Piše: Kersten Knip, thebosniatimes.ba
Ajatolah Ali Chamenei, duhovni vođa Irana, mogao bi pomisliti da su njegovi sunarodnjaci glasali kako mu odgovara. Već nakon prebrojavanja glasova iz polovine izbornih okruga ocrtava se uvjerljiva pobjeda konzervativaca na parlamentarnim izborima.
No taj trijumf je bio jasan još prije nego su Iranci u petak krenuli na glasanje. Takozvani Savjet čuvara, moćno tijelo koje kontrolira Chamenei, još prije izbora je zabranio kandidaturu više od polovice prijavljenih kandidata. Kroz njihov filter nisu propušteni reformisti, već isključivo tvrdolinijaši. Chamenei je dakle unaprijed mogao biti siguran da među novim poslanicima neće biti onih koji bi zagovarali političko i kulturno otvaranje zemlje.
Pa ipak, iranski vođe ima razloga za brigu: izlaznost je bila najniža u četiri desetljeća islamske revolucije u Iranu. I to iako su biračka mjesta bila otvorena šest sati duže nego što je bilo planirano, kako bi se izlaznost makar malo podigla i tako očuvao privid legitimiteta. Na kraju je glasalo 42 posto birača. To rezultatu daje doduše tanku, ali koliko-toliko uvjerljivu demokratsku osnovu.
Uvjerljiva većina Iranaca koji su ostali kod kuća sada se mora pomiriti s političkom realnošću da je umjesto njih odabrala manjina. Masi apstinenata je od početka bilo jasno da njihov glas ništa ne bi značio. Za koga da glasaju? Zato je tihi bojkot bio jedina opcija kako Chamenei visoku izlaznost ne bi predstavio kao dodatnu pobjedu.
Mladi u Iranu moraju i dalje živjeti u apsurdu u kojem o njihovoj budućnosti odlučuje starac od preko 80 godina. Chamenei očito ni nakon tri desetljeća na vlasti ne želi ispustiti moć iz ruku i prisiljava Irance da slijede njegovu sliku svijeta.
Ajatolah i njegovi poslušnici su spremni na silu, kako se pokazalo posljednjih mjeseci – prema agenciji Reuters, na protestima u listopadu je ubijeno preko 1.500 demonstranata. Izgleda da tolika cijena u ljudskim životima sasvim odgovara Chameneiu i njegovim poslušnicima kako bi nastavili kurs koji su predvidjeli za Iran.
No niska izlaznost pokazuje politički i ideološki jaz koji dijeli zemlju. Pristalice i protivnici režima stoje nepomirljivo jedni naspram drugih. Stabilnosti zemlje ne može doprinijeti to što ogromna većina ljudi nema predstavnike u parlamentu i smatra da ih vlast ne uzima ozbiljno. Za Chameneia i njegov režim dolaze nemirna vremena.
(TBT, DW)
