MARKER
Bude li tome većih smetnji iz drugog entiteta ili spolja,
Srpska će, prema deklaraciji vodeće stranke, 2017. raspisati referendum o
osamostaljenju, uz spremnost da ostane u BiH samo kao uniji nacionalnih država.
FOTO: Kecmanović (Arhiv)
Nenad Kecmanović sarajevski je profesor, s beogradskom
adresom stanovanja i ogromnim uticajem u Banjaluci. On je osoba koja načelno
trasira pravce političkog djelovanja Saveza nezavisnih socijaldemokrata i
Dodika lično. Kecmanović je ideolog te partije i najzaslužniji je za njen
snažan politički zaokret u posljednjih šest godina. U nizu kolumni koje je
objavio u raznim štampanim medijima sasvim jasno su vidljive i prepoznatljive čvrste
konture sadašnje SNSD-ove platforme. Njegovu kolumnu “Ili referendum ili RS kao “skuvana žaba”” objavljenu na portalima iz RS-a prenosimo u
cjelosti.
Piše Nenad Kecmanović
“Bila je Škotska, na redu je Katalonija, neka se
pripremi Srpska”. Takav i slični provokativni naslovi u medijima počeli su
da izlaze iz sjenke izbjegličke krize. Iako se u sva tri slučaja radi o
neposrednom izjašnjavanju naroda, analogija između prva dva i trećeg
referenduma na tome se i završava.
U Britaniji je bilo i u Španiji predstoji “da ili
ne” secesiji dijelova državne teritorije, a u BiH će se Srpska
izjašnjavati samo o povratku suda i tužilaštva u Banjaluku. Pri tome, pravosuđe
je samo jedna od nadležnosti koje su po Dejtonu pripadale entitetima, ali su
političkim nasiljem visokog predstavnika kidnapovane i prebačene u Sarajevo.
Uprkos tome, iz Brisela, Sarajeva, Zagreba, pa i od vlasti u
Beogradu i opozicije u Banjaluci, čule su se rezerve prema referendumu, taman
kao da će se narod u Srpskoj izjašnjavati o secesiji. “Kao
(polu)protektorat, Srpska za referendum mora imati saglasnost međunarodne
zajednice” (…) “Referendum tangira i interese drugog entiteta i BiH
kao cjeline, a bošnjačka javnost ima negativan stav” (…) “Odluku o
referendumu treba preispitati zbog negodovanja EU” (…) “Referendum vodi
rizičnom raspakivanja Dejtona” (…) “Ustavni sud BiH ima pravo da
zaustavi referendum” (…) “Niko ne zna šta poslije referenduma”
(…) Postoje, međutim, i odgovori.
Što se tiče “međunarodne zajednice”, iliti SAD i
EU, stav prema referendumima o secesiji se mijenjao: “najprije ne može, pa
ipak može, pa onda opet ne može”. Helsinški zaključci KEBS-a (kasnije
OEBS) garantovali su nepovredivost državnih granica u Evropi. Zatim, u slučaju
SFRJ, te granice su razbucane i zamijenjene državnim granicama republika, i to
baš uz podršku zemalja koje su potpisale taj dokument. E, onda je to isto
međunarodno društvance zaključilo da nema RSK izvan Hrvatske, ni RS i H-B izvan
BiH, ali da je izlazak KiM iz Srbije poželjan. Škoti su održali referendum,
uskoro će i Katalonci, ali nama kažu: “Nema više promjene granica na
Balkanu!” Stari međunarodni poredak je očito uništen, novog još nema, pa
ni Srpsku nema ni ko ni zašto da proziva.
Na negodovanja naših bošnjačkih komšija, imamo još manje
razloga da se obaziremo. Pošto oni nas nisu ništa pitali ‘92. o referendumu o
otcjepljenju BiH od SFRJ i pošto su zanemarili da je plebiscit ‘91. prethodno
pokazao da smo protiv, zašto bismo mi njih pitali o referendumu u Srpskoj kojim
se vraća jedna entitetska nadležnost koju su i sami potpisali u Dejtonu. Prema
njima nas ne obavezuje ni izlaznost na referendumu, jer ni oni na svom, kojim
su odvojili BiH od Srbije, nisu imali zakonske dvije trećine ili 66 odsto.
Kad je riječ o “rizičnom raspakivanju Dejtona”, to
se već odavno dogodilo u režiji Vestendorpa, Petriča, Ešdauna i dr. oduzimanjem
nadležnosti i nametanjem zakona. Cilj referenduma je baš obrnuto – da se Dejton
ponovo spakuje u svom izvornom sadržaju, po slovu, a ne u duhu međunarodnog
sporazuma. Što se tiče “nadentitetske nadležnosti ustavnog suda BiH”
sa troje stranca, koji udruženi sa dvoje Bošnjaka, sistematski preglasavaju po
dvoje srpskih i hrvatskih sudija, zajedno, dejtonski rok trajanja istekao mu je
još prije 10 godina, baš kao i visokom predstavniku. Samim tim ni ustavni sud
ni OHR nisu odavno više ni za šta nadležni. Najzad, u intermecu od zakazivanja
referenduma do danas, međunarodni zvaničnici, sem blagih prijekora tužilaštvu i
sudu u Sarajevu zbog pristrasnosti koja već vrijeđa zdrav razum, nisu učinili
ništa što bi oživjelo strukturalni dijalog i referendum učinilo kucanjem na
otvorena vrata.
A šta poslije referenduma? Narodna skupština RS će
suspendovati “bonske” i rehabilitovati “dejtonske”
pravosudne nadležnosti i vratiti sud i tužilaštvo u entitet.
“Zajednički” tužilac neće moći da preuzima predmete iz sudova u
Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku itd., hapsi po Srpskoj i odvodi u pritvor i na
suđenje u Sarajevo. U krajnjem slučaju, neće isključivo Srbi robijati kao
zločinci, a Naser Orić nam pokazivati “srednji prst”.
Poslije toga, kako je u referendumskom pitanju i najavljeno,
preći će se i na druge otete nadležnosti i nametnute zakone, sve dok se status
RS ne vrati na izvorni Dejton. Bude li tome većih smetnji iz drugog entiteta
ili spolja, Srpska će, prema deklaraciji vodeće stranke, 2017. raspisati
referendum o osamostaljenju, uz spremnost da ostane u BiH samo kao uniji
nacionalnih država. Tek to će biti referendum kakav je održan u Škotskoj, kakav
se sprema u Kataloniji, i koji dvije godine unaprijed brine
“prijatelje” RS, spoljne i unutrašnje. Ali, već od samo jedne-dvije
nadležnosti plus ili minus, zavisi da li će Srpska biti svoja na svom ili će,
po principu “kuvane žabe”, završiti pod upravom bošnjačkog Sarajeva,
a da to neće ni osjetiti.
(The Bosnia Times)