Piše: Rosalia Romianec, thebosniatimes.ba
Osam decenija nakon početka Drugog svjetskog rata bi pitanje ratnih reparacija ponovo moglo postati glavna tema. Već godinama s vremena na vrijeme posebno iz Varšave i Atine sižu zahtjevi da Njemačka plati za razaranja koja je pričinila Poljskoj i Grčkoj.
Međutim ovaj put se nije oglasio niko iz inozemstva, već iz jezgra političkog Berlina. Na zahtjev stranke Ljevice je Naučna služba Bundestaga izradila analizu u kojoj se ostavlja mogućnost da su zahtjevi Grčke i Poljske opravdani.
Grčka ništa nije potpisala
U dokumentu od petnaest stranica stručnjaci njemačkog parlamenta najprije podsjećaju da Berlin zvanično smatra pitanje reparacija „pravno i politički definitivno uređenim“, to jest da odbija svaki razgovor na tu temu. Naučni saradnici Bundestaga smatraju da su takvi argumenti njemačke Vlade legitimni, ali da nisu jedini mogući.
Naime, Berlin se poziva na ugovor „dva plus četiri“ iz 1990. kojim su Zapadna i Istočna Njemačka kao i okupacione sile pobjednice – SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR – otvorile put ujedinjenju zemlje. U Berlinu to smatraju „mirovnim ugovorom“ kojim su završene sve priče o ratnoj odšteti zemljama koje je nacistička Njemačka razarala.
Međutim eksperti Bundestaga kažu da se reparacije u tom ugovoru ne spominju te da uostalom „treće zemlje“ poput Poljske ili Grčke nisu potpisnice tog ugovora te ih on ne obavezuje. U slučaju Atine čak nikada nije bilo „izričite izjave o odricanju“ od reparacija, piše u analizi.
Sljedeći argument Berlina, da je pitanje reparacija zastarilo, stručnjaci komentiraju riječima: „Zastara međudržavnih novčanih potraživanja u međunarodnom pravu do danas nije jasno uređena.“
Naučna služba Bundestaga smatra da postoji „mogućnost definitivnog sudskog razjašnjenja“ pred Međunarodnim sudom u Hagu. Preduvjet je da neko najprije tuži Njemačku, kao i da Njemačka prihvati da se podvrgne tom sudu što Berlin odbija.
U junu je državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Nils Anen (SPD) rekao da u slučaju grčkih zahtjeva za odštetom „nijedna strana“ ne namjerava pravdu potražiti pred tim sudom.
Poljska sprema zahtjev za odštetom?
Analiza pravnika njemačkog parlamenta svakako je budno propraćena u Varšavi i Atini. Prošlog mjeseca je grčki ambasador u Berlinu poslao „verbalnu notu“ njemačkoj Vladi pozivajući je na zvanične pregovore o ratnoj odšteti. U Grčkoj računaju da Njemačka zbog okupacije i razaranja treba platiti 290 milijardi eura.
Nije poznato kako će se prema svemu odnositi nova vlada konzervativnog premijera Kirjakosa Micotakisa. On je u aprilu, još kao opozicionar, u parlamentu naglasio moralni značaj teme, ali je zahtjeve za reparacijama ocijenio kao „politički i pravno teško“ ostvarive.
Međutim on je uvjeren da Grčka može povratiti od Njemačke takozvane prinudne kredite koje je Atina morala isplaćivati nemačkim okupatorima tokom rata. Ta se suma procjenjuje na osam do jedanaest milijardi eura.
Poljska vlast do sada nije imala zvanične zahtjeve, ali bi se to moglo promijeniti. „Postoji jaka politička volja da se kontinuirano radi na ovoj temi“, rekao je Arkadijuš Mularčik, poslanik vladajuće stranke Pravo i pravda. On predvodi parlamentarnu komisiju koja priprema argumentaciju za traženje ratne odštete.
Do sada se govori o 800 milijardi eura. U zločinima nacističke Njemačke je stradalo skoro šest miliona Poljaka.
Da li će Varšava zvanično pokrenuti to pitanje? „To je politička odluka koja se mora donijeti u odgovarajućem trenutku“, kaže Mularčik. Na jesen su u Poljskoj parlamentarni izbori.
Tema i u njemačkim medijima: poljski predsednik Andžej Duda smatra da Njemačka mora platiti ratnu odštetu.
Međutim u analizi eksperata Bundestaga piše da bi eventualni poljski zahtjevi bili neopravdani jer se zemlja dvaput, 1953. i 1970, zvanično odrekla odštete. U Varšavi smatraju da su te odluke ništave jer su uslijedile na pritisak Moskve.
„Možda se u Poljskoj sa time ne slažu, ali postojali su pravni dogovori koji su odavno riješili ova pitanja“, rekao je za DW Tomas Nord, poslanik njemačke Ljevice koji predvodi njemačko-poljsku parlamentarnu u grupu.
„Ali moralno se ne smiju praviti razlike. Kada se radi o pojedinim grupama žrtava može biti dodatnih odšteta“, dodao je Nord.
(TBT, DW)