Piše: Carl Bildt, thebosniatimes.ba
Baveći se tim pitanjem, možda ćemo moći pospješiti svoje šanse da spriječimo još jednu pandemiju u budućnosti.
Aktuelna kriza teško da je prva tog tipa. Početkom 2003. se još jedan virus korona – SARS-CoV-1 – iznenada širio iz južne Kine Jugoistočnom Azijom, ali je na kraju zauzdan na regionalnom nivou.
Kasnije smo naučili da se SARS (severe acute respiratory syndrome – težak akutni respiratorni sindrom, prim.prev.) širio izvjesno vrijeme po južnoj Kini i da su kineski zvaničnici bili nevoljni da čak priznaju njegovo postojanje i izdaju upozorenje, a kamoli da preduzmu odgovarajuće mjere da ga zauzdaju.
Tek pošto je epidemija stigla do Hong Konga, ključnog globalnog finansijskog centra, upalila se lampica za uzbunu.
Međutim, ubrzo je uslijedilo koordinirano međunarodno djelovanje. Zabilježen je nagli pad intenziteta zračnog saobraćaja u regionu i mnoga područja su bila zatvorena kordonima.
Lideri Svjetske zdravstvene organizacije su u to vrijeme kritizirali Kinu zbog sporog reagiranja, a kineski ministar zdravlja je propisno smjenjen. SZO je do početka jula mogla proglasiti da je kriza okončana, povlačeći preostale preporuke o restriktivnim mjerama. Svijet se vratio u normalu.
Zašto smo tako senzacionalno omahnuli 2020. pošto smo postigli uspjeh 2003? Nijedan odgovor na to pitanje neće biti potpuno dorečen jer ima mnogo toga što još ne znamo o Covidu 19 ili o prvim mjesecima epidemije.
Ipak, vidim četiri faktora koji možda mogu pomoći da se objasni razlika između sada i tada.
Prvo, bilo je potrebno vremena da se kineske vlasti osvijeste u vezi sa onim što se dešavalo, da dignu uzbunu i počnu preduzimati odlučne korake.
Na osnovu onoga što znamo, Covid 19 se prvo pojavio u Kini sredinom novembra 2019. i do sredine decembra je primjećeno da se širi Wuhanom kada su počeli kružiti izvještaji u Tajvanu.
Kina je konačno 31. decembra 2019. upozorila SZO na potencijalnu epidemiju.
Tokom tih prvih nekoliko nedjelja lokalne vlasti u Wuhanu su nastojale zataškati epidemiju, između ostalog i tako što su krile informacije od centralne vlade u Pekingu.
Možda nikada nećemo znati koliko je samo vremena izgubljeno u zavaravanju vuhanskih zvaničnika. Ali znamo da je nakon prvog izvještaja Kine SZO kineskim vlastima trebalo još tri nedjelje da provinciju Hubej stave u karantin.
Do tada su mnogi stanovnici otišli zbog Kineske Nove godine, šireći novi virus korone SARS-CoV-2 na ostale dijelove zemlje (Wuhan je u međuvremenu dozvolio da se nastavi sa slavljem na ulicama).
Drugi faktor zbog kojeg je ova kriza drugačija od krize iz 2003. jeste to da je SARS-CoV-2 izgleda mnogo zarazniji nego njegov prethodnik. To je znatno uvećalo posljedice odugovlačenja Kine.
Tokom tih prvi pet do sedam nedjelja i nedjeljama pošto je SZO digla uzbunu, kada je ostatak svijeta preduzimao veoma malo, Covid 19 se mogao raširiti na mnogo daljem i širem području nego što je SARS i rezultat je mnogo smrtonosniji.
Treći povezani faktor jeste taj što su različiti dijelovi svijeta 2019-2020. mnogo više međusobno povezani nego što je to bio slučaj 2002-2003. Wuhan, grad u kopnenom dijelu zemlje sa 11 miliona stanovnika, ponekad zovu Chicago Kine zbog njegove opsežne integracije u globalne lance snabdijevanja.
Grad se u posljednjih nekoliko decenija razvio u veliki centar.
Prije karantina zbog pandemije bilo je šest letova nedeljno iz Wuhana u Pariz (kao i pet u Rim i tri u London) i čestih direktnih letova u San Francisco i New York.
Ono što se događalo u Wuhanu nije ostajalo u Wuhanu.
Posljednji faktor koji se ne može ignorirati jeste geopolitička dimenzija. Svijet je mnogo prije nego što je izbila kriza s Covidom 19 već bio zapao u trajno stanje sukoba i haosa. Godine 2003. je bilo uobičajeno da se međunarodna zajednica brzo udruži da bi koordinirala zajednički odgovor. Ali 2020. taj scenario nije ni bio na stolu.
Čak i pošto je virus postao globalan, administracija predsjednika SAD Donalda Trumpa ga je i dalje negirala. I do današnjeg dana nije napravila ni najmanji gest ka pružanju globalnog rukovodstva.
Posljedice historijskog odricanja Amerike od njene tradicionalne uloge postajale su vidljive, inficirajući veći dio uspostavljenih instrumenata globalne saradnje.
Kada je SZO 11. marta proglasila Covid 19 pandemijom, možda je već bilo previše kasno. Ali zbunjena i mahnita reakcija SAD i drugih velikih zemalja očito je dosta pogoršala stvari.
Moj provizorni zaključak jeste da ova četiri faktora zajedno objašnjavaju zašto je ova epizoda mnogo teža nego epidemija SARS. Novi virus korone je bacio svijet u mega-krizu, čije pandane nismo vidjeli u moderna vremena. Treba da razmislimo šta to govori o stanju globalnog rukovodstva.
Opet, niko ne zna kako će se kriza završiti. Ali, razumijevajući kako je počela, možda ćemo moći da spriječimo ili da bar ublažimo slijedeću.
/Autor je bivši premijer i šef diplomatije Švedske/
(TBT, Project Syndicate)