CIVILIZACIJA
Nije bilo jednostavno da se na narod Bukhare, gdje je
Zoroastrianizam bio duboko ukorijenjen i dominantan, prenese islam
FOTO: (public)
Historijski grad Bukhara prvi put je osvojen od strane
muslimana 674. godine, pod vodstvom Ubeydullaha Bin Ziyada, guvernera pokrajine
Khorasan. Međutim, 30 godina kasnije nastala je potpuna islamska vladavina nad
ovim gradom. Nakon što je Kuteybe Bin
Muslim, novi guverner Khorasana, srušio otpor koji su davali turski saveznici
lokalnih stanovnika, muslimanski Arapi su dali veliki doprinos islamizaciji
Bukhare. Toliko da su, s ciljem pojednostavljivanja i ubrzavanja preobraćanja
javnosti na islam i rješavanja društvenih problema koji su se pojavili zbog
stranog jezika, dozvolili su recitovanje Kur'ana na perzijskom tokom molitvi.
Bukhara je jedini grad u kojem se ovo pravilo primijenilo, ali je rješenje bilo
očito učinkovito jer je veliki broj ljudi prešao na islam i brzo se adaptirao
novoj religiji.
Perzijski jezik je prvi s kojim je započeta dilema čitanja
Kur'ana na jezicima koji nije arapski, posebno tokom molitve. Islam je nakon
Arapa prenesen prvo na Perzijance. Ostavljajući po strani religijska i pravna
mišljenja i bez obzira na sve evaluacije i rasprave, ne zna se tačno koliko
dugo je ovo pravilo važilo. Knjiga “Tarih-i Buhara”, napisana od
strane poznatog historičara Nersahia je najvažniji izvor informacija o ovom
pitanju.
Prema knjizi Sureyha en-Nersahia, koja sadrži informacije
kao nijedna druga knjiga koja se bavi istraživanjem ovog područja prije pojave
islama i nakon arapskog osvajanja, pitanje obavljanja molitve na perzijskom
jeziku se tumači na ovaj način: “U ranim fazama prihvatanja islama
zajednica Bukhare se molila koristeći perzijski jezik jer nisu znali čitati
Kur'an na njegovom izvornom, arapskom jeziku.” Išli su dotle da bi tokom
zajedničkih molitvi, za vrijeme pregibanja jedan od ljudi u redovima povikao
“Bekunita-Nekinet”, a kada su trebali da se čelom spuste na tlo
glasno bi izgovorio “Nekuniya-Nekine”, tako da bi ljudi znali kada je
vrijeme za pregibanje i spuštanje na tlo.
Ovo je jedan od zanimljivih primjera gradova u kojima je
došlo do islamskog osvajanja i same islamizacije, kao i prikaz načina na koji
se povećavao broj ljudi koji su prelazili na islam, privlačenjem siromašnih
ljudi i onih iz srednje klase tako što su dobivali novčanu nagradu za dolazak
na molitvu petkom. Nersani navodi da je bilo onih koji su se, zbog svoje
finansijske situacije, lažno predstavljali kao novi muslimani da bi dobili
novac. Nije bilo jednostavno da se na narod Bukhare, gdje je Zoroastrianizam
bio duboko ukorijenjen i dominantan, prenese islam, ali ovaj primjer je samo
jedan od mnogih koji prikazuje kako je islam uspio da proširi svoje granice,
čak i kada su njegovi nosioci bili ljudi poput Kuteyba Bin Muslima, poznatog
po teškom karakteru i represivnim
stavovima.
Ipak, ovaj grad su zbog njegove ljepote opjevali slavni
pjesnici. A poznat je među musilmanima po jednom od najvećih sinova islama Muhammedu bin Ismailu el Buhariju, autoru
najpopularnije zbirke hadisa – izreka poslanika Muhammeda (a.s).
(The Bosnia Times, Prevela Esma L.)