Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini općenito se deklarira kroz „deklaracije“ kako u državnom Saboru u Zagrebu tako i nacionalnom Saboru (HNS) u Mostaru. Obje deklaracije dočekane su na nož“ u Sarajevu.
NEMA NEVINIH
Deklaracija HNS-a je u Sarajevu iščitana kao da se njome proglašava kraj Daytona, traži novo uređenje BiH ali i odbacuje Haška presuda i Udruženi zločinački poduhvat u slučaju “Prlić i ostali”. Stranke su se utrkivale u osudama kroz saopćenja za javnost. Sa malom vremenskom zadrškom, a nakon što je prozvan od strane režimskih medija da šuti, i lider SBB-a Fahrudin Radončić i SBB je izdala svoje saopćenje.
“Relativiziranje ratnih zločina, negiranje utvrđenih historijskih činjenica i odbacivanje presuda za udruženi zločinački poduhvat donesenih pred najvišim međunarodnim sudom nikako ne doprinosi građenju povjerenja među narodima u Bosni i Hercegovini, a upravo predstavlja prijetnju njenoj cjelovitosti, ustavnom poretku i euroatlantskim putu”, naveli su u saopćenju za javnost.
I mislim da je ovo najtrezvenija reakcija na Deklaraciju HNS-a. Svi drugi su iskoristili Deklaraciju HNS-a kao pogrom lidera HDZ-a Dragana Čovića što je pokazatelj ne samo odsustva dobre volje i tolerancije, već i duboke ostrašćene mržnje kako među liderima tako i među njihovim stranka. A ja, eto, mislim, da je Čović, i pored ovih ratnih gluposti, iskazao nekoliko pozitivnih i kooperativnih signala. Rekao je da su Hrvati opredijeljeni za cjelovitu državu BiH, osudio je separatizam i unitarizam i obratio se Bošnjacima i Srbima oslovivši ih sa braćom.
Pitanje ratne prošlosti je vječno opterećenje nacionalnih stranaka kako HDZ-a, tako i SDA, a pogotovo srpskih stranaka od SDS-a do SNSD-a. Svi akteri koji su doprinijeli raspadu Jugoslavije čiji je epilog bio genocid nad Bošnjacima u BiH, manje više, tretirani su od strane MSP u Haagu. Da ih nije pretekla smrt, prema tvrdnjama haških tužitelja, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović bi kao i Slobodan Milošević, pa i Radovan Karadžić, završili u Haagu. Sama činjenica da je u Haagu osuđen komandant Armije BiH general Rasim Delić kao ratni zločinac, govori, bar kad se sa pravnog stanovišta tretira rat u BiH, da nema nevinih. Stoga je u mirovnim pregovorima kao jedna od klauzula bilo predlagano da se formira komisija za ispitivanje uzroka rata u BiH. Nakon formiranja MSP u Haagu ta ideja je bila izlišna. Zato su haške presude jedini meritum i nema tog političkog aktera i političke snage, da ih može poništiti – pa tako ni HNS.
UCIJENJENI NIKŠIĆ
Ali, pošto je mirovni sporazum iz Daytona očigledno krnjav i na njemu se ne može graditi moderna država sa demokratskim standardima koje poznaje današnja EU, onda pitanje komisije za pitanje sprovedbi haških odluka i presuda nije adaktirano i time bi se mogao baviti Evropski parlament, na primjer. Tim prije što su sve strane u BiH opredijeljene za pristupanje BiH članstvu u EU.
Ovako bi se oduzelo pravo lokalnim akterima, posebno nacionalnim strankama, koje su bile „izvođači radova“ pri razbijanju Jugoslavije u rukama nekih evropskih moćnika i vlada.
U suprotnom bi trebalo zabraniti rad nacionalnih (ratnih) stranaka, jer one nikad neće odustati od samohvalisanja u odbrani svoga naroda i teritorija na kojem danas obitavaju njihovi narodi, bolje reći glasači.
I takvih prijedloga je bilo. Treba podsjetiti da je to osobno predlagao Richard Holbrooke Aliji Izetbegoviću da zabrani rad SDS-u, što je ovaj odbio.
Zašto je ova sumorna tematika još aktuelna? Zato što se u Sarajevu pojavio trend prepotentnog i bahatog unitarizma kao odgovor na sprski i hrvatski separatizam. U tome prednjače stranke ljevice okupljene oko Bh. bloka. Njihova saopćenja sliče kao jaje jajetu onima koje izdaje SDA koja se smatraju nacionalističkim. Zar je, onda, uopće bitno da li će SDP koalirati sa SDA-om i koji će biti izgovor Nerminu Nikšiću za takvu odluku?! Ovakva politika ljevice, zapravo, amnestira nacionalizam nacionalnih stranaka, prije svega SDA, i stoga se ovakva politika može tretirati kao glavni argument protiv zabrane nacionalnih stranaka.
Za sada Bh. blok ovakvu svoju politiku opravdava „brigom za državu“, što je puka demagogija. Kuloari imaju ubjedljiviju argumentaciju nakon što je Dragan Lukač, na primjer, postavljen za inspektora FUP-a. Navodno je on zaprijetio Nikšiću da protiv njega postoje 32 prijave u ladicama FUP-a i da je odluka Bakira Izetbegovića da ne penzionira Lukača prije svega motivirana prijetnjom Nikšiću šta ga čeka ukoliko ne bude kooperativan.
Tako da su stranačka prepucavanja, kako deklaracijama tako i saopćenjima, samo dimna zavjesa nestrpljivim i iziritiranim građanima zbog blokade vlasti, dok se svi akteri udaraju nogama u cjevanicu ispod stola zbog parčeta kolača vlasti.
(TBT)
