Možda se Milorad Dodik preračunao u mnogim procjenama kad se odlučio na svoj „put bez povratka“, a jedna je već očigledna. Na tom putu neće ima svog dugogodišnjeg druga Dragana Čovića. On se već pokolebao i traži način kako da popravi odnose sa Bakirom Izetbegovićem. Možda ni to nije slobodna volja samog Čovića koliko je to odluka vjerskih i političkih krugova iz Zagreba. Vjerovatno su sastanci visokog predstavnika Cristiana Schmidta sa Andrejom Plankovićem, potom reisa Husiena Kavazovića sa biskupom Josipom Bozanićem, kao i susret Bakira Izetbegovića sa predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem.
SPAŠAVANJE FEDERACIJE BiH
Hrvatska politika generalno čini zaokret kad je region u pitanju nakon dešavanja u Crnoj Gori gdje je Srbija preko SPC-e crnogorski režim „bacila na koljena“. Sve je to dio nove strategije uramljene u ideju stvaranja novog „Srpskog sveta“, što je inačica za ideju Velike Srbije.
Tako da je bilo očekivano da će Čović i Izetbegović ponovo sjesti za sto, što se i dogodilo u par navrata u periodu od kad je eskalirao brutalni sukob sa Dodikom. Važnost ovih sastanka je u tome što se Izetbegović bio jednostrano povukao iz pregovora o Izbornom zakonu sa Čovićem, nakon čega je izbjegavao susrete s njim.
Bez ikakvih posebnih saznanja o njihovim razgovorima svakom laiku je jasno da su oni vođeni tako da se resetuju odnosi između Bošnjaka i Hrvata, a to znači izmešu SDA i HDZ. Prvi i glavni uvjet jeste da Izetbegović morao vratiti politiku svoje stranke „na fabričke postavke“, a to znači pristajanje na politička rješenja koja su primarno uvjetovana etničkim principima, na čemu insistira Čović. To znači definitivno žrtvovanje Željka Komšića kao političkog partnera. Ali, pošto su i Čović i Izetbegović svjesni da će SDA bukvalno biti prepolovjena na slijedećim izborima, kakav god Izborni zakon bio, i da u tom slučaju neće biti u kapacitetu formirati vlast sa HDZ-om na višim razinama vlasti, posebno neće moći formirati Vladu Federacije BiH, morali su se složiti da će im biti potreban treći partner iz bošnjačkog bloka stranaka. Za sada je evidentno da Trojka predovđena Nerminom Nikšićem nikad neće pristati na koaliciju sa SDA-o i HDZ-om, te da niti jedan druga opoziciona stranka u Sarajevu neće moći nadomjestiti onoliko glasova koliko se realno očekuje da će SDA izgubiti, pa su zbog toga odlučili „poraditi na tome“. Čović je bio pokušao naći nove partnere u bošnjačkom korpusu kroz dobre personalne odnose sa Fahrudinom Radončićem, a u posljdnje vrijeme i sa Elmedinom Konakovićem, ali sve to „pada u vodu“ u odnosu na mogućnost partnerstva sa SDA-om.
ZVIZDIĆ JE KALKULANT
Zato je Izetbegović smislio „lukavu strategiju“ da nagovori Denisa Zvizdića da osnuje svoju stranku. Pošto je Zvizdić definitivno odbačen od strane Trojke kao mogući njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH, te da mu je iz NiP-a ponuđeno da bude nosilac liste za državni parlament, te da je projekat oživljavanja S za BiH, koju je preuzeo Semir Efendić, već doživio debakl, on se našao u „neobranom gro bhžđu“. Tako da mu je ideja osnivanja stranke, kako tvrde kuloari, koju bi indirektno podržavao sam Izetbegović, izglednija solucija od svih dosadašnjih.
Čak su procjene da bi ovu Izetbegovićevu „lukavu strategiju“ podržali i stranci, do kojih Zvizdić posebno drži, kako sam Schmdit tako i Amerikanci, koje je Dodik bacio u velike nevolje. Međunarodna zajednica je primorana djelovati po principu „spasiti šta se spasiti može“ u BiH, a njihov plan bio spašavanje Federacije BiH. Pošto je prostor političkog centra, kojeg su do sada popunjavale stranke sa građanskim prefiskom, bukvalno prazan Zvizdićev cilj bio bio da ga popuni sa svojom strankom. Što se njegovog osobnog imidža tiče, možda mu je cilj i realan. Pitanje je ostatka kadrova koje ima namjeru kooptirati. Međutim, Izetbegoviću bi bilo važnije da Zvizdić privuče one razočarane glasače koji će sigurno napusti SDA, nakon mnogobrojnih afera, kako ne bi glasali za Konakovićev NiP. Zvizdić je dugo kalakulirao sa izlaskom iz SDA, pa će tako dugo kalkulirati sa odlukom o osnivanju stranke. Šta će stvarno učiniti do njega je, a ne do Izetbegovića.
(TBT, Tim za analitiku)