Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Mediji su sa velikim oprezom preuzimali i objavljivali saopćenja Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Senada Hadžifejzovića, vlasnika i urednika FACE TV-a. A nakon što su to učinili niko se nije upustio u taj duel kako ne bi zauzeo stranu, iako su društvene mreže „gorjele“, u pravom smislu te riječi, od komentara na reakciju Senada Hadžifejzovića. Tako da se najavljena emisija Centralnog dnevnika FACE TV-a, u koju je Hadžifejzović javno pozvao reisul-ulemu Huseina Kavazovića, iščekuje sa velikim nestrpljenjem. Za sada, kako stvari stoje, to se neće desiti, pa će Hadžifejzović morati pokazati sve svoje argumente, kako žive svjedoke tako i same papire.
SUKOB BEZ PRESEDANA
Ma kakav sadržaj i ishod imala ova emisija, sigurno je da će biti jedan od najgledanijih do sada na ovoj vrlo gledanoj televiziji. Formalno, nakon te emisije, priča u (ne)legalnom „ubiranju“ zekata trebala bi biti završena. Ali poruke i efekti ove priče, siguran sam, imat će vrlo dalekosežne posljedice na unutarbošnjačke političko-vjerske odnose. Nek’ se za početak za ovu priču kaže da je to samo „vrh ledenog brijega“ kad je u pitanju tema zekata i uopće finansiranja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dovoljno je golemo ako se ima u vidu kako su se mediji i političari ustručavali „čačkati“ ovu problematiku dobro znajući da je svako ko je to radio „ograjisao“.
Što se tiče samih aktera Senada Hadžifejzovića i Huseina Kavazovića ovo je vrlo ozbiljan i direktan sukob, možda bez presedana u postkomunističkom periodu, koji bi mogao imati izravne posljedice po njihove karijere. Ako bi ih kao istaknute bošnjačke persone stavili na dva tasa, koliko god se činila nelogična usporedba, Kavazovićev tas ne bi baš pretegao Hadžifejzovićev, jer kako on ima harizmu reisa u vjerskom, tako Hadžifejzović ima harizmu „reisa“ u medijskom smislu. Ono što sad daje prednost Hadžifejzoviću jest činjenica da je bravurozno reagirao i to instinktom „progonjene zvijeri“ i gađao pravu metu. Da je oklijevao i da se držao „političke korektnosti“ i odgovorio nekim rijasetovim službama za odnose sa medijima, kako je potpisano saopćenje, te se, po običaju uvijenim frazama pokuša braniti, ovo bi bio kraj novinarske karijere velikog Senada Hadžifejzovića jer mu je ovim bio namijenjen „katil ferman“.
Ne vjerujem da je Hadžifejzović još svjestan ko, kako i zašto ga je napao! Prema mojim saznanjima, do kojih sam došao više prema istim onim instinktima „progonjene zvijeri“ koji su naveli Hadžifejzovića da reagira kako je reagirao, nego insajderskim informacijama, ovaj napad na njega djelo je „Balijske Udbe“, kako ja zovem stranačku obavještajnu službu SDA sačinjenu od stranačkih kadrova u OSA-i, Federalnom MUP-u, nekim securitas agencijama i nekim uhodama zaposlenim u Rijasetu IZ. I on se desio ovako: uhode „Balijske Udbe“ koje prate medije, „tiperi“, uočili su ovu emisiju čiji je izravni sudionik bio Hadžifejzović, „meta“, i „informaciju“ o tome preko svojih „operativaca“ proslijedili „službama“ u Rijasetu sa „preporukom“ kako da postupe. Reis Kavazović je samo formalno informiran o spornoj emisiji, tek toliko kako ne bi informaciju saznao iz medija, pa su pripadnici „Balijske Udbe“ sami sročili saopćenje u kojem potvaraju Hadžifejzovića da „ubire“ njihov novac od sirotinje. Motiv napada je političke a ne vjerske prirode. Cilj napada je da se „jednom za svagda“ ugasi FACE TV koja je, očito, dokundisala SDA-u, a posebno njenom predsjedniku Bakiru Izetbegoviću. Naime, sigurno su obavještajne procjene „Balijske Udbe“ bile takve da nemaju ni sredstava, ni načina, a posebno nemaju medija preko kojeg bi udarili na FACE TV, odnosno Hadžifejzovića. Sakriti se iza autoriteta reisa da bi se srozao autoritet Hadžifejzovića kao uglednog novinara, više je nego podao i zao čin, to je zločin sa predumišljajem! Jer ovo saopćenje Rijaseta pripadnici režimskih „odreda smrti“, kao „moralni stranački policajci“ regrutirani iz redova notornih vjerskih fanatika i konvertiranih kriminalaca, mogli bi iščitati na svoj način i djelovati tako da opravdaju svoj razlog postojanja. Da, tvrdim da se ne bi libili ni fizički napasti Hadžifejzovića. I taj napad još uvijek ne isključujem kao mogućnost, iako se nikako neće desiti dok se sva ova priča ne slegne.
KRAJ IGRE
Hadžifejzovićev problem je postao u tome što je svoju televiziju etablirao kao regionalnu, a kad su u pitanju Bošnjaci i kao „planetarnu“, jer je „vidljiva“ na cijeloj planeti, pa kao takav u samom Sarajevu suviše „strši“ u odnosu na svoje kolege. Njegova dva imenjaka, na primjer, Senad Pećanin i Senad Avdić, kao bivši oponenti režima, su za razliku od njega, eliminirani i neutralizirani na način da nisu više prijetnja režimu. Avdić je bukvalno „na aparatima“, da se poslužim omiljenim naslovom medijskog dronjka koji još nosi logo njegove „Slobodne Bosne“, nakon što ga je jednim krakom hobotnica „Balijske Udbe“ ščepala među svoje pipke. Iako je Hadžifejzović bio vrlo kolegijalan i solidaran prema obojici imenjaka, ne očekujem da bi i kad bi mogli reagirali na ovaj brutalni napad na njega. Da Pećanina krasi poštenje, k'o što ga ne krasi (!), odmah bi javno svog političkog favorita Željka Komšića p(r)ozvao da napusti koaliciju sa SDA i da kao član Predsjedništva odbije potpisati ponuđeni sporazum sa Islamskom zajednicom u BiH, što je obećao, u znak osude ovog napada na Hadžifejzovića. I nek’ to ne čine u afektu niti iz hira. Nek Pećanin, kao pravnik, pročita taj famozni Sporazum i vidjet će da je pitanje finansiranja Islamske zajednice, iliti „ubiranje zekata“ po tom Sporazumu tako predloženo da ni država ne smije zavirivati u te nadležnosti, niti reis treba državi polagati (finansijske) račune, a kamoli da odgovara na pitanja javnosti, ili tamo nekom „dotičnom“ Hadžifejzoviću, kako ga je oslovio reisov glasnogovornik.
I ako se od ove gnusne potvore ne odbrani Hadžifejzović, nadam se i vjerujem da hoće, bukvalno će sarajevska medijska scena biti obezglavljena, što i jeste oduvijek bila politika režima i ambicija baršunastog diktatora Bakira Izetbegovića. On drhti od straha jer osjeća da se bliži „kraj igre“ u kojoj je svoj narod, i svoju državu, i svoju stranku, pa tako i samog sebe doveo u bezizlaznu situaciju. To većina građana osjeća, dosta intelektualaca zna, a malo ko to, osim Hadžifejzovića, smije reći. Zato bi, što se tiče Izetbegovića i njegove politike, Hadžifejzović već svoj naredni Centralni dnevnik mogao započeti sa frazom „The end of the game“.
Što se, pak, reisa Kavazovića tiče, on je u mnogo jadnijoj poziciji i ova afera će mu okruniti pozlatu koji su mu sarajevski režimski mediji glancali samo stoga što im je bio dojadio bivši reis dr. Mustafa Cerić koji je bio „zaratio“ sa većinom medija. Ali ovaj sukob Kavazovića sa Hadžifejzovićem će imati dalekosežnije posljedice od Cerićevog „rata“ sa medijima kojeg je konstantno vodio skoro jednu deceniju. I od ovog sukoba najviše će koristi imati „Balijska Udba“, i to onaj dio savjetnika reisa Kavazovića, bivših novinara i urednika sedmičnih listova „Ljiljan“ i „Preporod“, koji mu pišu saopćenja i hutbe. Oni su i doveli Kavazovića na tron i oni vladaju i njime i Rijasetom. Ruku na srce, koliko god smo se do sada ustručavali priznati, Kavazović nije dorastao ovoj funkciji. Radi se o jednom provincijalcu nedovoljno obrazovanom i nedovoljno elokventnom da bi obnašao najznačajniju vjersku funkciju nacije. Ali, eto, javnost se nadala da će onako, kako je simulirao smirenost, doprinijeti smanjenju plime vjerskog radikalizma i tako doprinijeti miru i suživotu sa drugim konfesijama. Toga je i sam Kavazović svjestan i stoga će se sad predati u ruke svojih zaštitnika tako da će moći u potpunosti (o)vladati njegovim poslovima. Pošto je Kavazović u jednom bajramskom intervjuu rekao kako još, navodno, nije donio odluku da će se opet kandidirati za reisa, bilo bi mu pametno i da odustane. Ali, ne pita se više on o tome! Zapravo, niko drugi više se nikad neće smjeti ni kandidirati za tu funkciju osim njega. On jeste „Božiji čovjek“, ali je zato kao takav (p)ostao samo režimski reis!
(TBT)