Kako izraelski rat protiv Gaze ulazi u sedmi mjesec, regionalne napetosti koje bi mogle dovesti do eksplozije nasilja rastu.
Dana 15. aprila, po prvi put u povijesti, Iran je izveo izravan osvetnički napad na Izrael nakon što je ovaj uništio njegov konzulat u Damasku.
Ovaj porast regionalnih napetosti dolazi u trenutku kada rat u Gazi doseže strašnu prekretnicu od više od 34.000 ubijenih Palestinaca, uključujući oko 14.000 djece, nakon više od 200 dana rata.
Ovakva masovna ubijanja sigurno će se povećati kako se izraelska invazija na Rafah – nakon sedmica pregovora s američkim zvaničnicima i regionalnih smetnji – čini neizbježnom, što bi moglo natjerata mnoge od 1,5 miliona Palestinaca blokiranih u južnoj Gazi preko granice u Egipat.
Dok ovaj požar nasilja hara u Gazi, čini se da Egipat, najveća arapska zemlja, nedostaje u akciji.
Njegov predsjednik, Abdel Fattah el-Sisi, nije uspio obuzdati jednog od njegovih najbližih saveznika, Izrael, niti mobilizirati Sjedinjene Države da zaustave izraelski rat, što je jasna prijetnja stabilnosti egipatskog režima.
Štoviše, Kairo nije otvorio svoju granicu s Gazom kako bi ublažio glad koja ima razarajući učinak na civile i jasno je pokazao svoju nespremnost da prihvati palestinske izbjeglice.
Osim retorike o nedopuštanju izraelskog masovnog prebacivanja Palestinaca na egipatski teritorij i zahtjeva za dodatnom podrškom za sigurnost granica od Sjedinjenih Država, Kairo nije zauzeo aktivan stav protiv izraelskog brutalnog rata u proteklih šest mjeseci.
Ovakva – primjetno oslabljena – uloga proizlazi iz režima koji je zemlju zaglibio u duboku ekonomsku krizu, vojne elite koja je primarno zabrinuta za kratkoročni opstanak i ortačkog modusa operandi koji rat u Gazi vidi kao sredstvo za financijsku dobiti.
Ekonomska kriza u Egiptu
Egipat je gurnut u dramatičnu dužničku krizu s razornim ekonomskim posljedicama za siromašne i srednju klasu. To nije samo uzrokovalo kolaps nacionalne valute, povećalo stopu siromaštva i potrošilo nacionalne resurse, već je također dovelo Egipat u ozbiljno oslabljenu poziciju u smislu zauzimanja stavova o Gazi koji nisu usklađeni sa SAD-om ili Evropskom unijom (EU ).
Otkako je počeo rat u Gazi, Egipat je prodao zemlju zaljevskim državama kako bi osnažio privredu, tačnije, prema izvještaju o ugovoru s UAE u iznosu od 35 milijardi dolara za razvoj ljetovališta Ras al-Hekma na sjevernoj obali, dok je Kairo također postigao prošireni ugovor o zajmu od 8 milijardi dolara s MMF-a i primio paket pomoći od 7,4 milijarde eura od EU-a u zamjenu za suzbijanje migracija.
Ovi priljevi inozemnog financiranja bili su ključni za sprječavanje potpunog privrednog kolapsa; međutim, također su ga više oslanjali na volju međunarodnih zapadnih sila i ograničili sposobnost Egipta da djeluje u vezi s izraelskim ratom ili da otvoreno prkosi blokadi Gaze, pri čemu oba uživaju zapadnu podršku.
Veze s Izraelom
Drugi faktor je blisko savezništvo između Egipta i Izraela, koje se proteže od sigurnosne suradnje do ekonomske integracije, pa čak i otvorene političke podrške iz Tel Aviva.
Na primjer, kada se Egipat suočavao s rastućom pobunom na Sinaju, izraelska vojska bila je izravno uključena u napore protiv pobunjenika, s više od 100 zračnih napada izvedenih u sklopu podrške egipatskim snagama sigurnosti.
Izraelske firme su u međuvremenu Egiptu prodale sofisticirani špijunski softver koji je koristio za špijuniranje kritičara, ponajviše Ahmeda El Tantawija, opozicionog lidera koji se smatrao jedinom vjerodostojnom prijetnjom Sisiju na predsjedničkim izborima 2023.
Tu je i otvorena politička podrška koju Egipat dobiva od Izraela i njegovih saveznika u Washingtonu, s AIPAC-om koji je otvoreno lobirao u ime režima 2013. godine nakon krvavog puča koji je doveo vojsku na vlast. Cilj je bio zadržati američku vojnu pomoć, koja je iznosila 1,3 milijarde dolara, vojnoj autokratiji.
U tom svjetlu, Izrael je nezamjenjiv saveznik koji se pokazao neprocjenjivim u održavanju režima na vlasti, a na temelju ove računice Egipat će vrlo olahko postupati ako posumnja da bi njegova politika poremetila savez.
To znači žrtvovanje dugoročne stabilnosti na svojim granicama i riskiranje masovnog priljeva palestinskih izbjeglica – što bi naštetilo unutarnjem položaju režima – kako bi održao netaknutim svoje savezništvo s Izraelom.
To također uključuje pomaganje blokade Gaze, što neizravno pojačava regionalne napetosti i izravno pridonosi sve većoj gladi na palestinskom području.
Kronizam u Egiptu
Naposljetku, tu je i solidarnost režimskih elita, koje koriste rat u Gazi kako bi se obogatile na račun očajnih Palestinaca. Tačnije, postoji slučaj Ibrahima al-Organija, sinajskog plemenskog vođe i vođe režimske legalne milicije koja je sudjelovala u protiv pobunjenika u operacijama na Sinaju.
Al-Organi je vlasnik Hala, tvrtke koja naplaćuje Palestincima hiljade dolara da organizira njihov izlazak iz pojasa i uživa bliske veze s egipatskim snagama sigurnosti. Ova praksa ne samo da je nehumana, već je i štetna za domaći kredibilitet režima.
To je, međutim, indikativno za snagu ortačke mreže sigurnosnih agencija i njihovih saradnika koju je Sisi izgradio kako bi učvrstio svoju moć, skupa elita koje su vjerojatno postale premoćne da bi ih Sisi kontrolirao. To omogućuje tim elitama da naruše dugoročnu stabilnost režima radi mogućnosti brzog bogaćenja.
Na kraju, ova politika se može shvatiti samo kroz opsesiju da se pod svaku cijenu ostane na vlasti. Logika je jednostavna, oduprite se preseljenju Palestinaca na Sinaj zatvaranjem granice i blokadom Gaze bez ikakvih konkretnih političkih akcija koje bi mogle ublažiti humanitarnu katastrofu koja se odvija.
Održavanje savezništva s Izraelom i zapadnim podupirateljima Egipta nadjačava svaku zabrinutost za dugoročnu regionalnu stabilnost.
U biti, egipatski režim vidi svoje izglede za preživljavanje uvelike pojačanom podrškom Zapada i Izraela, žrtvujući ono što bi mnogi mislili da je imperativ nacionalne sigurnosti.
Ova logika znatno je povećala izglede za regionalnu eskalaciju, čak i sveopći rat, koji bi bio znatno smanjen da je Egipat zauzeo jači stav i jednostrano pokušao ublažiti glad u Gazi.
(TBT,THE NEW ARAB)