PRIKAZ
“Sarajevski armagedon” knjiga koja je, samo što je prije nekoliko dana izašla, izazvala zbunjenost i opasne tračeve, tek će se pokazati i pravu političku buru prije svega u Stranci demokratske akcije.
FOTO: Naslovnica-Dnevni list (TBT)
Piše: M. Osmović
Jeste Milić Vukašinović bio sin udbaša iz Crne Gore, braća
Fadil i Zoran bili su sinovi komunističkog akademika Envera Redžića, pa i Goran
Bregović je bio oficirsko dijete, ali njihov naivni poklič koji su artikulirali
kroz pjesmu “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac” doprinio je više u
afirmaciji bosanskog identiteta od svih akademskih rasprava, političkih odluka
i tomova knjiga napisanih od Krfske deklaracije do danas! I samo takav bezazlen
i simpatičan imidž čovjeka koji je živio i obitavao u političkoj anonimnosti
pored Srba i Hrvata mogao je biti prihvaćen i priznat od svih drugih naroda i
narodnosti. Kako je „Bijelo dugme“ postalo najpopularnija rok – grupa u
Jugoslaviji, isto tako je Bosanac postao najsimpatičniji lik u zajednici
jugoslavenskih naroda.
Pohlepa i spletke
Ovo zaključuje publicista Nedžad Latić u svojoj novoj knjizi
“Sarajevski armagedon” koja je, samo što je prije nekoliko dana izašla,
izazvala zbunjenost i opasne tračeve, tek će se pokazati i pravu političku buru
prije svega u Stranci demokratske akcije. Latić je inače stalna meta zbog
svojih stavova koji odudaraju od onih koje promovira politička elita, iznimno
dobro poznaje situacije i odnose u SDA i Islamskoj zajednici u BiH, sjajno je
informiran o onome što se dešava iza zatvorenih vrata političke scene i nisu mu
jednom “glavu stavljali na panj”. Hoće li je i kako sačuvati nakon “Sarajevskog
armagedona”, ni on sam ne zna.
Knjiga počinje pričom o njegovom druženju s djevojkom koju naziva Mala Du
i koja sada živi negdje na zapadu, pa slijede njegova sjećanje na čudesnu noć u
nekada popularnom sarajevskom kafiću “Lisac” koju je proveo s dvije prelijepe
manekenke… Ne krije oduševljenje, ne krije da je to bio događaj za njega,
mladića iz sela Pridvorci kod Gornjeg Vakufa koji je došao u Sarajevo na
školovanje. A onda svojom ispoviješću ulazi u politički okršaj – pripovijeda o
raskolima, spletkama, pohlepi za novcem, borbi za vlast u utjecaj,
prevarama, sunovratu moralnih vrijednosti u najjačoj bošnjačkoj
političkoj stranci u kojoj je od njenog osnivanja. Latić je završio je
Medresu, službovao je kao imam u jednoj sarajevskoj džamiji, zajedno sa bratom
Džemaludinom bio je među najbližim suradnicima i prijateljima Alije
Izetbegovića, i uvijek ističe: “Jesam musliman, ali ništa manje od Tolstoja ne
tragam za istinom u vjeri”. Kaže da je “Sarajevski armagedon” morao napisati i
po cijenu života: “Ovo što pričam u knjizi suha je istina, a vjerujem da je
istina samo da nema boga osim Boga”.
Da, moja je teza da je SDA nastala kao emocionalni pokret. Isticanjem te teze
više želim reći kako to nije bio intelektualni pokret i da stoga nije imao svoj
politički program niti viziju. Njegova intelektualna ishodišta možda jesu bila
djela Alije Izetbegovića “Islam između Istoka i Zapada“ i “Islamska deklaracija”,
ali svojim sadržajem i porukama sasvim malo ili skoro nimalo se nisu ticala
bosanskih muslimana. Nije to bio pusti trik kad se Izetbegović na sudu branio
izjavivši da se “Islamska deklaracija” uopće ne odnosi na Bosnu. Ako bismo
cijenili taj pokret po njegovom ideologu Aliji Izetbegoviću i pripisali mu
osobne vizije iz tih djela kao političku vodilju, samo jednu deceniju poslije
njegove smrti njegove vizije islamskog svijeta potpuno su deplasirane, pa čak
dobrim dijelom i demantirane – piše Latić.
Financijske malverzacije
On u knjizi govori i o teškim financijskim malverzacijama u
listu “Ljiljan” čija se vrijednost mjeri milijunima maraka, čiji je bio
jedan od osnivača i vodećih novinara. Upravo zbog tih malverzacija “Ljiljan” je
ugašen, a kada je o njima, korupciji i kriminalu počeo javno da govori dok je
list još izlazio, uručena mu je zelena koverta u kojoj je bio otkaz.
– Ako bi se jednog dana, a ja vjerujem da hoće, pokrenula istraga o “tajnoj
muslimanskoj ruci u BiH”, sigurno bi to bila afera ravna aferi koja je
potresala Tursku kada je otkrivena tajna grupa “Ergenekon” koju su sačinjavali
bivši visoki oficiri koji su spremali državni prevrat. Taj “bošnjački
Ergenekon” ne bi obuhvatio toliki broj oficira, ali bi imao iste
posljedice po (geo)politiku na Balkanu i BiH. Jezgro tog “bošnjačkog
Ergenekona” sačinjavali bi Hasan Čengić, Sefer Halilović, Sulejman Ugljanin i
dvojica naturaliziranih Sandžaklija koji su bili oficiri turske vojske, Mustafa
Kahrimanolu i Refik Akova. Na njima se isprepliću obavještajne službe JNA (KOS)
i MIT, odnosno turska vojna obavještajna služba. Koliko su ove dvije službe
surađivale, najbolje pokazuje osnovana sumnja da su oni postavili Sefera
Halilovića za komandanta. Sve ostalo se samo kaže iz njihovih biografija, samo
im nedostaju mali detalji koji bi se uklopili u mozaik “Ergenekona”. Recimo da
je Ugljanin služio JNA 1983. baš u Sarajevu, da je Akova porijeklom iz Bijelog
Polja, dolazio iz Turske i ostvario poznanstvo sa aktivistima iz Tabačkog
mesdžida početkom osamdesetih; da je Halilović prilikom “bijega” iz JNA
kontaktirao baš Ugljanina kao predsjednika SDA i poslao poruku Aci Vasiljeviću,
šefu KOS-a, kako će se vratiti u JNA… General Kahrimanolu, porijeklom iz
Sjenice, velika je zvjerka samim tim što je bio akter afere u Turskoj, preko
kojeg su se odvijale sve bitne vojne odluke i akcije turske politike prema
Balkanu u vrijeme agresije na BiH. On je osobno doveo Sefera Halilovića u
Generalštab turske vojske da izlaže ratno stanje u BiH, otkriva “Sarajevski armagedon”.
– Te noći, tamo iza ponoći, dok je spavao u hotelskoj sobi Džemu ( dr.
Džemaludin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, književnik,
brat Nedžada Latića, op.a.)) je probudio telefon. Neko mu je rekao da treba
doći u restoran. Zatekao je Aliju Izetbegovića i Harisa Silajdžića kako
razgovaraju. Tema je bila socijaldemokratija u BiH. Kako je Džemo shvatio,
obojica su bila sklona mišljenju da treba prepustiti inicijativu strankama
građanske, odnosno socijalističke provenijencije. Bolan, Alija, kako ćeš ti
tako razmišljati, čudio se Džemo Aliji, a ne Harisu. Naime, cijenio je Harisovu
diplomatsku visprenost, ali ga je smatrao neobrazovanim političarom. “Šta mi
zamjeraš”, provocirao je Alija Džemu. “Pa mi nismo još porazili komunizam u BiH.
Naši socijaldemokrati, za razliku od europskih, još su komunisti. A mi se još
nismo afirmirali kao nacija”, branio je Džemo ideologiju na kojoj je
nastala SDA.
“Nitko me ne može uvjeriti da njih dvojica nisu namjerno pustili Alijansu za
promjene da pobijedi na tim izborima. Ovaj razgovor je dokaz za to”, bio je
sumnjičav Džemo prema Alijinoj politici poslije rata – piše Latić u svojoj
knjizi.
On otkriva da je “polupao lončiće” sa turskim predsjednikom Taipom Erdoganom i
premijerom Ahmetom Davotogluom s kojima je bio veliki prijatelj još prije nego
što su oni došli na te dužnosti. Desilo se to nakon što je u jednom
tekstu Davutoglua opisao kao “Don Kihota na balkanskim vjetrenjačama”, a
povod je bila njegova podrška Borisu Tadiću na izborima u Srbiji koje je Tadić
izgubio, prognozirajući krah turske politike na Balkanu: „ S tekstom “Al-Ane,
Erdogane” definitivno sam izgubio sve prijatelje među turskom vjerskom
inteligencijom, pa čak i dijelom novinara u Turskoj. Svjesno sam stavio u
naslovu teksta asocijaciju na profil faraonskog vladara“.
Hurem na dvoru u Sarajevu – demokratija ili dinastija
– Možda će se moji pogledi nekima učiniti mizogioničnim, ali
koliko god islamska tradicija upozoravala da se čuvamo ženskog šera, posebno u
vlasti, lik sultanije Hurem dominantan je na muslimanskim dvorovima, pa i kod
suvremenih vlastodržaca.I slamska tradicija opominje kako su Israilci kao narod
stradali zbog ginekokratije – piše Latić i nastavlja o Sebiji Izetbegović,
supruzi Bakira Izetbegovića:
– Moje problematiziranje Sebije kao osobe, na ovakav način, ima za cilj
problematiziranje izvorišta bošnjačke političke moći. Bože, ako smo nekada
lomili koplja oko neke odluke ili političkog poteza, te se sekirali šta će na
to reći neki intelektualac ili utjecajan čovjek, zar da se danas koplja
bošnjačke politike lome oko toga koga “gotivi” Seka Izetbegović i s čijom se
suprugom ona druži. Zar to nije brutalna banalizacija Alije personalno i
njegove ideje generalno?! Zar to ne zaslužuje svako moguće seciranje i
istraživanje? Zar Bošnjaci nisu pred dramatičnim izborom: demokracija ili
dinastija?! Ili je sve već gotovo jer je tronom novog Pijemonta Bošnjaštva
ovladala Crnogorka Sebija Seka Građević!
Obračun s braćom Hadžiosmanović iz Mostara
U svojoj ispovijesti Latić ne zaobilazi, kako kaže po
mladomuslimanoskoj liniji u SDA, perfidan i surov obračun s braćom
Hadžiosmanović iz Mostara. Ističe da su Hadžiosmanovići kao obitelj imali
najveći robijaški staž u odnosu na sve druge pripadnike organizacije “Mladi
muslimani”, a najeksponiraniji bio je Ismet Hadžiosmanović koji je umro koncem
2014. godine. Bio je predsjednik SDA u Mostaru i faktički bošnjački lider u
Hercegovini.
Slučaj Hadžiosmanović ostao je politička tabu tema, neinteresantna medijima, a
stranački završena onog trenutka kad ga je Alija Izetbegović otpisao. Od tada
su se imali smatrati izdajnicima u Hercegovini, poput Fikreta Abdića u
Krajini. Ismet je bio povrijeđen kad nijedan hodža nije htio
klanjati dženazu njegovom starijem bratu Osmanu. Još su malobrojnu rodbinu koja
je nosila tabut provocirali prolaznici – piše Latić i otkriva da mu je Ismet
dolazio i ponudio da mu objavi knjigu: “Bili su to njegovi memoari, a zapravo
se radilo o zbirci dokumenata s popratnim objašnjenima zbog čega je politički
postupao onako kako je postupao. On se pravdao da je po zadatku Alije
Izetbegovića ostao da održava kontakte i s Franjom Tuđmanom te da je
jednog trenutka ostavljen u nemilosti :Među dokumentima nalazile su se i neke
priznanice da je predao dva puta po dva milijuna njemačkih maraka Mati Bobanu .
Kako mi je Ismet pojasnio, novac koji mu je osobno davao Bakir Izetbegović bio
je namijenjen da se podmiti Boban kao lider Hrvata i da ne pravi smetnje da
Alija Izetbegović ostane predsjednik Predsjedništva BiH. Nisam htio niti smio
tiskati te knjige pa su tako sve njegove tajne otišle s njim u grob.
(The Bosnia Times, Autor: M. Osmović, Dnevni list)