Piše: Muhamed Lužić, thebosniatimes.ba
Najčešće se hrabrost i veličina osobe manifestiraju u suočavanju sa prolaznošću života. U takvim trenucima, postoji samo čovjekov duh, koji je dovoljno jak i velik da se suoči sa ništavnošću prolaznog svijeta. Za one koji vjeruju, taj trenutak je prolazan koliko i sam život, što dovoljno govori o njihovoj veličini i hrabrosti.
ZVIJEZDA ISTOKA
Jedna od takvih osoba je bila i Umm Kulthum, ili Fatima Ibrahim es-Sayyid el-Beltagi, najbolja egipatska/arapska/svjetska pjevačica svih vremena. Kada su joj saopćili vijest o operaciji koja bi pomogla njenom zdravstvenom stanju, ona ju je odbila zbog činjenice da bi izgubila sposobnost pjevanja, pa čak i govora. Njen stil koji ju je krasio u poznim godinama (tamne sunčane naočale) bio je rezultat Gravesove bolesti, koja je za posljedicu imala oslobađanje ogromne količine hormona štitnjače. Ključ u njenom izlječenju je bila operacija koja bi uklonila štitnu žlijezdu, ali koja bi za posljedicu imala oštećenje glasnih žica, što je za nju bilo neprihvatljivo čak i po cijenu života. Nemoguće je ne nasmiješiti se količini hrabrosti koja je krasila kraljicu egipatske muzike, odnosno, kao što egipćani vole od milja reći, ‘Zvijezdu istoka’.
Rođena u malom selu u delti Nila, Umm Kulthum je od malih nogu pokazivala izvanredne vokalne sposobnosti. Njen otac Ibrahim El Beltagi, imam u lokalnoj džamiji, shvativši kapacitet njenog glasa, odlučio ju je uvrstiti u porodični ansambl koji je pjevao religijske duhovne pjesme. Bitno je naglasiti da se za Umm Kulthum tvrdi da je naučila Kur’an napamet, u prisustvu svog oca (iako to nikad nije potvrdila za svog života). Da bi zaštitio njen talenat, a u isto vrijeme udovoljio želji za primjenom njenog talenta, često je znao oblačiti je kao dječaka na nastupima, tako izbjegavajući društveno neodobravanje, koje je bilo izuzetno prisutno u arapskom društvu u cjelini.
Nakon što poznati arapski pjevači i kompozitori prepoznaju njen talenat, seli se u Kairo, sa 23 godine. Njenu karijeru obilježit će buran politički ambijent Egipta, kojim će ona javno vladati rame uz rame sa najvećim političkim figurama, kroz svoju harizmu i utjecaj koji će postići kroz svoj pjevački repertoar. Posmatrajući Umm Kulthum kroz prizmu društvenih normi u 21. stoljeću, možemo konstatirati da je pored svog neospornog talenta bivala ključni faktor pri osnovnom opismenjavanju egipatskog stanovništva, istovremeno koristeći svoju muziku da ukaže na patnju i bol kroz koju je prolazila egipatska radnička klasa, tj. potlačeni.
Iako ju je Farouk I, egipatski kralj, 1944. godine odlikovao najvećim egipatskim ordenom ‘Nishan el-Kamal’ (ordenom viteštva), kraljevska porodica je odbila odobriti brak između Umm Kulthum i kraljevog rođaka, nakon čega se Umm Kulthum distancira od kraljevske porodice.
Nakon incidenta koji će odlučiti tok njene karijere, Riad El Sonbati i Ahmad Shawqi, kompozitor i tekstopisac, napisat će niz pjesama koje će Umm Kulthum postaviti kao neprikosnovenu kraljicu egipatskog naroda. Jedna od takvih pjesama je ‘Woulida el-Houda’, u prijevodu, ‘Poslanik je rođen’, u kojoj oslovljava Poslanika kao ‘Imama socijalista’ (što je u prenesenom značenju bila asocijacija na potlačene kategorije društva, iskoristivši činjenicu da je poslanik Muhammed s.a.v.s bio izuzetno naklonjen najugroženijim kategorijama društva). Nakon što je izazvala revolt kraljevske porodice, Umm Kulthum biva izbačena iz udruženja pjevača i kompozitora Egipta.
Njen politički utjecaj, koji je produkt isključivo njenog patriotizma, dolazi do izražaja kada je otpjevala pjesmu grupi egipatskih boraca, zarobljena u el Faluji, selu nadomak Gaze, zarobljenoj u Arapsko-izraelskom ratu. Ispostavit će se da je jedan od boraca zarobljenih u el-Faluja džepu bio i Gamal Abdel Nasser, koji će kasnije povesti krvavu revoluciju 1952. godine te postati predsjednik Egipta.
EGIPATSKA HIMNA
Koliko je veliki njen politički utjecaj govori i činjenica da je Nasser svoje govore na radiju održavao nakon emitiranja pjesama Umm Kulthum, koje su u to doba trajale u prosjeku 50 minuta. Vrhunac njenog prijateljstva sa prvim čovjekom Egipta je i period kada UAR za svoju himnu usvaja pjesmu ‘Wallahi Zaman, Ya Silahi”. Kasnije će Sadat, u mirovnim pregovorima sa Izraelom, promjeniti himnu u Bilady, Bilady Bilady, koja je ostala zvanična egiptska himna do danas.
Nevjerovatna je činjenica da njen život nije obilježen nijednim skandalom. Uprkos velikoj slavi koju je uživala, Umm Kulthum je ostala dosljedna svom porijeklu i teološkoj pozadini, koja ju je krasila. Prema svjedočenjima određenih egipatskih pjevača i kompozitora tog vremena, Umm Kulthum nikad nije prisustvovala događajima koji su se kosili sa njenim vjerskim odnosno ideološkim ubjeđenjima.
Umm Kulthum nije doživjela svjetsku slavu, čemu je mnogo doprinijela nesposobnost egipćana da trodimenzionalno pristupe očuvanju njenog umjetničkog i ideološkog naslijeđa. Danas njene pjesme možete čuti u malobrojnim kafićima u zabačenim ulicama Kaira, a ne na smartphone-ima mladih naraštaja, tj. milenijalaca.
Njeno neprikosnoveno pjevanje možda i nije dopadljivo današnjim generacijama, koje gutaju trominutno smeće, skrolaju stranice vješto ispisanih članaka koji govore o zaboravljenim moralnim i društvenim vrijednostima, te zbunjeno tumaraju u odveć neizvjesnoj i nestabilnoj arapskoj svakodnevnici.
Genijalnost njenog pjevanja, koje su hvalili najveće svjetske muzičke zvijezde tog vremena, možda najbolje opisuje komentar frontmenta Led Zeppelina, Roberta Planta, nakon što ju je čuo na nastupu u Marakešu 1970. godine: “Nakon što sam čuo kako, plešući niz skalu, završava sa predivnom notom koju ja ni u snovima ne bih mogao otpjevati, bio sam zapanjen. Preispitao sam sve što sam do tada znao o vokalnim sposobnostima.” Na koncertima bi pjevala obično tri pjesme u trajanju od sat vremena, međutim, na zahtjev publike, ponavljala bi određene stihove pjesama, što bi produživalo trajanje koncerta na 4, pa čak i 5 sati! Oni koji su slušali njene koncerte čak tvrde da nikad nije ponovila stih na isti način! Većinu njenih nastupa je obilježilo pjevanje bez mikrofona, zbog toga što je njen glas bio ‘contralto’, najjači i najdublji ženski glas. Bila je jedina pjevačica u historiji koja je svojim specifičnim glasom uspjevala da vrlo emotivno donese stihove pjesama.
Možemo zaključiti da su joj stil pjevanja kojim je opijala mase te lirička superiornost koja se prožimala kroz njene pjesme, omogućili da postane dragulj na kruni bogate historije arapske umjetnosti.
Uloga i utjecaj Ummu Kulthum u historiji egipatskog naroda, te Arapa kao etničke skupine, bila je multidimenzionalna u smislu da je njen primjer davao nadu mnogim kategorijama društva, a najviše prosječnoj ženi u arapskom svijetu. Činjenica da je Ummu Kulthum doživjela najveću slavu u izuzetno turbulentnoj eri političkih dešavanja na Bliskom istoku, te periodu u kojem je religijska konzervativnost tumačena na jednodimenzionalan način, govori o sposobnosti žene kao bitne jedinke u funkcioniranju jednog društva.
Teško je pojmiti količinu energije, harizme i snage koja bi bila potrebna da jedna žena, u 21. stoljeću, napravi takvu vrstu društvene kohezije koja bi uzburkala društveni poredak u izuzetno korumpiranom sistemu. Njen primjer zato mora služiti mladim ženama u arapskim zemljama, da svojim znanjem, talentom doprinesu društvu, u smislu implementacije svojih ideja u svrhu jačanja svijesti o patriotizmu i regeneraciji izvorne ideje ‘socijalizma’ kao poziva u pomoć potlačenim i obespravljenim.
Ummu Kulthum je umrla 3. februara 1975. Njenoj dženazi je prisustvovalo, prema zvaničnoj procjeni, oko 4 miliona ljudi. Nakon što je masa preuzela tabut od zvaničnika, na rukama su satima nosili onu istu ženu koja je, kao provincijalka iz doline Nila, dala nadu svim ljudima Egipta u bolje sutra.
(TBT)
