Piše: Joseph S
. Nye, thebosniatimes.ba
Neki analitičari vjeruju da će Kina tražiti takvu vrstu prevlasti u istočnoj Aziji koja će dovesti do konflikta. Za razliku od Evrope, istočna Azija se nikada nije u potpunosti pomirila sa rješenjima iz tridesetih godina prošlog vijeka, a podjele koje je donio Hladni rat su dodatno ograničile mogućnost pomirenja.
Sada je američki predsjednik Donald Trump pokrenuo trgovinski rat sa Kinom i pregovore sa Japanom koji ciljaju na japanski trgovinski suficit sa Sjedinjenim Državama. Iako je nedavna najava pregovora odložila Trumpovu prijetnju o carinama protiv Japana, kritičari su zabrinuti da bi Trump mogao da pogura Japan bliže ka Kini, čiji bi predsjednik Xi Jinping trebalo da se sastane sa premijerom Shinzom Abeom kasnije ovog mjeseca.
Ravnoteža snaga između Japana i Kine se znatno promijenila tokom posljednjih decenija. U 2010, kineski bruto domaći proizvod (BDP) je prevazišao japanski mjereno u dolarima (iako Kina dosta zaostaje za Japanom mjereno u prihodu po glavi stanovnika). Nije lahko prisjetiti se toga da su prije nešto manje od dvije decenije mnogi Amerikanci strahovali da će ih preteći Japan, a ne Kina. U knjigama je predviđan Japanom predvođen Pacifički blok koji bi isključio SAD, pa čak i moguć rat sa Japanom. Umjesto toga, tokom administracije predsjednika Billa Clintona, SAD su ponovo uspostavile svoj sigurnosni savez sa Japanom, u isto vrijeme kada su prihvatile uspon Kine i podržale njen prijem u Svjetsku trgovinsku organizaciju.
Početkom devedesetih, mnogi posmatrači su smatrali da će američko-japanski savez biti odbačen kao relikt Hladnog rata. Trgovinske tenzije su bile velike. Senator Paul Tsongas je tokom predsjedničke kampanje 1992. imao slogan „Hladni rat je završen i Japan je pobijedio“. Clintonova administracija je krenula kritički nastrojena ka Japanu, ali poslije dvogodišnjeg procesa pregovora, Clinton i tadašnji premijer Ryutaro Hashimoto su 1996. izdali deklaraciju koja je savez proglasila temeljem stabilnosti u istočnoj Aziji nakon Hladnog rata.
Na dubljem nivou je postojalo nezadovoljstvo, iako je ono rijetko otvoreno izražavano, a odnosilo se na zabrinutost Japana da će biti marginaliziran ako se SAD okrenu ka Kini. Kada sam učestvovao u pregovorima oko ponovnog uspostavljanja saveza sredinom devedesetih, moje japanske kolege su sjedile preko puta stola ukrašenog nacionalnim zastavama i rijtko su o Kini raspravljali zvanično. Ali kasnije, uz piće, oni su pitali da li će Amerika prebaciti svoj fokus sa Japana na Kinu kada ona ojača.
Takva zabrinutost nije iznenađujuća: kada odbrambeni kapaciteti dva saveznika nisu simetrični, ona strana koja je više zavisna će biti i više zabrinuta o partnerstvu. Tokom godina, neki Japanci su tvrdili da bi Japan trebalo da postane „normalna“ zemlja sa što većim vojnim sposobnostima. Neki stručnjaci su čak predlagali da Japan treba da odustane od nekih svojih antinuklearnih principa i da razvija nuklearno oružje. Ali takve mjere bi pokrenule više problema nego što bi ih riješile. Čak i kad bi Japan preduzeo korake da postane „normalna“ zemlja (šta god taj pojam podrazumijevao), i dalje ne bi izjednačio moć sa SAD-om ili Kinom.
Danas, Japan ima nove brige u vezi s tim da će ga Amerika napustiti. Trumpova orijentacija „prvo Amerika“ i protekcionistička politika predstavljaju novi rizik po savez. Trumpovo povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva je bilo udarac za Japan. Iako je Abe vješto igrao na Trumpov ego da bi izbjegao konflikt, akutne nesuglasice su ostale. To što je Trumpova administracija nametnula carine na čelik i aluminijum na osnovu nacionalne sigurnosti je iznenadilo Abea i podstaklo zabrinutost u Japanu.
Trumpova administracija je sugerirala da bi američki saveznici u Aziji trebalo više da rade na svojoj odbrani i otvoreno dovela u pitanje vrijednost raspoređenih američkih snaga. Neki analitičari se pitaju da li će Trumpovi postupci primorati Japan da se zaštiti od potencijalnih gubitaka i da se okrene ka Kini. Ali to je malo vjerovatno u ovoj fazi. Iako bi takve opcije mogle da se razmatraju, one će biti ograničene, s obzirom na zabrinutost Japana zbog kineske dominacije. Savez sa SAD-om ostaje najbolja opcija – osim ako Trump ne ode mnogo dalje.
Do sada, savez je ostao izuzetno jak. Abe je rano stupio u kontakt sa tada izabranim predsjednikom Trumpom, sastavši se sa njim najprije u Trumpovom tornju u New Yorku, a zatim i tokom posjeta Washingtonu i u Trumpovoj rezidenciji Mar-a-Lago na Floridi. Odnosi između Abea i Trumpa omogućili su da Pentagon održi blisku saradnju kada se radi o sigurnosnim pitanjima. Sjeverna Koreja je doprinijela fokusiranju pažnje na savez i omogućila da Trump ubijedi Japan da SAD stoje iza njega „100 posto“.
I Abe i Trump su podržali strategiju „maksimalnog pritiska“ na Sjevernu Koreju, radeći naporno da izgrade međunarodnu podršku sankcijama Ujedinjenih nacija. U međuvremenu, Japan je najavio novu veliku investiciju u protivraketni odbrambeni sistem i učestvovao u njegovom zajedničkom razvoju. S druge strane, Trumpova iznenadna promjena stava prema sjevernokorejskom lideru Kim Jong Unu poslije singapurskog samita u junu podstakla je zabrinutost Japana da će se SAD fokusirati na interkontinentalne rakete, a zanemariti rakete srednjeg dometa koje mogu da pogode Japan.
Trumpova retorika o podjeli tereta je također izazvala zabrinutost. Iako su izdvajanja Japana za odbranu malo iznad jedan posto BDP-a, ona predstavljaju značajnu podršku zemlje domaćina. Američko ministarstvo odbrane procjenjuje da japanska vlada plaća oko 75 posto troškova podrške američkih snaga u Japanu. Samo ove godine, japanska vlada je izdvojila 1,7 milijardi dolara za podjelu troškova, dvije milijarde za prestrojavanje američkih snaga i 2,3 milijarde za različite vrste podrške zajednici, pored ostalih troškova povezanih sa savezom.
Kao što je Clintonova administracija shvatila prije četvrt vijeka, uspon Kine je stvorio ravnotežu snaga tri zemlje u istočnoj Aziji. Ako SAD i Japan ostanu u savezu, mogu da oblikuju okolnosti sa kojima će Kina morati da se suoči i da doprinesu da se ublaži rast njene moći. Ali to će zavisiti od toga da li će Trumpova administracija uspješno održati američko-japanski savez.
/Autor je profesor na Univerzitetu Harvard/
(TBT, Project Syndicate)
