Ne postoji ništa što bismo mogli nazvati “medijskom slikom u BiH”. Ono što u tom smislu dolazi iz Sarajeva, kao glavnog grada zemlje, a koji to nije, jer se pretvorio u glavni grad Bošnjaka, je čista perverzija. Imamo javne medije koji iz dana u dan emitiraju policijske tjeralice, i to nazivaju “objektivnim novinarstvom”. Ta medijska slika najviše podsjeća na onu beogradsku iz 90-ih, rekao je Josip Mlakić u razgovoru za Dnevnik.ba.
Na pitanje ko je glavni krivac za stanje u kojem je Bosna i Hercegovina i zašto je Hrvati sve manje doživljavaju svojom dovinom Makić je dogvorio:
„Teško je o sličnim pitanjima govoriti generalno. Sigurno ne smatraju svojom domovinom Bosnu i Hercegovinu koju personificiraju Željko Komšić, Bakir Izetbegović i slični. Ne smatraju je ni mnogi Bošnjaci. Međutim, mislim da je vrijeme pregazilo slične narative: utjecaj tradicije, pa i pripadnosti nekom kolektivitetu, kod novih generacija je sve manji. Naravno, s ovim ne treba brkati porast nacionalizma i slične populističke i desničarske trendove.
Njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer u svojoj knjizi “Digitalna demencija”, koju je objavila zagrebačka Naklada Ljevak, govori i o tom fenomenu, o jednoj “čudovišnoj generaciji”, kako je on naziva, koja je u potpunosti odrastala bez utjecaja tradicije, uključujući i one pozitivne aspekte koji se pod tim podrazumijevaju. Po njemu, negativne posljedice tog fenomena tek ćemo osjetiti u doglednoj budućnosti, jer dolazi do promijenjene percepcije stvarnosti koja ima svoje jasne psihopatološke simptome.
Znači ima tu i objektivnih, ali i subjektivnih okolnosti. Ko je glavni krivac? To je u našem slučaju manje-više jasno. Egzaktan odgovor na ovo pitanje najlakše se može dobiti na Bregani, u vrijeme Uskrsa ili kojeg drugog blagdana, kada rijeke naših bivših sugrađana pohrle kućama. Ili u slučaju Hrvatske, u Dublinu, gdje je na prošlim europarlamentarnim izborima Plenkovićev HDZ dobio jedan jedini glas od 10.000 Hrvata koji danas žive u njemu. To je više nego jasan i nedvosmislen odgovor. Svjestan sam da je politička situacija u BiH mnogo složenija negoli u Hrvatskoj, prije svega zbog političkog nasilja većinskog nacionalizma podržavanog od međunarodne zajednice, međutim uvijek u detektiranju nekog problema treba poći od sebe, a ne tražiti izliku u drugima. Problem nastaje onog trena kada je ta izlika (Željko Komšić) jedina politička platforma koja postoji. Sličan je slučaj s bošnjačkom javnošću, gdje se za sve probleme pronalazi krivica u “osovini Dodik-Čović”. Dobije se dojam da će prvo jutro nakon što Dodik i Čović siđu s vlasti, Bošnjaci početi jesti onim “zlatnim kašikama” Alije Izetbegovića“.
(TBT)
