Piše Džemaludin Latić, thebosniatimes.ba
Malo kome je poznato da se grob američkoga generala Pattona, pod čijom komandom je Treća američka armija zadala ključni udarac Hitlerovom Wermachtu sa zapadne strane, nalazi u neposrednoj blizini Luxembourga. Slavni general, nakon što je 1945. god. „doživio saobraćajnu nesreću“ u blizini Heidelberga, želio je da ga sahrane u memorijalnom centru u blizini ove prijestolnice, gdje počiva više od pet hiljada njegovih vojnika.
Muzej i biste generala koji je pobijedio Hitlera
Luxembourg je pun spomen-obilježja generala Pattona. Na putu od Wiltza do grada Luxembourga ugledat ćete nekoliko njegovih bisti, karata na kojima su označene vojne operacije koje su se u ovoj zemlji vodile u završnici jedne od najvećih kalvarija tokom ljudske povijesti, demarkacione linije i punktovi koji su za jednu noć znali po tri puta prelaziti iz američkih u njemačke ruke, itd., a u Ettelbrucku je podignut muzej njemu u čast. Luksemburžani su preživjeli zahvaljujući nekim ranije iskopanim tranšejima, budući da su Hitlerovi tenkovi doslovno preorali ovu malu zemlju. Sjećanja na te godine do danas nisu izblijedjela kod starijih generacija, dok mlađe ne zanima ništa osim novca, droge, seksa i alkohola…Na centralnom trgu Bastognea, jedne od strateški najvažnijih tačaka Pattonovih operacija, koja se nalazi u Belgiji, stoji tenk iz Drugog svjetskog rata- poput neke velike igračke.
Ulazim tiho u Memorijalni centar u kome su sahranjeni general George S. Patton, Jr. (Džordž S. Petn, Mlađi) i njegovi vojnici. Taj centar se nalazi u sred guste šume. Odmah iza kapije nalazi se ogromni zid na kome su iscrtane karte ratnih operacija s neophodnim objašnjenjima o povijesnoj pobjedi Treće američke armije i ulozi generala Pattona. Na jednom bloku –imena svih sahranjenih vojnika. U sredini – kapelica, u njoj užežena žuta svjetla, poput crkvenih svijeća. Šemsudin i ja smo imali samo dvadesetak minuta za razgledanje. Pred nama puklo ogromno vojničko groblje smješteno u zelenoj uzbrdici. Osim križeva, u njemu se nalazi poneki grob sa jevrejskom zvijezdom. –A gdje je grob generala Pattona?- zbunjeno upitah američkog vodiča. – U sredini, između dvije zastave, zar ne vidite? – odgovorio mi je.
Kako je general Patton želio završiti Drugi svjetski rat
Prišao sam Generalovom grobu i na svoj način odao počast najprije njemu, a onda i njegovim vojnicima. Uskoro je počela da se intonira američka himna, zastave su se spuštale… Poslije njih je zvonilo tugaljivo zvono na kapelici, a sa orgulja je po ko zna koji, hiljaditi put odsvirana neka pobožna melodija. Puhao je vjetar, šumorili su bujni kestenovi: gotovo da čovjek poželi umrijeti. „Sad razumijem američki patriotizam, a još više – zašto u našim naraštajima ubijaju taj plemeniti osjećaj…“ -Recite mi, molim Vas, zašto je general Patton želio da se baš ovdje sahrani – nastavio sam da pitam vodiča.-Želio je da bude sa svojim vojnicima…- Jesu li ovdje sahranjeni svi izginuli vojnici? – Ne, samo oko četrdeset posto njih, ostali su sahranjeni u Americi. – A je li, osim kršćana i jevreja, u Pattonovoj armiji bilo muslimana? – Moguće! Vi ste muslimani? – Da, mi smo muslimani, a ja sam, osim što sam antifašist, i antikomunist. Bio sam u njihovom zatvoru. Došao sam da odam poštu generalu Pattonu. – A, sad Vas razumijem…- E pa onda mi recite zašto je general Patton baš ovdje sahranjen? – Čovjek se nasmijao i nastavio: -Da, u pravu ste, nije se slagao sa tadašnjom američkom politikom, bio je veoma ljut na njih, žalio je svoje vojnike, nije želio da se vrati u Ameriku…- Želio je nastaviti rat protiv Rusa i njihovih saveznika? – Tako nekako…Ali, o tome se i danas rijetko govori…- zaključio je svoju priču vodič i krenuo da zaključa kapiju.
Da su ga slušali, bili bi spašeni milioni života
General Patton će ući u historiju ratovanja po svojoj surovosti, po devizi da ratove nikad nije dobila defanzivna taktika, po nevjerovatnom, gotovo životinjskom instinktu da se preživi, bori i pobijedi. Njegova surovost i ofanzivna taktika zapravo su prikrivale njegov humanizam, jer da je bio dovoljno shvaćen i da nije bio spriječen u svojim namjerama, bilo bi spašeno hiljade, možda i milioni ljudskih života. Vojne zamisli i operacije koje je vodio, njegov veliki manevar duž rijeke Loare „brzinom za kakvu nema primjera u modernom pokretnom ratu“, njegovi pogledi na vojnika, oficira, rat i mir…studiraju se na vojnim akademijama širom svijeta. Ovdje je riječ o onoj manje poznatoj strani i ulozi generala Pattona, za koju su znali svi evropski demokrati dok su živjeli u komunističkoj „imperiji zla.“ U jugoslavenskim antikomunističkim kružocima general Patton je slavljen po svome odlučnom stavu da ne ode na večeru sa sovjetskim generalima nakon što su se saveznici susreli sa Crvenom armijom negdje u Austriji. – Mi smo čovječanstvo spasili od jednog zla – nacizma – uzvikivao je general Patton te večeri – ali nismo ni pokušali da ga spasimo od drugog, ništa manjeg zla -komunizma! Za šta smo se, dođavola, borili?! Gdje će završiti civilizacija Zapada?!
Sukob sa Crvenom armijom
Potvrdu spomenutih stavova generala Pattona samo djelomično možete naći u njegovim memoarima u nas objavljenim pod naslovom „Rat kakvog sam ja video“ (Vojno-izdavački zavod, Beograd, 1953.). Na samom kraju –nema sumnje, skraćene i na vojni način „recenzirane“ knjige! – nalazi se kratka Generalova ispovijest: “Jedna stvar, koju nisam mogao da kažem tada, i još ne mogu da je kažem, jeste da je moj glavni cilj pri uspostavljanju reda u Nemačkoj bio da sprečim Nemačku da postane komunistička. Ja se bojim da će naša luda i do krajnje mere glupa politika u pogledu Nemačke sigurno dovesti do toga da Nemci priđu Rusima i da tako izgrade jednu komunističku državu u celoj Zapadnoj Evropi. Prilično mi je žao kad pomislim da je prošla moja poslednja mogućnost da zarađujem svoju platu. Ja sam bar činio sve što sam mogao kad god mi je bog pružio priliku da delam.“ (U podnožnoj napomeni redaktor ovog izdanja je dodao: „Pisac se naročito bojao da Nemačka ne postane „sovjetska.“) Isto tako se u poglavlju „Prelaz Dunava i ulazak u Čehoslovačku i Austriju od 22 aprila do 9 maja 1945 godine“ tek nazire odblijesak Pattonovog sukoba sa generalima Crvene armije. Dok sva historijska literatura navodi kako je sam Staljin naredio da se general Patton zaustavi i ne uđe u Čehoslovačku, u ovom izdanju Pattonovih memoara tek ovlaš se spominje taj povijesni incident:“ 6 maja bilo je definitivno određeno da ne treba da prelazimo iza linije zaustavljanja, koja je vodila kroz Plzen…Ja sam bio vrlo mnogo ozlojeđen, jer sam smatrao, i još smatram, da je trebalo da idem do reke Moldave, a ako se to Rusima nije dopadalo, onda neka idu dođavola…Bili smo takođe obavešteni da je sto hiljada Belorusa pokušavalo da nam se preda. Ovi su ljudi sigurno bili u rđavom položaju i sa sobom su imali izvestan broj žena i dece….“
Zašto i kako su ubili slavnoga generala
Danas je zvanična verzija Pattonove smrti priča za malu djecu. U posljednjih dvadesetak godina objavljeno je više naslova u kojima se obrazlaže zašto i kako je ubijen general Patton, a nama se najuvjerljivijom čini senzacionalno izdanje „Los Crimenes De Los ‘Buenos'“ Joquima Bochaca iz 2001.god. u kojoj se navode riječi Pattonovog ubice, izvjesnog Douglasa Bazata, agenta OSS-a (Office od Strategic Services), inače Jevreja libanskog porijekla:“General William Donovan, direktor OSS-a, lično mi je povjerio taj zadatak. Ja sam namjestio tu saobraćajnu nesreću, i pošto on nije umro u toj nesreći, stavljen je u izolaciju u bolnici, gdje je ubijen injekcijom…Bilo je više različitih političkih razloga zbog kojih su najviše rangirane ličnosti mrzile Pattona…“
Glavni politički razlog zbog koga je general Patton platio glavom –prema spomenutom autoru- bio je njegovo odbijanje dogovora novih „gospodara svijeta“ sa Jalte prema kome su Sovjeti morali prvi ući u njemačku prijestolnicu. Patton se tome protivio i svojim munjevitim probojima želio je spriječiti „vandalski ulazak Crvene armije u Berlin“ (Bochaca), čime je izazvao bijes generala Eisenhowera (Ajzenhauera), vrhovnoga komandanta savezničkih snaga u Evropi, čije je katastrofalne gubitke američka administracija uporno prikrivala nagrađujući ga za njegovu podobnost. Slijedeći razlog atentata na Pattona bilo je njegovo nastojanje da blokira stvaranje izraelske države i njegov prijezir koga je pokazivao prema cionističkom pokretu – jednako kao i prema komunizmu, protiv koga je želio nastaviti rat.
U danima dok nastaje ovaj tekst gotovo isti „gospodari svijeta“ trguju nekolicinom žarišnih tačaka na Planeti gdje se sukobljavaju njihovi interesi. Jedna od tih tačaka je i moja nedužna zemlja, žrtva nacizma i komunizma. Najdestruktivnije ideologije protiv kojih se borio – ili je želio da se bori – general Patton i danas žive na evropskom kontinentu– aranžirane u novim pakovanjima, a koncept Evropske Unije nije ništa drugo do, manje-više, humana vizija ovoga generala koga su se bojali i živa i mrtva.
(TBT)