EVROPA
Tayyip Erdogan ismijao je evropsku
mogućnost apsorbiranja izbjegličke krize, i isticao da je njegova zemlja
primila dva miliona sirijskih izbjeglica, a nije uzdahnula, dok je Evropa pred
250 hiljada, poklekla i skoro se raspala.
FOTO: (Agencije)
Sporadične, ograničenog trajanja, ali vrlo
glasne i visokog naboja, kurdske demonstracije izbile su u nedjelju na nekoliko
mjesta u Bruxellesu, ispred službenih predstavništava Turske. Na transparentima
kurdskih demonstranata turski predsjednik Rejep Tayyip Erdogan bio je prikazan
s kukastim križevima umjesto očiju. Bio je to prvi briselski odjek strahovitog
atentata u Ankari, atentata koji je uoči izbora 1. novembra, digao razinu
rizika u toj zemlji, a koji se pak odvio samo dva dana nakon posjete.
Prije nekoliko dana Erdogan se kretao
Bruxellesom u punom protokolarnom sjaju, uz kavalkadu motociklističke pratnje i
povorkom mercedesa, a kad je gospođa Erdogan, zamotane glave na vjerski način,
bila u šopingu, također je imala policijsku pratnju najvišeg stepena. Bruxelles
već 40 godina zavlači Tursku oko članstva, koje joj je bilo stavljeno u izgled
kad je za vrijeme Hladnoga rata branila proboj Sovjetskog Saveza na Bosporu i
Dardanelima. Da nije bilo turskog čuvara na jugu kontinenta i dublje u regiji,
veliko je pitanje bi li se Unija mogla razviti do mjere svog punog
prosperiteta, kakva je bila prije velike finansijske i ekonomske krize ima tome
šest godina.
U 40 godina Turci nisu bog zna kako
napredovali na putu prema Bruxellesu, a sad se otvorila mogućnost da ta zemlja
opet bude jako potrebna Evropi.
Erdogan je ponudio Uniji zatvaranje
granica prema istoku i jugu, Siriji i Iraku, da tako znatno zaustavi barem dio
stalnog dotoka izbjeglica i migranata, a zauzvrat je tražio ukidanje viznog
režima za turske građane. EU mu je nagovijestila materijalnu podršku od
500 miliona eura za zbrinjavanje izbjeglica. Turci kažu da su vrlo skeptični da
će dobiti taj novac, jer su se slična obećanja dosad pokazala ispraznima.
Turskoj je još obećano da će im EU otvoriti poglavlje 17 (ekonomsku i
monetarnu politiku,) što je Francuska dosad branila vetom.
Ukratko, Erdogan je došao u Bruxelles s
ponudom, ona nije prihvaćena, trgovalo se, Erdoan se vratio, kako je dao na
znanje, nezadovoljan.
Tako oneraspoložen, Tayyip Erdogan ismijao
je evropsku mogućnost apsorbiranja izbjegličke krize, i isticao da je njegova
zemlja primila dva miliona sirijskih izbjeglica, a nije uzdahnula, dok je Evropa
pred 250 hiljada, poklekla i skoro se raspala. Nezavisno od izbjeglica, čim se
predsjednik vratio u Ankaru, uhapšen je glavni urednik dnevnog lista Hyrriet, a
poznato je da su brojna hapšenja novinara jedno od najvećih prigovora
Ankari. To je bilo kao da je Erdogan poručio: Radit ću što god hoću. Nakon
toga uslijedila su i dva teroristička napada u Ankari s 200 žrtava. Turska je,
dakle, daleko od stabilnosti. A opet, bit će neophodna.
U stvari i u stvarnosti zbilo se ovo:
Erdogan je bio u Bruxellesu u jeku svoje predizborne kampanje, tu su mu pustili
da govori što hoće ako mu to treba za domaće potrebe. Ali, iako je turski
predsjednik rekao da se Unija raspada pod naletom relativno ograničenog broja
izbjeglica, a pri tome je mislio na Schengen, to nije baš tako. Schengenski sistem
posljednje je od čega će Evropa odustati. Za početak platit će Turskoj. Neće
dati toj zemlji da se previše pomakne u pregovorima, iako je sada jasno da su
trebali pustiti veliku Tursku preko pregovora mnogo dublje u Uniju. Na taj
način i Evropska unija bi u ovoj krizi, izbjegličkoj, koja će uostalom trajati
dugo, bila mnogo opremljenija i jača. Ali, platiti će, ne samo 500 miliona
nego, ako treba, i više, a nema nikoga tko bi odbio 500 miliona eura.
Najprije, vanjske granice Schengena su
porozne i očigledno nisu izdržale, ali pate i unutrašnje granice. Mnoge zemlje
članice uvode dubinsku graničnu kontrolu, a to znači da se, primjerice,
putnicima u vozu često rutinski pregledavaju pasoši, kao da se radi o voznim
kartama, a autobusi ili automobili koji prometuju između gradova mogu biti
pozvani da se zaustave sa strane radi provjere identiteta putnika. To rade i
Francuzi i Nijemci.
(The Bosnia Times, Globus)