Konačno se dokida ono što je mnoge obične ljude na sportskim borilištima ili ispred malih ekrana, željne samo gledanja i uživanja u sportu a ne njegovoj politizaciji često iritiralo.
Međunarodni olimpijski odbor (IOC) zabranio je sportašima klečanje i podizanje šake u znak solidarnosti s američkim pokretom Black Lives Matter (BLM) tijekom Olimpijskih igara u Tokiju.
Odbor se osvrnuo na 50. pravilo Olimpijske povelje, koje kaže da “nijedna demonstracija ili politička, vjerska, rasna propaganda nije dozvoljena ni na jednom olimpijskom mjestu“.
Američki su predstavnici pokušali poništiti ovu značajnu klauzulu olimpijskog dokumenta, ali MOO je bio uporan.
Štoviše, sportaši koji prekrše zabranu bit će podložni sankcijama te krovne međunarodne sportske organizacije. Šef povjerenstva Christie Coventry vjeruje da sportaše ništa ne bi trebalo odvratiti od natjecanja i dodjele nagrada.
Akcije solidarnosti s pokretom Black Lives Matter počele su prošlog ljeta, kada je Afroamerikanac George Floyd umro u SAD-u nakon što je policija primijenila grubu i neproporcionalnu silu pri njegovu uhićenju, što je izazvalo šok diljem svijeta. Od tada su sportaši prije takmičenja često klečali ili dizali šaku u znak potpore spomenutom pokretu koji se u međuvremenu počeo širiti i u Europi.
Ovdje možemo podsjetiti na nedavnu (martu ove godine) utakmicu u osmini finala Lige prvaka između Manchester Cityja i Borussije Mönchengladbach, kada rusko-bjeloruski sudački tim na čelu sa Sergeyem Karasevom nije kleknuo prije njezinog početka iako su to sami igrači učinili. UEFA je odlučila da zbog toga neće kazniti spomenute suce.
Ova odluka MOO definitivno je potvrdila da je UEFA bila u pravu. Jer sportaši dolaze iz različitih zemalja, svaki sa svojim političkim, vjerskim i drugim uvjerenjima, jednako kao i publika koja ih gleda i prati. Miješati politička, nacionalna, rasna ili bilo kakva druga pitanja i problematiku u sport jednostavno nije prihvatljivo. Posljednjih su se tjedana od strane pojedinih američkih nevladinih organizacija za ljudska prava, kao i pojedinih političara, čuli i zahtjevi za bojkotom Zimskih olimpijskih igara koje se iduće godine održavaju u Pekingu što je posve deplasirano, i što je čak odbacio, osim krovnog i Američki olimpijski odbor. Koliko je politika duboko penetrirala u sport najbolje pokazuje i nedavno otkazivanje Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu koje se trebalo održati u Bjelorusiji.
Politiku, u najgrubljem smislu riječi treba žurno protjerati iz sporta jer ga zagađuje i obezvrjeđuje. Sportaši, koji se godinama u znoju, muci i odricanju pripremaju za najveća sportska natjecanja nisu oni preko čijih se leđa smiju prepucavati nedodirljivi političari i njihovi sebični interesi ili interesi država koje predvode.
Ljetnim olimpijskim igrama, koje će se u Tokiju održati od 23. jula do 8. augusta, na sreću za sada niko ne prijeti bojkotom – osim zlokobne pandemije koronavirusa. Ali to je ipak nešto posve drugo.
(TBT)
