Zvog vrlo visokih tenzija među politićkim blokovima na državnim razinama, kao i zbog međuentitetskim turbulencija teško je steči dojam da je ovo izborna godina i da je vrijeme izborne kampanje stranake na samom pragu. Možda zbog svega toga mediji ne pokazuju interes za stranačke pripreme jer su izbori već odavno postali kliše.
Ipak, trojica iskusnih političara su se odlučila osnovati nove stranke koje bi kao takve mogle unijeti neki svježinu, a možda i „pomrsiti račune“ nekima.
OPOZICIJA KOJA TO NIJE
Radi se o Šemsudinu Mehmedoviću, Ivi Tadiću i Igoru Radojčiću. Po svojim referencama ova tri lidera bi mogla imati ambicije da postanu alternativa aktuelnim nacionalnim vođama Miloradu Dodiku, Draganu Čoviću i Bakiru Izetbegoviću. Ali njihovi politički nastupi za sada uopće ne odaju takav dojam niti ambicije.
Ostale opozicione stranke, kako u Fedraciji tako i u RS-u, također su klišeizirane, a neke od njih su „trojanski konji“ i epigoni triju dominantnih nacionalnih stranaka.
Pokušaj da se opozicija ujedini dao je rezultate na prošlim izborima. Ujedinjenje desetak stranaka izbacilo je SDA iz vlasti. Ali avaj, od njih desetak u bloku su ostale samo tri, poznate kao Trojka. Te tri stranke čine vladajuću koaliciju sa HDZ-om i SNSD-om. Bio se stekao dojam da se sa Trojkom napravila alternativa SDA-u. Ali svakim danom je sve očiglednije da je SDA samo formalno opozicija, a da ima moć koliko je sutra da uđe u vlast, što joj je Dodik otvoreno i ponudio.
Tako da za sada alternative postojećim etebliranim nacionalnim strankama (HDZ – SDA- SNSD) u opozicionim redovima nema. A imala bi ukoliko bi opozicioni lider pokazali više solidarnosti i sarađivali međusbono bar u pola koliko sarađuju vođe zavađenih naroda.
Ova je sedmica započela vrlo nepovoljno po Trorjku, posebno za Elmedina Konakovića, neformlanog ftrntmena ovog politčkog bloka. O vrlo opsežn oj polcijskoj akciji kodnog imena „Crna krvaata“ uhapšen je njegov kum Gordan Memija koji se dovodi u svezu sa narko-kartelom „Dino-Tito“. Narko bos Edin Gačanović, koji slovi kao globalni kralj kokaina, nalazi se u zatvoru u Nizozemskoj, ali se sumnja da je preko mreže koju je stvorio njegova droga i novac od droge distribuiran i u Sarajevu.
Ovo je težak udarac za politčku karijeru Konakovića, kao i za blok stranaka Trojke kojima je ova akcija policije dobrano „potkresala krila“ za kampnju u narednim izborima.
Pored političkih kriza i blokada koje su kreirali nacionalni lideri dugogodišnje kriminalne afere srozale su politički život na nivo kriminalnog miljea. To se vidi iz svakodnevnih naslova u medijima. Zar ima država na svijetu da su joj u zatvoru bivši premijer, kao što je slučaj sa Fadilom Novalićem, bviši direktor OSA-e, kakav je slučaj sa Osmanom Mehmedagićem Osmicom, bivši predsjednik Suda BiH, kakav je slučaj sa Rankom Debevcem, pa evo i direktor FUP, kao što je slučaj sa Vahidinom Munjićem, koji je uhapen u najnovijoj akciji „Crna krvata“.
ODLUČUJUĆA SEDMICA JE PRED NAMA
Svakako je hapšenje dvadestak ljudi, među kojima su i policijaci, na primjer, krupan korak u obračunu sa korupcijom. Ali, kako je moguće da tolika hapšenja zaobilaze one koji desetljećima, bar u Federaciji BiH, vedre i oblače?
Izuzmemo li problem Milorada Dodika, koji je u biti začetnik i glavni kreator političkih kriza u Bosni I Hercegovini u psljednjih 15 godina, te da je on svojom politikom prešao i posljednju „crvenu liniju“ koju su mu davali predstavnici međunarodne zajednice, pa je zbog toga on isključivo njihov problem, za ovakvo stanje u Fedraciji BiH isključivo su odgovorni Čović i Izetbegović.
Toga su naravno svjesni i predstavnici međunarodne zajednice pa se već dugo špekulira kako bi obojica mogla završiti na američkoj crnoj listi.
Te špekulacije je podgrijao Ivica Puljić, izvještač za televiziju Al Jezeera, koji je napisao na svom postu mreže X da se spremaju snakcije za „četvorku“ u Federaciji BiH.
Svakako da bi dvojica od njih trebala biti Čović i Izetbegović. Iako je vrlo delikatno sankcionirati Čovića, zbog imidža o „ugroženosti“ bosanskih Hrvata kakav su stvorili u Evropi, ovo bi mogao biti trenutak kad je nužno povuči tako radikalan potez. A razlozi i dokazi za sankcioniranje Čovićeve kriminalne politike svakako postoje.
Istovremeno, vrlo je upadljivo da se u Sarajevu unazad par godina hapse kriminalci i korpumpirani političari dok u Hercegovini, već dugi niz godina nije uhapšen niti jedan kriminalca. Tek je Marinko Čavara, stavljen na ameirčku crnu listu, što se može smatrati izuzetkom kad je sancioniranje hrvatskih političara u pitanju.
Tako da bi sankcioniranje samog Izetbegovića, bez Čovića, bilo shvaćeno kao odmazda prema Bošnjacima.
Ukoliko pak ne budu sankcionirani Čović i Izetbegović, naredni izbori ne da će biti repriza svih poratnih izbora, nego će dodatno zacementirati pozicije nacionalih lidera. Sa njima priča o reformama i evropskom putu ostaje prazna retorika i demagogija.
(TBT, Tim za analitiku)