Islamistička grupa prekinula je ispaljivanje raketa na Izrael, a ovaj je okončao svoje bombardovanje strateškim ciljevima unutar Pojasa, gdje je najmanje 240 ljudi već izgubilo život u jedanaest dana borbi.
Ako se prekid vatre nastavi i dvije strane na kraju postignu sporazum, u tom području će se uspostaviti mir i život će se vratiti u normalu.
ŽIVOT OPET NEĆE BITI NORMALAN
Ali za Ahmeda al-Koulaka, 17-godišnjeg dječaka iz Gaze, život više nikada neće biti normalan. 16. maja izraelski ratni avioni bombardovali su zgradu u kojoj je živio, zatrpavši njegove roditelje i četvoro braće i sestara žive.
„Bili smo kod kuće kad smo čuli ogromnu eksploziju“, sjeća se on.
“Sjećam se da je moja mama pojurila u moju sobu da zaštiti mene i braću i sestre. Ali zid se srušio i zatrpao nju i sve njih pod njim. Tada sam pao u nesvijest i kad sam napokon otvorio oči, čuo sam ljude kako viču: ‘Živ je!’ Ali umjesto da budem srećan, stalno sam se plašio i plakao.”
Izrael je više puta tvrdio da su vazdušni napadi bili usmjereni isključivo na vojne lokacije Hamasa i da šteta na civilnoj infrastrukturi poput stambenih zgrada, puteva i tornjeva nije bila namjerna.
Takođe je tvrdio da, kada se mislilo da su civili u ciljanoj zgradi, obavezno upozorilo stanovnike i nagovaralo ih da se evakuišu, ali al-Koulak kaže da to nije bio slučaj.
“Izraelska vojska nas nije upozorila. Oni kažu da ciljaju militante Hamasa, ali stvarnost je da su oni koje su ubili u toj zgradi bili civili. Oni su bili moja porodica”.
Prema prockenama, najmanje 100 žena i dkece ubijeno je tokom najnovije runde neprijateljstava. Mnoga dkeca su ostala siročad, povećavajući broj dosadašnjih desetina hiljada koji odrastaju u Pojasu bez roditelja.
CRNA BUDUĆNOST
Sada će sedamnaestogodišnjak boraviti kod bake i djeda koji će biti odgovorni za njegovo vaspitanje. Također će računati na pomoć Agencije Ujedinjenih nacija za Palestinske izbjeglice, koja je nedavno dobila novčani podsticaj od nove američke administracije u Washingtonu.
Al-Koulak kaže da se plaši onoga što bi moglo predstavljati njegovu budućnost. U oblasti u kojoj vlada rijetko pomaže i gdje se NVO bore sa pronalaženjem fanasijera, život siročadi mogao bi biti težak križ.
“Ne znam kako da nastavim život bez roditelja. I takođe se bojim da će me na kraju ubiti sljedeći izraelski udar.”
Sedamnaestogodišnjak se nada da će Izrael biti odgovoran za svoje postupke, ali takođe iskaljuje bijes na međunarodnu zajednicu zbog toga što nisu zaustavili izraelske zvaničnike u sprovođenju operacije i što suje “sjedili skrštenih ruku” gledajući kako je Gaza opet uništena.
Nekoliko država je takođe najavilo da će izdvojiti milione dolara za obnovu Pojasa. Takav je slučaj sa Egiptom koji se zakleo da će dati 500 miliona dolara, i takav je slučaj sa SAD. Ali za djecu poput al-Koulaka ovaj novac neće poboljšati stvarnost.
(TBT, Logicno)