Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nedavno je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) objavio članak o načinu sticanja enormnog bogatstva dviju penzionerki, inače majki poznatog ljekara Farisa Gavrankapetanovića i Amera Bukvića, vječitog dirketora BBI banke. Članak su prenijeli svi režimski portali, što je bilo vrlo indikativno, s obzirom da su „zamračene financijske transakcije“ BBI banke, kao i privatni biznisi nekolicine uglednih bošnjačkih, tačnije rečeno mlado-muslimanskih familija, za većinu medija kao i za institucije zadužene za kontrolu tokova novca bile tabu tema i zabranjena zona. Vrlo rijetki su uočili da je pojava takvog teksta vrlo simptomatična i da ima u tome „osnovane sumnje“ da je došlo do raskola, pa čak i familijarnog sukoba između finansijski vrlo moćne grupe ratnih malezijskih studenata sa Izetbegovićima, te da taj sukob ima čak i internacionalnu pozadinu u islamskom svijetu.
MEGAFON „BALIJSKE UDBE“
To što je Senad Avdić napravio „reciklažu“ ovog članka ne bi bilo iznenađenje, jer je njegovo pisanje o Izetbegovićima kao „bagdadskim lopovima“, odnosno o „familijarnoj hobotnici porodice Izetbegović“ bila udarna tema dugi niz poratnih godina.
Avdić je još podšprajcao tvrdnje članka iz CIN-a nekim tezama o privatnoj državi i dodao imena Hasana Čengića, braće Huseina i Seje Živalja, pa čak i braće rahmetli Husrefa i Harisa Silajdžića, ali je izostavio imena Bakira, odnosno Alije Izetbegovića. A bez njih dvojice, to dobro zna Avdić, niti bi bilo BBI banke, niti bi iko od nabrojanih dobio dolara od Fatiha Hasenejna, koga također Avdić spominje u tekstu. Ako ne zna, nek sad zna da je tek nakon osobnog potpisa Alije Izetbegovića odobrena uplata za osnivački ulog BBI banke u iznosu od 50 miliona dolara. A Bakir Izetbegović je kao „nadzorni organ“ pri izgradnji BBI centra uzeo honorar u iznosu od 100. 000 KM. Razne tajne transakcije koje su Izetbegovići (is)koristili preko „sefa“ BBI banke ostat će tajna za čije čuvanje su isfakturisani neki državni namještenici i diplomate poput Bakira, a vala i Tarika Sadovića.
Dakle, po Avdiću, sve mlado-muslimanske familije su lopovske, osim Izetbegovića. Kakva perfidna i lucidna propaganda megafona „Balijske Udbe“?! I nije ovo jedini primjer glorifikacije Izetbegovića i satanizacije njihovih dojučerašnjih suradnika. Isti postupak, samo drugo pakovanje, primijenjen je u seriji „Alija“ gdje nema spomena najbližim Alijinim suradnicima poput Ejupa Ganića, Harisa Silajdžića… Ili, ako se neki i spominju, poput Huseina Živalja i/li Džemaludina Latića, to su marginalne, pa čak i priproste scene/situacije u kojima se spomenuti ne mogu ni prepoznati. Mogu se samo postidjeti sami sebe. Dok je Bakir Izetbegović svom svojom pojavom popunio seriju u „nastojanju da postane kao babo“, ili da opravda babinu čuvenu rečenicu da je „rado slušao samo Bakirove savjete“.
Ovakve povijesne laži i ovakva diskreditacija aktera te povijesti ne slute na dobro. Nije ovdje samo riječ o gradnji kulta ličnosti koliko je to pokazatelj da se radi o najprimitivnijoj budalizaciji Bošnjaka! Mnogi ljudi kojima je „Alija uzeo srce“, kako je priznao Safa Oručević, iako su davno „digli ruke“ od SDA, opet su meta najprljavije propagande, nipodaštavanja i diskreditacije režimskim medijima. Optužuje ih se da su „protiv Alije i Armije“, na primjer. Zašto baš sad CIN objavljuje članak o Bukviću i Gavrankapetanoviću? Braća Gavrankapetanović, Ismet i Faris, sinovi su legendarnog mlado-muslimanskog patenika Munira, koji je skupa sa Alijom Izetbegovićem pripadao plejadi muslimanskih antikomunističkih intelektualaca. Oni su se smrtno zamjerili Sebiji Izetbegović. Ali oni su bili i ostali vrlo bliski prijatelji sa Edhemom Bičakčićem i Hasanom Čengićem. A pošto Čengić slovi kao Tutto di capo grupi malezijskih studenata, kojima pripada i Bukvić, paranoična atmosfera pred stranački kongres primorava Izetbegovića na preventivno djelovanje. Čengića je Izetbegović već porazio, jer je umjesto njega za predsjednika Sabora Islamske zajednice doveo svog potrčka Safeta Softića. Uz to Čengić je teško bolestan i njegova se moć „topi“ svakim danom. Ipak, jedini ko bi mogao, znao i smio „izići na crtu“ Izetbegoviću je upravo on. I to Izetbegović veoma dobro zna. Bjesomučni i histerični napadi na Dinu Konakovića, opet od strane njegove supruge Sebije još jedan je dokaz njegovog straha od Čengića. Jer, sumnja se da se urotnička grupa malezijskih studenata po direktivi Čengića okrenula prema Konakoviću koji je resor finansija u Vladi KS dao malezijskom studentu Amelu Kovačeviću.
Da bi se održala kao takva, elita je svugdje u svijetu spremna poslužiti se rasizmom i to nije ništa novo. Haranga koju su režimski mediji proveli protiv supruge Dine Konakovića, zato što je pohađala srednju školu u Katoličkom centru, može poslužiti za primjer da je „zeleni fašizam“ dobrano uzeo maha i da je, što se same SDA tiče, u akutnoj fazi.
„JALTA 2“
Islamskoj zajednici ne smetaju profesori Fakulteta islamskih znanosti (FIN) prof. dr. Adnan Silajdžić i akademik Rešid Hafizović, koji su pohađali postdiplomski studij na Katoličkoj bogosloviji u Zagrebu, a proislamskoj stranci, kakvom se predstavlja SDA, smeta to što je Konakovićeva supruga pohađala srednju katoličku školu. Čak je prije par godina na FIN-u za asistenta primljen svršenik Katoličkog školskog centra iz Tuzle i to kao dijete miješanog braka! Malo je reći da je ovo hipokrizija/munafikluk bošnjačkih političkih i vjerskih elita. Ovdje je riječ o opasnoj politici i borbi za (pre)vlast u kojoj se elite služe vrlo opasnim metodama. Najmanji problem bi bio u tome što svi mi koji smo podnijeli velike žrtve i predano radili na jačanju „najjače bošnjačke stranke“, danas ispadamo budale. Slutnje koje se svakodnevno roje, kad je budućnost Bošnjaka u pitanju, opominju da će svako ko se ne pobuni protiv ovakve ideologije i politike biti saučesnik u zločinima koji dolaze. Vjerujem da će se prije dogoditi „Jalta 2“ nego „Dayton 2“ i da smo na pragu prepakivanja Balkana. U tom slučaju interesi Srba i Albanaca, kao ruskih, odnosno američkih igrača, bit će u prvom planu, dok će Bošnjaci, odani ovisni o politici Bakira Izetbegovića biti na margini. Nedobronamjerni međunarodni faktori koji očekuju ovakav razvoj događaja na Balkanu priželjkuju ovog i ovakvog Izetbegovića, koji je porušio sve mostove prema Evropi, za pregovaračkim stolom. Zato mu se i tolerira da se služi tako opasnim metodama u obračunu sa oponentima da bi odbranio „familijarno naslijeđe“ – privatno bogatstvo i/li privatnu državu.
(TBT)