Šta bi bilo da su, kada su Savezničke sile pobijedile u Drugom svjetskom ratu, zvaničnici u oblasti svjetskog zdravlja upotrebili nacističku verziju DDT-ja protiv komaraca koji prenose malariju? Da li bi ta bolest kojom se i dalje na godišnjem nivou inficira više od 200 miliona ljudi, a od koje život izgubi 400.000, onda bila iskorijenjena?
O tome su razmišljali hemičari sa Univerziteta u New Yorku koji su otkrili insekticid koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata razvili njemački naučnici. To je postalo historijska naučna misterija.
U izvještajima kojima su se bavili profesor hemije sa Njujorškog univerziteta Michael D. Ward i njegove kolege, njemački naučnici tvrdili su da je njihov insekticid koji se sada naziva DFDT efikasniji od DDT-ja.
Saveznički zvaničnici su odbacili ponuđeno rješenje, naročito imajući u vidu sramno ponašanje Hoechsta, njemačkog hemijskog proizvođača koji je tokom rata razvio insekticid. Ljudi su prisiljavani na rad u njihovim fabrikama, a lijekovi su testirani na zatvorenicima. Insekticid je tako zaboravljen.
Rad naučnika, međutim, sada po svoj prilici potkrepljuje tvrdnje Njemaca. Jedinjenje je usmrtilo komarce za četvrtinu vremena koje je potrebno DDT-ju da djeluje.
DDT je korišten u poslijeratnom periodu sve dok šezdesetih nije počelo da se vodi računa o zaštiti životne sredine. Iako je veliki broj zemalja zabranio DDT sedamdesetih, on se ponegdje još uvijek koristi. Svjetska zdravstvena organizacija je 2006. godine podržala korišćenje DDT-ja za suzbijanje malarije, uglavnom za unutrašnju upotrebu, odnosno za nanošenje na unutrašnje zidove, pošto ovakav način primjene podrazumijeva manje količine od onih koje su poljoprivrednici koristili u prošlosti.
Pretpostavlja se da bi se još smrtonosniji DFDT koristio u manjim i ujedno bezbijednijim dozama. Nova opcija omogućila bi sistemima javnog zdravlja da rotiraju insekticide i izbjegnu stvaranje rezistentnosti na DDT kod komaraca.
Efikasnost DDT-ja, odnosno dihlor-difenil-trihloretana, kao insekticida otkrio je 1939. godine jedan švicarski hemičar.
Agresivni napori SZO da iskoreni malariju 1955. godine uspjeli su u samo određenim dijelovima svijeta, ali su komarci ubrzo postali otporni na DDT – oni koji bi izbjegli smrt od DDT-ja nosili su genetsku predispoziciju koja ih je štitila od otrova, a koju su dalje prenosili na potomstvo. Bolest se tako vratila.
JJingxiang Yang, istraživač sa Njujorškog univerziteta, počeo je da uzgaja kristale DDT-ja i primjetio da se kod njih javljaju haotični obrasci.
“Neki su bili organizovani, a neki suludi”, kaže Bart Kahr,, kolega dr Warda. “Ispostavilo se da ovi drugi imaju drugačiji raspored molekula. Takav oblik nije bio poznat nauci. Pošto imamo dva oblika, bilo je prirodno zapitati se koji je od tih oblika bio ubica insekata u prošlosti?”
Haotični oblik je smrtonosniji.
Kada su pregledali podatke o efektima DDT-ja, hemičari sa Njujorškog univerziteta naišli su na spominjanje DFDT-ja.
U njihovim eksperimentima, DFDT je polovinu izloženih komaraca ubio za pola sata, dok je DDT-ju za to potrebno nekoliko sati.
Stručnjaci za insekticide zauzimaju skeptični stav prema mogućnosti da je DFDT rješenje za malariju i ističu sličnosti u njegovoj hemijskoj strukturi sa DDT-jem.
“Mislim da je DFDT verovatno identičan kao DDT u smislu efekata”, kaže Džefri Jeffrey R. Bloomquist, profesor na Univerzitetu na Floridi. “Došlo bi do unakrsne otpornosti, iako se DFDT ne koristi.”
Naučnici iz Njujorka planiraju da testiraju DFDT na komarcima otpornim na DDT. Ako DFDT uspije da ih usmrti, ovo jedinjenje moglo bi da postane važno sredstvo – otpornost na insekticide moći će da se smanji periodičnim smenjivanjem različitih insekticida, a količine potrebne za borbu protiv malarije su male.
Dr Kahr se pita: ako je DFDT zamijenio DDT, da li bi akcija 1955. godine uspela da stavi malariju pod kontrolu, prije nego što je borbu protiv bolesti osujetila rezistentnost na otrov?
“Šta bi se desilo da ovo jedinjenje nije bilo zaboravljeno?”, kaže dr Kahr. “Kakav bi svijet bio danas?”
(TBT, NYT)