Veći dio onoga što radimo – sajtovi koje posjećujemo, serije koje gledamo, proizvodi koje kupujemo – postali su fer lovište za reklamne agencije. Sada, zahvaljujući spravama u našem domu koje su povezane sa internetom, oglasi koje vidimo mogu da odrede nešto mnogo ličnije: naše zdravlje.
Ove sezone gripe, Kloroks je platio licenciranje informacija od Kinse, tehnološkog startapa koji prodaje termometre povezane sa internetom koji sinhroniziraju aplikaciju za mobilni telefon preko koje korisnici prate svoje simptome groznice.
Podaci su pokazali Kloroksu gde je širom SAD bilo više gripe. Kompanija je onda svoje reklame usmjerila u te oblasti, pretpostavljajući da bi takva domaćinstva bila dobro tržište za kupovinu njihovih vlažnih maramica za dezinfekciju.
Kinsa, kompanija iz San Francisca koja je od preduzetnika prikupila 29 miliona dolara od osnivanja 2012, kaže da njihovih termometara ima u više od 500.000 američkih domaćinstava. Oni navode da su njihovi “podaci o bolestima” pretjerani i da nisu otkrili nijednu ličnu informaciju drugim kompanijama. Termometar je jedinstven jer podaci dolaze u stvarnom vremenu, navode iz Kinse.
“Izazov sa Google pretragom ili društvenim medijima je što te aplikacije koriste proxy signal – uzimate nekoga ko priča o bolesti a ne pratite samu bolest”, kaže Inder Sing, osnivač Kinse. Istraživanja sa društvenih medija može da zakomplicira medijsko praćenje gripa, dodaje on i navodi da vladini podaci često dolaze sa zakašnjenjem i stižu iz bolnica i klinika a ne iz kuća.
Takozvani internet stvari sve je prisutniji u domovima i donosi novi nivo udobnosti i praktičnosti ali i sve veću zabrinutost u vezi sa zaštitom podataka. „Amazon“ je podnio patent aplikaciju, nedavno odobrenu, koja pokazuje kako bi kompanija preporučila pileću supu ili pastile ljudima koji su prehlađeni a koriste njihov Echo, navodi site CNET.
Kristin Bebnan iz Centra za privatnost elektronskih informacija kaže da iako Kinsa nije zloupotrijebila privatnost podataka, njihov poslovni model ukazuje na potrebu da se pravno regulira upotreba ličnih podataka mušterija.
“Trebalo bi da postoji uniformiraniji standard koji kompanije ne bi izvrtale po svom nahođenju. Ovo je manje pitanje privatnosti a više etičko pitanje o tome šta mi smatramo prihvatljivim u targetiranju ljudi koji su bolesni i kakve granice želimo postaviti”, rekla je ona.
Kinsa navodi da većina njihovih korisnika pristaje da podeli svoju lokaciju i da Kinsa ne otkriva podatke kao što su telefonski broj ili email adresa.
Kloroks je iskoristio podatke kako bi povećao broj digitalnih oglasa u ključnim oblastima i povukao oglase iz “zdravijih” mjesta. Interakcija sa njihovim oglasima povećala se 22% u periodu od novembra 2017. do marta. Taj broj je dobijen mjerenjem broja puta kada se na oglas “kliknulo”, koliko je vremena neko proveo gledajući oglas i na još neke načine, kaže Vikram Sarma, direktor marketinga u Kloroksu.
Targetiranje oglasa na ovaj način je velika promjena u odnosu na vrijeme prije sedam godina kada je u vreme gripe i prehlada kompanija kupovala 12 sedmica oglasa na nacionalnim televizijama “koji bi bili nebitni većini populacije”, rekao je Sarma. Gripa obično izbije u jednoj oblasti i onda se polako proširi na druge.
Ali dok Kinsa ima misiju koja se bavi javnim zdravljem, druge kompanije možda neće biti toliko filantropske, kaže Kristin Bennan. “Samo pomislite kako će kompanije koje proizvode duhan i alkohol koristiti ovu strategiju, ili druge industrije koje imaju još štetnije poslhedice po ljude”, rekla je ona.
(TBT, NYT)