visoke, vrlo visoke; tako da ćete osjetiti svaki stepen Celzijusa u svom džepu. Putin je izjavio da su Evropljani loše računali kada su odlučili da napuste tradicionalna goriva. Možda je to rekao iz ljubaznosti, jer nema ni trunke sumnje: evropski i sjeverno-američki lideri su svjesni da su ”čista” goriva višestruko skuplja i mnogo manje pouzdana, ali su ih ipak izabrali.
Može li se to objasniti njihovim neprijateljskim stavom prema Rusiji? Nijedna od zemalja sa velikim zalihama plina i nafte (Iran, Venecuela, Rusija) nisu bliski saveznici EU i Velike Britanije. Izgleda da su evropske vođe odlučne u namjeri zamrznuti sve kuće koje plin zagrijava. Regulatorni organ VB je odbacio planove firme Shell o razvoju gasnih polja u Sjevernom moru, a Shell nije ni Ruska niti Iranska kompanija. Moje objašnjenje: oni žele uništiti naftu i gas, i ne mare za zamrznute građane. U Britaniji će računi za gorivo biti povećani za 400 funti; onaj koji si to ne može priuštiti, neka pati.
Ta politička energetska kriza je zadesila cijeli svijet. Jedan razlog su ogromne državne kupovine energije iz nepouzdanih tehnologija na sunce i vjetar. Dodatni razlog: manjak investicija u izvore energije iz zapaljivih goriva. Već dugi niz godina, energetske kompanije su vjerovale u neisplativost ulaganja u tradicionalna goriva; rečeno im je da su ta goriva na samrti. Sada će možda ponovo razmisliti. Pošto smo shvatili da su nam nafta i gas još uvijek potrebni, trebalo bi da investiramo u Rusiji pošto se zalihe nalaze u udaljenoj divljini Arktika. Potrebno je puno vremena i novca da bi se razvila nova plinska polja.
Problem leži u tome da Istočni Evropljani vole da varaju Ruse. Svjesni su toga da su Rusi omraženi od strane elita SAD i EU, pa vjeruju da će kroz parnice postići bolje rezultate. Stalno mijenjaju pravila igre kako bi osigurali pobjedu. Rusi su počeli graditi Nord Stream 2 prije više godina; da bi spriječili dalji razvoj, EU je nad tim gasovodom 2020. primijenila direktivu o plinu. To je bila neobična odluka: direktiva nije postojala kada su Rusi počeli graditi gasovod. Međutim, političari iz Istočne Evrope su krajnje nepošteni. Visoki član EU Suda (ECJ) Michal Bobek je nedavno tražio od suda da promjeni svoju odluku. Hoće li to uraditi, ili neće?
U slučaju da EU ne dozvoli Rusima da upravljaju gasovodom kako smatraju za shodno, Evropljani bi mogli ostati bez prirodnog gasa. I onda će ova vrlo hladna zima donijeti odluku za Evropu. Pitanje je, da li bi radije da ostanu dobro zagrijani, ili više vole da provociraju Ruse čak i po cijenu smrzavanja?
Rusi također prihvataju koncept globalnog zagrijavanja. Misle da će u okviru novog Zelenog Dogovora moći prikazati svoje tehničke talente i visoko obrazovanje. To im više odgovara nego da jednostavno prodaju naftu kao što to čini Saudijska Arabija. Međutim, daleko je od izvjesnog da će se sofisticirana radna mjesta zaista pojaviti. Rusija može biti prilično hladna, ali ima ona veliku prednost u sistemu javnog grijanja izgrađenom u dobu Sovjetskog Saveza. Toplije je u moskovskim stanovima nego u Jeruzalemu zimi. U Izraelu, zima je hladna; U Moskvi je bolje, kao što sam otkrio prije više godina.
Rusiju opsjedaju Ukrajina i Poljska, dvije vrlo neprijateljski nastrojene susjedne države, ali Putin ipak nastoji sarađivati sa njima. Kako nastupa zima, vrlo brzo ćemo vidjeti da li će regulatori istrajati u njihovim naporima. Krajem oktobra se održava klimatska konferencija UN u gradu Glasgow; tada ćemo vidjeti tačno koliko su Evropljani spremni platiti da bi ”spasili klimu”.
(TBT)