Piše: Ekrem Avdić, thebosniatimes.ba
Marko Vešović je još za vrijeme rata napisao sjajan tekst o budućem, poslijeratnom vremenu iz kojeg izdvajam onaj dio u kojem on vidi bivšeg borca kako sa štakama čeka kraj ceste da ga neko poveze. Auta prolaze i niko ne staje. Ma, kud si poš'o kljako kljakavi!
Akribičnost Markova teksta, traje već četvrt stoljeća. Odnos nenarodne vlasti je takav da, ilustracije radi, komandant Brčanske brigade, pukovnik Ramiz Pljakić, već sedam godina radi na baušteli u Njemačkoj! To je njemu njegova borba dala. Zlatne kašike kojima će jesti, nisu zahrđale. Uzeli su ih ratni i poratni profiteri!
Sarajevo su srpski fašisti držali u opsadi 1.452 dana. U toku salvi granata i fijuka metaka u alejama snajpera, doktori i njihove sestre i medicinska braća su spasili više od 50.000 ranjenih boraca,žena,djece…izvršili su više od 13.000 urgentnih zahvata!
Rahmetli dr. Nedret Mujkanović sa saradnicima je u opkoljenoj Srebrenici, kad su nestali morfij i alkohol, ranjenicima stavljao peškir u usta da ga grizu i bar malo ublaže bol prilikom operacije.
25. maja 1995.godine, srpski su nacisti sa Ozrena ispalili granatu na Tuzlu od koje je smrtno stradao 71 Tuzlak, a njih 150 je ranjeno. U jednom danu, u jednom času, ljekari i drugi junaci u bijelim mantilima su priimili i zbrinuli sve ranjene. Ni jedna švicarska ili američka vojna bolnica ne bi mogla uraditi to što su uradili uposlenici Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli! – rekli su svjetski stručnjaci.
Tada ima se euforično klicalo: „Heroji u bijelom“!
Onda su zgubidani, koji se zovu i narodni poslanici, uz znoj i suze, ogroman napor uložili da herojima u bijelim mantilima daju šansu da zarađuju čak četiri puta manje od njihovih pet-šest hiljada maraka mjesečno! I to, kad ne rade i po tri mjeseca za koje vrijeme liječe žuljeve na guzicama stečene –sjedenjem! Uz to, osobe sa žuljevima na guzicama, dali su herojima u bijelim mantilima i slobodu da rade diljem dunjaluka,koje su pravo i iskoristili.Masovno!
Danas, kad heroji u bijelim mantilima opet žrtvuju svoje živote, kad je Svevišnji koronavirusom opomenuo ljude da se od pomame za materijalnim vrijednostima vrate vrijednostima duha koje čovjeka razlikuju od hajvana, zgubidani iz skupštinskih klupa izlaze na balkone i sa građanima aplaudiraju herojima u bijelim mantilima. Dakle, ostaju đubrad do kraja!
Kao principijeli ljudi, sa žuljevima na guzicama, znajući da je pamćenje naroda kratko, natavit će sa širenjem sloboda u traženju života u drugim državama. Njima je njihova država sasvim dobra i predobra. Kad narod iz nje iscuri do kraja i oni će iskoristiti slobodu da žive u drugim državama. Da se susretnu sa novcima!
Uz Borinu pjesmu „Ostani đubre do kraja“!
(TBT)
