Piše: Snežana Čongradin, thebosniatimes.ba
Stoga, moguće je u susretu sa porukama javnosti koje posljednjih dana izbacuje Milorad Dodik u kontekstu konačnog otcjepljenja Republike Srpske, ublažiti strepnju od rata, odmahivanjem ruke u smjeru toga da je riječ o uobičajenim budalaštinama lidera ovog bosanskohercegovačkog entiteta. Takve izjave, razumije se, nemaju snagu bez nagomilanog utjecaja na obične ljude, čiji postupci, uslovljeni nacionalnom mržnjom, najvišom stopom siromaštva u Evropi, neobrazovanjem, nekulturom, lošim zdravljem…, u određenom trenutku izmiču kontroli čak i onima koji su ih na nasilno ponašanje direktno i nedvosmisleno inspirisali i podsticali.
Nepodnošljivo velike doze nacionalizma, uvreda na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, utjerivanja nerealnog straha i navodne ugroženosti od drugog, predstavljanje sopstva u kontekstu žrtve, karakteristične su za predizborne cikluse na ovim prostorima toliko da gotovo ni kritička javnost više ne obraća pažnju. Na srpstvu, crkvi, porodici, rasizmu, fašizmu, homofobiji, dobijaju se izbori i održava na vlasti već tri decenije. I to sa manje više istim političarima, ratnim i tranzicijskim profiterima.
Zaoštravanje ratnohuškačke retorike uoči izbora u Srbiji, a u kontekstu osamostaljenja RS, stoga, nije svojstven aktuelnom procesu. Problem je, ipak, čini se, nezanemarljiv, jer je takvih izbornih ciklusa sa istom nacionalističkom retorikom bilo godinama, pa je nemoguće i nerealno očekivati identično splašnjavanje međunacionalnih tenzija, nakon okončanja izbora, kao što je bio slučaj i prethodnih puta. Pitanje je trenutka kada će se mržnja, koja dolazi sa vrha vlasti, toliko nagomilati, dostići kritični nivo i dobiti svoj izraz u zvjerstvima običnih i nesretnih ljudi jednih nad drugima, izluđenih zlikovcima koji njima vladaju.
(TBT, Danas)
