Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović postao je zaista nesnošljiv. Ne zato što nakon sramotnog izbornog inženjeringa u kojem je njegova stranka pokrala građane za pola miliona glasova nije pokazao ni trunku stida, jer taj čovjek se nije postidio ni nakon mnogo gorih učinjenih stvari kad je brukao naciju, nego zbog toga što još izigrava mudraca i jordami u pregovorima oko formiranja vlasti, glumeći patriotu i zabrinutog zaštitnika bošnjačkih nacionalnih interesa. A sav njegovo mudroluk i jordamluk se, zapravo, svodi na doktrinu “zavadi pa vladaj”.
KURVANJSKO KOKETIRANJE
To što je svojim kurvanjskim koketiranjem sa svim stranačkim liderima uvukao Fahrudina Radončića, lidera Saveza za bolju budućnost (SBB), u još vruću “bračnu postelju” gdje je flertovao sa Željkom Komšićem, liderom Demokratske fronte (DF), sada pokušava predstaviti kao bošnjački odgovor i pokušaj pravljenja protuteže hrvatsko-srpskom bloku kojeg su sačinili lideri Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Dragan Čović i Milorad Dodik. A ustvari ponovo je iziritirao Radončića toliko da je ubjeđujući medije da ga više vlast ne interesira koristio parabolu da bi radije skočio sa tornja nego s njim i Komšićem formirao koaliciju. Komšić još uvijek vrlo perfidno i hinjski krije svoje felrtovanje sa Izetbegovićem dok dijeli “bračnu postelju” sa Nerminom Nikšićem i Predragom Kojovićem, liderima Bh. bloka. Tako dok Izetebegović i Komšić simuliraju državotvorno zabrinute lidere, njihove stranke pucaju po šavovima, stvaraju se urotnički klanovi koji gladni vlasti vrebaju priliku da zaskoče svoje vođe. Toga je više svjestan Komšić nego Izetbegović. Ukoliko bi ostao u zagrljaju sa Izetbegovićem i uhljebio šaku stranačkih funkcionera, članstvo bi mu prebjeglo SDP-u. Tako da bi u narednim izborima Komšić poput očerupanog “orla krštaša” sam samcat kliktao i vodio kampanju.
Zato mnogima nije jasno zašto Izetbegović odustaje od bošnjačkog bloka koji bi okupljao skoro dvotrećinsko bošnjačko glasačko tijelo, a kojeg bi sačinjavala koalicija SDA, SBB, ASDA i PDA, jer sa Komšićevom Demokratskom frontom dobiva jedva dovoljan broj ruku za parlamentarnu većinu na državnom nivou. Očito to i nije Izetbegovićev motiv zbog kojeg po svaku cijenu želi uvući Komšića u koaliciju. Osim poželjne građanske primjese koju bi SDA dobila u koaliciji sa DF-om, glavni Izetbegovićev motiv je da velikom koalicijom i sa DF-om i sa SBB-om, sruši Vladu Kantona Sarajavo.
Sve velike priče o uvjetima za pristupanje EU, odnosno članstvu u NATO, ili problem eventualnog sporazuma Beograda i Prištine, za Izetbegovića su samo izgovor. Njegov problem se uočava tamo gdje kipti od bijesa i reagira samo na dvojicu krivaca, Elmedina Konakovića, lidera stranke Narod i pravda (NP), i Predraga Kojovića, lidera Naše stranke (NS). Ovakvo Izetbegovićevo ponašanje može biti motivirano samo činjenicom da se direktorska fotelja njegove supruge Sebije Izetbegovć dobrano ljulja, posebno nakon što je Skupština Kantona Sarajavo odbila izvještaj o poslovanju KCUS-a.
“ZELENA SEĆIJA”
Uporedo tek sad se otkriva da je Komšić bio glavni kočničar formiranja vlasti u Kantonu Sarajevo, odnosno saboter formiranja Vlade u Tuzlanskom kantonu, što je napravilo zastoj u formiranju vlasti bez SDA i u drugim kantonima, odnosno na višim nivoima. Nakon što se ovo obejani i Komšić bude shvaćen kao ljigavi Bakirov uljez među lijevim građanskim strankama, sigurno će ga se velika većina željeti otarasiti i istjerati iz Bh. bloka.
Ako Radončić zaista okrene leđa Izetbegoviću zbog koketiranja sa Komšićem, onda će najbolja osveta biti da se približi građanskom bloku i da bar u Tuzlanskom kantonu napravi vlast sa njima. Opće je poznato da bi lijevi blok stranaka sa SDP-om na čelu, u koaliciji sa Radončićevim novim koalicionim partnerom PDA, imao vrlo solidnu skupštinsku većinu u ovom kantonu. Međutim, Izetbegovićeve habernoše, poput Safeta Softića, šire glasine kako Enver Bijedić, zagovornik koalicije SDP i SDA, kontrolira šest poslaničkih ruku bez kojih nije moguće da građanska opcija formira vlast. Zbog prilično burnih sjednica koje je SDP imao u posljednje vrijeme, a na kojima je glavni oponent Nikšićevom stavu da neće u vlast sa SDA bio Bijedić, stekao se dojam da je SDP pred raskolom i da će ova tuzlanska frakcija krenuti u obračun sa sarajevskom, pa i sa samim Nikšićem. Međutim, to je pusta želja i politička iluzija Izetbegovićevih habernoša, jer Bijedić nikad neće napustiti SDP. Zapravo mnogo su opasniji medijski istupi Šemsudina Mehmedovića, kao predstavnika “zelene sećije” u SDA po Izetbegovića, od Bijedićevih istupa na stranačkim sjednicama po Nikšića. Jer Mehmedović za sada jedini ima kuraži oponirati Izetbegoviću, dok drugi kukavički šute iako unutar stranačkih organa vlada opće nezadovoljstvo i anarhija. Mnogi tvrde da su sjednice Predsjedništva SDA rigidnije i monotonije od komunističkih, partijskih sjednica na kojima samo Izetbegović govori dok pored njega drijemaju dva klimoglavca, Šefik Džaferović i Denis Zvizdić. Pa ko bi, onda, osim Komšića hrlio u vlast sa njima?!
Ukoliko bi se, dakle, Radončić otrijeznio i za sva vremena raščistio račune sa Izetbegovićem, pa makar ostao bez pola članova Glavnog odbora SBB-a, koji bi mu rado kupili padobran da skoči s tornja samo da ostane u koaliciji sa SDA, te ponudio ruku Nikšiću da njihova dva bloka stranaka zajedno prave vlast u Tuzli i daju čvrsto obećanje da će svim silama braniti vlast u Kantonu Sarajevo od napada Komšića i Izetbegovića, to bi bila najkorektnija i najpametnija politička osveta.
Ko ovlada Sarajevom i Tuzlom, skoro da bi ovladao cijelom Federacijom BiH. To bi bila idealna pozicija za zajednički nastup lijevih građanskih stranaka i stranaka centra za lokalne izbore.
(TBT)