Prošlo je 16 godina od kada je iRobot predstavio Rumba robot usisivač. Nije to baš bio pravi robot već aparat koji je išao po prostoriji i usisavao prašinu i trunje. Druga generacija mogla je da se vrati do punjača.
Ali za razliku od robota poput Sonyjevog psa Aiboa, cijena mu je bila prihvatljiva. Bio je to hit za iRobot, spinof MIT-a.
Od tada, uslijedili su brojni propali pokušaji kompanija iz SAD-a, Japana, Južne Koreje i Evrope da se stvore sofisticiraniji kućni robotski proizvodi. Kompanije su pokušavale da izrade čovjekolike robote, robote sadruge, robote koji kuhaju, koji vam slažu odjeću i mijenjaju pesak za mačke.
Ali niko od njih nije bio toliko uspješan kao ovaj usisivač.
I pored konstantnog optimizma, stručnjaci za robotiku i vješačku inteligenciju shvatili su da su stvari koje ljudi rade bez razmišljanja najteže za mašine. John McCarty, pionir AI-ja, zavukao bi ruku u džep i izvadio novčić kao primjer jednog od najtežih izazova za robote.
Mnogi stručnjaci vjeruju da i pored nedavnih uspjeha u mašinskom učenju, to neće biti dovoljno za izgradnju robota koji će se lakše kretati i obavljati kućne poslove. Da bi do toga došlo, bit će potrebno nekoliko tehnoloških proboja.
Uprkos neuspjesima, mnogi su i daje optimisti da kućni robot samo što nije stigao.
Na Stanfordu u Kaliforniji, robotičar Keneth Salsberry je razvio prototip PR1 kućnog robota prije deset godina.
PR1 je inspirisao Willow Garage, startap koji je pokrenuo Scott Hasan, jedan od prvih Googleovih programera. Willow Garage je proizveo još jedan prototip kućnog robota, PR2 poslije koga je uslijedio čitav niz spinofova ali nijedna uspješna kućna aplikacija nije proistekla iz tog istraživanja.
I PR1 i PR2 bili su rana istraživanja obavljanja običnih zadataka poput donošenja šolje kafe, ubacivanja i izbacivanja sudova iz mašine za sudove i vađenja piva iz frižidera. Roboti prototipovi su obavljali te zadatke, ali u veoma kontroliranim uvjetima.
Sada robotičari sa Stanforda rade na robotu koji bi potencijalno mogao da radi u kući. Silvio Savarese predvodi tim koji radi na robotu Jack planiranom za kućnu dostavu ali i kućne poslove. Ispostavilo se da je kretanje po kući problem.
Inženjeri koji rade na automobilima koji će ići bez vozača koriste tehnologiju “simultane lokalizacije i mapiranja”, odnosno SLAM, za navigaciju. Na osnovu nje je moguće stvoriti mapu nepoznatog okruženja i pravilno parkirati automobil. Ali u kući punoj stvari i ljudi koji se često pomjeraju, SLAM je nedovoljan, kaže Savarese.
U saradnji sa grupom istraživača sa Berkleyja, robotičari sa Stanforda razvili su novi simulator za navigaciju. Sistem, poznat kao Gibsonovo okruženje, kombinira tri dimenzionalne mape sa hiljadama stvarnih okruženja kako bi roboti mogli da shvate opća pravila kretanja.
Da li onda možemo uskoro da očekujemo robota koji će sređivati po kući?
“Skupljanje stvari sa poda će uskoro biti moguće ako uspijemo smanjiti cijenu ruke”, rekao je Ken Goldberg, robotičar sa Berkleyja.
Uprkos novim investicijama, stručnjaci su svjesni da se decenijama činilo da su kućni roboti neminovni.
“Problem je što niski troškovi plus visoka očekivana plus nestrpljivost otežavaju osmišljavanje sjajnog proizvoda”, kaže Kajfu Lee, vodeći kineski stručnjak za vještačku inteligenciju.
(TBT, NYT)