GEOPOLITIKA
Razmjena vatre,
koja je uključivala korištenje teške artiljerije i avijacije, prijeti da ovaj
trusni prostor između Rusije i Turske baci u nove ratove
FOTO: (AA)
Nova eskalacija
sukoba u Nagorno Karabahu poslije skoro 22 godine mira ponovo je prvi plan izbacila
ovaj “zamrznuti konflikt” sa Kavkaza čije ponovno paljenje može imati
daleko šire i opasnije posljedice od regionalnog rata.
Teritorija
Nagorno-Karabaha danas je, u velikoj mjeri, još uvijek predmet spora između Armenije
i Azerbejdžana.
Ove dvije nacije,
koje dijele taj prostor, počele su sukob oko njega tokom 1988. godine, još za
vrijeme Sovjetskog Saveza. Raspadom zajedničke države, već 1991. godine izbio
je rat koji je trajao sve do 1994. godine, kada je Rusija uspješno
izdejstvovala primirje.
Od tada je bilo
sporadičnih okršaja koji nisu ozbiljnije narušavali primirje. Međutim,
jučerašnja razmjena vatre, koja je uključivala korištenje teške artiljerije i
avijacije, prijeti da ovaj trusni prostor između Rusije i Turske baci u nove
ratove.
Portparol armenskog
Ministarstva odbrane Artsrun Hovhanisjan je za agenciju AP rekao da se borbe
odvijaju duž čitave “kontrolne linije” koja razdvaja Nagorno-Karabah
od ostatka Azerbejdžana.
Hovhanisjan je u
odvojenoj objavi na Facebook-u naveo da su obje strane pretrpjele gubitke, kao
i da je pogođen jedan azerbejdžanski helikopter.
Najnovije borbe
predstavljaju najozbiljnije kršenje primirja od kraja armensko-azerbejdžanskog
rata. Izbijanje novog sukoba na tom prostoru može lako da uvuče i druge
međunarodne aktere što bi imalo katastrofalne posljedice po međunarodne odnose.
FOTO: (AA)
Azerbejdžan, kao
izvoznik nafte, posjeduje jaču oružanu silu, ali Armenija je član ODKB-a i već
ima ruske trupe stacionirane na svojoj teritoriji. Ako bi došlo do situacije u
kojoj bi ruske trupe morale da se brane ili odgovore na vatru, vrlo brzo bi se,
kao i pre 100 godina “aktivirao niz saveza” kojim bi interesne
strane, poput ODKB-a i Turske (a time i NATO saveza) ušle u novi svjetski rat.
Odnos snaga
Trenutno,
azerbejdžanska vojska broji oko 85.000 pripadnika. Pored toga, tu su i 300.000
bivših vojnika koji su služili vojsku u posljednjih petnaest godina.
Azerbejdžanska avijacija i PVO broji oko 8.000 pripadnika, 106 aviona i 35
helikoptera. Pritom, veliki saveznik Azerbejdžana i njenih oružanh snaga je
Turska, članica NATO saveza.
Sa druge strane,
oružane snage Republike Armenije danas broje oko 81.000 aktivnih i oko 32.000
vojnika i oficira u rezervnom sastavu. Nacionalna granična služba je zadužena
za sigurnost duž granice sa Gruzijom i Azerbejdžanom, dok ruske trupe
kontrolišu granicu prema Turskoj i Iranu. Po potrebi, vojska je u stanju da
mobiliše sve vojno sposobne muškarce starosti od 15 do 59 godina.
Članica ODKB
Od 1992. godine Armenija
je članica članica ODKB-a. Ima razvijenu vojnu saradnju sa Rusijom, čije
prisustvo u vojnim bazama u zemlji je produženo do 2044. godine. Kao članica
Ugovora, može da računa na podršku članica ODKB.
Ovdje ne treba
zanemariti ni oružane snage Republike Nagorno-Karanah, koje su nastavile da se
razvijaju u periodu poslije rata.
One se sastoje od
pješadije, tenkova, artiljerije, PVO sistema i avijacije. Snage imaju 25.000
aktivnih vojnika i 30.000 u rezervi.
FOTO:
(PrintScreen)
Valja podsjetiti
da je aktuelna armenska vlada odustala od pridruživanja EU i odlučila se za
ulazak u Evroazijsku ekonomsku uniju, odnosno, zajednicu s Rusijom,
Bjelorusijom i Kazahstanom. Članstvo u ODKB bio je sljedeći logičan korak.
Azerbajdžan je
generalno neutralan, ali također ključni saveznik Turske u regionu s kojom deli
kulturne, etničke pa i jezičke veze, i jedan od prioriteta američkog State
Departmenta u jačanju američkog uticaja u tom dijelu sveta.
Moguća eskalacija
sukoba između Azerbejdžana, koji je blizu da postane američki vojni saveznik, i
Armenije, zaštićene od strane Rusije, bi de facto značilo i prikriveni
američko-ruski rat.
Angažman Ankare u
ratu na ovom prostoru vrlo brzo bi u sukob mogao da uvuče i NATO savez (prema
čl. 5 Ugovora o NATO koji se odnosi na kolektivnu odbranu). O ovom scenariju je
počelo da se nagađa nakon obaranja ruskog aviona od strane turske avijacije u
Siriji.
Osim što je
Rusija sprovodila ekonomske mere protiv Ankare, nagoviješten je čitav niz
drugih mogućnosti za proširenje ovog sukoba. Jedna od takvih mogućnosti jeste i
pokušaj da se napetosti prošire na Kavkaz, nemirno područje u kojem dvije sile
odavno imaju međusobno suprotstavljene interese i uticaje.
Turska je postala
čvrst saveznik Azerbejdžana u sukobu sa Armenijom. Dva dana nakon što je srušen
ruski vojni avion, Davutoglu je iskazao snažnu podršku Azerbajdžanu rekavši da
će Turska učiniti sve što je moguće da oslobodi “okupiranu
teritoriju” Azerbajdžana.
(The Bosnia
Times, srbijadanas)