Tužilaštvo BiH i glavna državna tužiteljica Gordana Tadićzaprimili su pismo predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića u kojem on upozorava na svoju moguću likvidaciju, potvrđeno je iz Tužilaštva BiH za Patriju.
„Zaprimili smo pismo, te je formiran predmet i vrše se provjere“, navodi se u odgovoru iz Tužilaštva BiH.
INCIDENT „OPASNIH NAMJERA“
Podsjećamo, Radončić je prilikom gostovanja na N1 15. juna na pitanje voditelja Zvonka Komšića da li je tačno da je na više adresa uputio pismo u kojem upozorava na svoju moguću likvidaciju dijelom odgovorio navodeći da je to “polutačna informacija“, i da se radi o “izjavi jedne osobe koju je poslao policijskim agencijama koja pravi kontekst da sam ja u sukobu sa nekim klanovima, a ustvari tu se pravi prostor da ja budem fizička meta pojedinih radikalnih krugova vezanih oko određenih ličnosti”.
Kako Patria saznaje u tom pismu Radončić navodi da se pravi ambijent da je on u sukobu sa tzv. albanskom mafijom.
Navodi se da će njegovu likvidaciju izvršiti „ljudi bliski bošnjačkom političkom bračnom paru, a ubistvo će se policijski odmah riješiti tako što će za to biti optuženi ljudi iz albanskog kriminalnog miljea.”
Također, Radončić je spomenuo i određene zloupotrebe obavještajne službe BiH, a o tome je govorio i za N1.
Podsjećamo da je Elvis Keljmendi, sin Nasera Keljmendija, jedan od petorice kriminalaca koji su početkom maja legitimirani ispred “Avaz Twist Towera”. Osim njega, policija je pretresla i legitimirala Peđu Spaića, Strahinju Pandurevića, Danila Cicovića i Milutina Danilovića.
Ovaj incident bi mogao biti ključni razlog zbog čega se Radončić obratio Tužilaštvu BiH, kao i šefovima policijskih agencija.
Uz ovaj incident „opasnih namjera“ vezuje se gosotvanje Šejle Turković na Happy TV-u 30. maja.
Ona je, kako je u svom komentaru primjetio proesdeaovski list STAV, ugošćena dan nakon što je u Sarajevu odigrana ova drama.
„I zato suštinski nije bitna Šejla Turković, već kontekst njenog pojavljivanja, vrijeme i mjesto. Sve to može sugerirati da srpski centri moći šalju poruku Fahrudinu Radončiću“, napisao je Filip Mursel Begović u svom osvrtu na intervju Turkovićeve.
„Puna dva sahata i dvadeset sedam minuta trajala je emisija, a u nekom trenutku nametnula se logična misao zašto bi Šejla Turković bila zanimljiva javnosti u Srbiji. Zašto bi javnosti u Srbiji bilo zanimljivo slušati ispovijed žene koju je voditelj Milomir Marić najavio kao “balkansku Mata Hari”? Zašto bi bilo kome u Srbiji bio interes da dva i po sata gleda snimke i sluša detalje sa suđenja njenom mužu?
Ubrzo saznajemo zašto. Zato što Marić nije emisiju namijenio Srbiji već Bosni i Hercegovini i zato što je Šejla Turković u jednom trenutku počela operirati s imenom Nasera Keljmendija, kosovskog narkobosa koji se često dovodi u direktnu ortačko-prijateljsku vezu s Fahrudinom Radončićem. U svakom slučaju, bilo je teško proniknuti u te sve zastrašujuće životne sklonosti balkanskog kriminalnog miljea, shvatiti ko je ko u mafiji na relaciji Sarajevo – Priština – Beograd, ko je koga mljeo u mašini za meso, ko je koga zazidavao u zidove, a ko je bio čija ljubavnica“, uočio je Begović.
Još ostaje pitanje ko je povezao Šejlu Turković sa Milomirom Mrićem? Neke indicije ukazuju da bi to mogao biti Muamer Zukorlić. Prvo, jedan od njegovih tjelohranitelja je posjetio kafić Denisa Stojnića u Sarajevu, gdje su „odsjeli“ prozvani mladići iz grupe Elvisa Keljmendija nakon incidenta u Avazovom tornju. Zukorlićevi tjelohranitelji se bave prodajom mobitela i drže mjenjačnice u Novom Pazaru i na Baščaršiji. Zbog svojih veza sa vehabijama robu nabavljaju u Saudijskoj Arabiji. Nerijetko, Zukorlićeve tjelohranitelje uhapse i kao dilere droge. Pošto se i Elvis Keljmendi rado druži sa vehabijama, a ima indicija da i sam pripada ovom pokretu, ne čudi ovakav vid suradnje između Zukolićevih i Keljmendijevih pristalica.
IZVAN DOMETA SNAJPERA
Znači li to da je došlo do suradnje i njihovih šefova Muamera Zukorlića i Nasera Keljmendija? Moguće, jer bi Aleksandru Vučiću odgovarao jedan takav moćan albansko-sandžački mafijaški klan zbog uticaja u samom Sandžaku, a posebno u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Zukorlić je porijeklom Albanac jer je njegov djed Zuko doselio u sandžačko selo Orlje. Njegove najgorljivije pristaše su vehabije koji su konvertirali u vjeru kao kriminalci i mafioze. Zukorlić je sam vehabija po ubjeđenju, alli ima modificirano ponašanje i imidž „da se vlasi ne dosjete“. Izravno ima podršku porodice suverena UAE. Zahvaljujući prijateljstvuMohamed bin Zayeda sa Aleksandrom Vučićem Zukrlić postao je nova „desna ruke“ srpskog vožda. Zukorlićeva misija, kao jednog od vođa vehabijskog pokreta na Balakanu, je suzbijanje uticaja ideologije „Muslimanske braće“ , kao proiranskih ideologija, posebno ši'izma. Predstavljajući se u tom svjetlu uživao je podršku nekih zapadnih ambasada u Beogradu, posebno Amerikanaca.
Kako Vučić povlači Rasima Ljajića sa političke scene u Srbiji, dajući mu priliku da se bavi srbijanskim nogometom, on očito time otvara novi prostor za jačanje Zukorlićeve stranke u Sandžaku. Nije, naravno, Vučiću stalo do Sandžaka, kojeg „ima u džepu“, već do Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori, koje želi priključiti prosrpskom bloku stranaka. Zukorlićeva stranka je u koaliciji „Crno na bijelo“ čiji je ideolog i lider Albanac Dritan Abazović. Kakav animozitet Abazović ima prema Mili Đukanoviću, isti takav ima Zukorlić prema Radončiću. S obzirom da Đukanovića i Radončića veže dugogodišnje prijateljstvo, te da obojicu srbijanski mediji povezuju sa moćnim mafijaškim klanovima u Crnoj Gori, Zukorliću i Abazoviću je bila nužna podrška jednog moćnog mafijaškog bosa kakvim se predstavlja Keljmendi. Pošto je Radončić ponovo „okrenuo ćurak“ i raskinuo koaliciju sa SDA-om, te medijsku oštricu svog Avaza usmjerio prema bračnom paru Bakiru i Sebiji Izetbegović, njihov privatni obavještajac Osman Mehmedagić Osmica nije mogao biti toliko slijep kod očiju i ne uočiti sve ovo. Pošto ima osobni interes da se eliminira jedno neprijateljsko uporište, kakvim ocjenjuju djelovanje Avaza, njegov posao je samo da otvori kapije prema Radončiću, a za sve ostalo su spremni Zukroliževi i Keljmendijevi „odredi smrti“.
Očito je Radončić dobro procjenio situaciju te se odlučio povuči iz političkog života, u smislu da svoju stranku prepušta nekome drugom. On u ovakvoj situaciji nije kadar voditi izbornu kampanju jer bi bio na dometu snajperista. To je za sada uspjeh pritiska kojeg je na njega izvršio ovaj sandžačko-albanski klan u sadejstvu sa Vučićevom BIA-om i Izetbegoviećvom OSA-om.
(TBT, Istraživački tim)