Kao što je i ranije bio slučaj, i ove godine od strane nevladinog sektora raspisan je još jedan grant u BiH. Ovaj put pod nazivom “Independent Media Empowerment Program” ili skraćeno IMEP. Njegov zvanični cilj jeste jačanje nezavisnosti medija, jačanje slobode medija i izgradnja kompetencije novinara. Osim grantova za pravna lica: nevladine organizacije ili medije, novost u ovom grantu je projekat građana-novinara, dakle građanska aktivnost kroz amatersko novinarstvo. Tako je zvanično predstavljen ovaj grant.
Finansijer ovog granta je i ovog puta USAID, odnosno američki porezni obveznici. Grantove raspoređuje i projektom rukovodi Centar za promociju civilnog društva, koji je blizak Evropskoj uniji. Na ovaj način Evropska unija ponovo koristi novac američkih poreznih obveznika a raspoređuje ga po svom nahođenju.
RAJ ZA ZVIŽDAČE
USAID je za ove svrhe izdvojio čak pet miliona američkih dolara. Projekat grantova traje pet godina u periodu 2017.-2022. godina. Projekat su još u februaru 2017. dogovorili ministar pravde BiH Josip Grubeša, inače nekompetentan za ovu funkciju budući da je svećenik sa završenim filozofskim fakultetom, ali je član najužeg rukovodstva HDZ-a, zatim Goran Žeravčić, vođa tima CBGI, projekta za jačanje vladinih institucija koji je pod direktnim uplivom Evropske unije, te predstavnici Centra za promociju civilnog društva, koji je također pod utjecajem Evropske unije. Američkim poreznim obveznicima preko USAID-a ostalo je samo da daju novac za projekte putem kojih taj novac Evropska unija raspoređuje po svom nahođenju ne pitajući ni za šta američke predstavnike koji su za te namjene dali novac.
Tako su u prvoj godini projekta IMEP grantovi dodijeljeni organizacijama i medijima bliskim Evropskoj uniji koji do sada nisu uradili ništa na popravljanju pravnog, ekonomskog ili političkog ambijenta u Bosni i Hercegovini. Štaviše, među grantovima za pojedince jedan od dobitnika bila je i osoba koja je u jednom od privatnih lanaca sarajevskih vrtića bila angažovana na zataškavanju nasilja nad djecom koje se dugo provodilo u njima.
Identitet članova komisije koja vrši odabir projekata za dodjelu grantova drži se u strogoj tajnosti navodno kako ne bi bilo vanjskog utjecaja na njihov rad, a radi se, zapravo, o činjenici da se na taj način prikriva identitet podobnih pojedinaca koji odabir vrše selektivno na osnovu imena i prezimena kandidata a ne na osnovu stvarnih parametara. Inače princip po kojem se dodjeljuju grantovi fizičkim ili pravnim licima je skoro podudaran sa takozvanim sistemom javnih nabavki: prednost imaju lica koja su već ranije učestvovala na prethodnim grantovima, tako da se stvara svojevrsno vrzino kadrovsko kolo po kojem jedne te iste osobe dobijaju grantove kad god oni budu raspisani.
Inače stvarni cilj projekta IMEP je skretanje pažnje javnosti sa stvarnih društvenih problema u BiH, pogotovo korupcije i potpune suspenzije pravnog sistema i javne sigurnosti stanovništva, na njihove posljedice. Tako se većina tekstova koji se pišu na platformi IMEP odnosi na prisustvo smeća na ulicama, kao da je to jedini problem u zemlji. Inače tekstove na platformi IMEP pišu većinom uposlenici CPCD i odaziv stvarnih novinara amatera je slab. Projekti koji se doista odnose na korupciju bivaju čak i bez diplomatskog uvijanja odbačeni upravo zbog teme kojom se bave, iako je BiH i zvanično od strane međunarodne zajednice proglašena najkorumpiranijom zemljom u Evropi. Na ovaj način olahko trošeći teškom mukom zarađeni novac američkih poreznih obveznika Evropska unija, zapravo, podržava medije i organizacije bliske sebi i vladajućim nacionalnim političkim partijama u BiH.
Tako se iz godine u godinu ponavlja ista situacija. Američki porezni obveznici putem USAID-a daju novac za BiH organizacijama bliskim Evropskoj uniji a Evropska unija tim novcem pomaže opstanak na vlasti nacionalnih stranaka koje su potpuno suspendovale pravni sistem u zemlji, devastirale ekonomsku bazu zemlje i isisale novac iz nje te ga sklonile u takozvane porezne rajeve.
Evropska unija ima blagonaklon stav prema vladajućim lokalnim krugovima koji se bogate organizovanim kriminalom a naročito pranjem novca. Niko do sada nije procesuiran za organizirani kriminal i pranje novca. Štaviše zakonodavna vlast u BiH donosi zakone koji legaliziraju kriminal. U ovom tekstu već spomenuti ministar pravde BiH čak je inkognito naredio sudskoj vlasti da krši zakone i međunarodne propise o ljudskim pravima, saznali smo od jednog uglednog sarajevskog advokata, čime se sudska vlast postavila ujedno u poziciju zakonodavne kršeći sve međunarodne norme. Korupcija je izraženija na višim nivoima sudske vlasti, naročito Sudu i Tužilaštvu BiH. Ali ni niži nivoi pravosudnih institucija ne stoje u tom pogledu dobro, što je javnosti već odavno poznato.
U najtežoj situaciji se nalaze osobe koje su se zamjerile lokalnim vladajućim krugovima ukazujući na organizovani kriminal. Već je zabilježen veći broj ubistava, samoubistava te klasičnog progona iz zemlje takvih osoba.
Sve ovo radi se uz blagoslov Evropske unije, koja to podržava koristeći USAID kao bankomat za ostvarivanje svojih ekonomskih i korporativnih ciljeva u BiH. No najveća pronevjera američkog novca u BiH od strane Evropske unije dogodila se u pogledu rada stranih tužilaca i sudija koji su bili prisutni u BiH do kraja 2009. godine. Nekoliko godina u BiH su bili prisutni i američki tužioci. Najistaknutiji među njima bio je Drew Engel, koji je bio šef Odsjeka za organizirani kriminal Tužilaštva BiH. Njegov rad bio je maksimalno opstruiran. Također i rad ostalih američkih sudija i tužilaca. Veliki stepen opstrukcije rada američkih sudija i tužilaca rezultirao je propašću velikog broja optužnica protiv ključnih nosilaca organizovanog kriminala i korupcije u BiH. U tom pogledu bila je ključna 2009. godina. Tokom te godine prvo je naprasno i nerazjašnjeno umrlo više sudija Suda BiH, među njima i najistaknutije sudije Salem Miso i Šefko Šahbegović. Do kraja te godine visoki predstavnik međunarodne zajednice (šef OHR-a), koji dolazi uvijek iz Evropske unije, Valentin Incko, donio je odluku o udaljavanju iz BiH stranih sudija i tužilaca uključujući i američke sudije i tužioce. Tome se bezuspješno protivio zamjenik visokog predstavnika Rafi Gregorijan, koji je iz SAD. Takvoj odluci kumovao je i pravni odjel OHR-a, koji je također pod uplivom Evropske unije uz naglašeno angažovanje predsjednika jakih vladajućih nacionalnih stranaka. Poslije progona stranih sudija i tužilaca i sam Rafi Gregorijan je smijenjen sa funkcije zamjenika visokog predstavnika. Nakon ovih događanja u 2009. Sud BiH skoro da više nije ni procesuirao nikoga za organizovani kriminal i korupciju a također i privatne tužbe građana koje se odnose na organizovani kriminal i korupciju su također uprkos obilju dokaza bile odbacivane a tužioci opterećivani enormnim sudskim troškovima. Dugogodišnja predsjednica ovoga suda Meddžida Kreso bliska je SDA a svoj lični utjecaj u ovom sudu i tužilaštvu zadržala je i nakon nedavnog povlačenja sa ove pozicije.
Krajnje je vrijeme da Sjedinjene Američke Države preuzmu inicijativu u BiH te uspostave vladavinu zakona, povrat u BiH iz nje isisanog novca te istraže na koji način je i za čije potrebe korišten novac koji je u BiH pristizao putem USAID-a.
KLOPKA ZA NAIVNE
Pitanje prisustva američkih predstavnika u međunarodnim institucijama i sudskoj vlasti u BiH bilo je važno za rad nevladinog sektora. U to vrijeme jake nevladine organizacije uradile su dosta posla na predstavljanju građana pred sudovima, njihovom savjetovanju, analizama rada organa vlasti i sl. No nakon odlaska američkih predstavnika stvari se mijenjaju i nevladine organizacije postepeno postaju vlastita suprotnost.
Spomenućemo još neke od njih.
Transparency International je najveća nevladina organizacija u BiH. Inače glavna centrala Transparencyja je u Berlinu. Svoje ogranke ima u preko devedeset zemalja svijeta. U našoj zemlji sjedište direktora/ice Transparencyja je u Sarajevu, dok je glavni dio organizacije smješten u Banjoj Luci. Tu je smješten centar pod nazivom ALAC, koji služi za prijavljivanje korupcije. Naravno, svaka Vaša prijava korupcije završiće nakon tri do četiri dana izjavom da se TI u takvo što ne miješa ili da nije nadležan ili uz neki sličan izgovor. TI je, zapravo, više tzv. Think Tank institut. Stoga se on više bavi istraživanjem iz oblasti korupcije. Prijavitelji korupcije od strane TI obično su posmatrani kao zamorčad nad kojima službenici TI trebaju provesti istraživanje kako su doživjeli i preživjeli sve što im se dešavalo, te ih pretvoriti u svojevrsne artefakte umjesto da im pomognu i pruže pravnu pomoć u adekvatnom kapacitetu te se pozabave istraživanjem korupcije kojoj su se suprotstavili. TI, stoga, napadno od građana traži da prijavljuju korupciju reklamirajući svoj centar za zaprimanje prijava građana, a zatim kad naivni građanin upadne u tu klopku, jednostavno ga ostave na cjedilu i počnu istraživati, primjerice, kako se taj građanin osjeća, da li mu je ko pomogao, da li se osjeća kao žrtva ili uzbunjivač itd. Transparency International se ne libi čak ni toga da dijelove prijava ili analiza stanja koje mu upućuju građani prepisuje od njih i šalje svojoj centrali u Berlin kao svoje analize. Ovaj Think Thank institut je čak jedno vrijeme prozivan od strane Milorada Dodika za pranje novca. Pa iako je inicijativa za istragu prema samom TI došla od kompromitovanog predsjednika RS-a, tadašnji čelni čovjek TI u Banjoj Luci Boris Divjak je ipak podnio ostavku.
Također dosta sličnu situaciju imamo i u pogledu rada organizacije Vaša prava. Ova organizacija ima više kancelarija u većim gradovima u BiH i zvanično je namijenjena za pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanje građana u svrhu ostvarivanja ljudskih prava i dostojanstva stanovnika, a sve sa ciljem ostvarivanja slobode pojedinca u društvu. Ova organizacija je brzo počela otkazivati građanima segment zastupanja na sudovima po sistemu pro bono, što je i njena osnovna namjena. Zatim je postepeno nastavila da uskraćuje svoje usluge građanima. Kao što smo već naglasili, prvo je stao rad na segmentu zastupanja građana u ostvarivanju prava pred pravosudnim institucijama. Potom je i segment rada u pogledu savjetovanja poprimao sve uži dijapazon. Posljednja značajnija aktivnost ove organizacije bilo je učešće u grantu Ambasade Kraljevine Norveške čiji je cilj bilo zagovaranje sindikalnog organizovanja građana. No osim izrade solidne edukativne brošure i održavanja nekoliko panela, ništa nije konkretno urađeno. I ne samo to, ubrzo poslije toga dolazi do izglasavanja u parlamentu tzv. Novalićevog zakona o radu kojim ne samo da su ukinuta sva prava radnika zagarantovana odredbama Međunarodne organizacije rada nego je i sindikalno organizovanje radnika praktično onemogućeno i svedeno na dobru volju poslodavca. Vaša prava na ovo nisu ni na koji način reagovala. Nadalje se rad ove organizacije sveo uglavnom na savjetodavnu ulogu. Neki manji podnesci pisani su građanima, ali ništa konkretno nije činjeno. Zatim je ukinuta pomoć građanima i u pogledu krivičnog prava, te je građanima uskraćena i pomoć u pisanju krivičnih prijava i općenito svaki rad građana u pogledu krivičnog prava, jer to je oblast koje se režim najviše plaši. I konačno, kao kulminacija svega toga, nastupa slučaj da se iz budžeta organizacije Vaša prava izbacuje stavka pravne pomoći građanima u radnopravnim sporovima te se ova organizacija više ne bavi ni oblašću u kojoj se najviše krše ljudska prava i dostojanstvo građana. Upravo suprotno proklamovanim ciljevima organizacije Vaša prava. Trenutno kada prolazite dijelom gradske zaobilaznice u Sarajevu gdje se nalazi zgrada u kojoj je smještena ova organizacija, možete vidjeti dokone pravnike zaposlene u njoj kako sjede na balkonu. S obzirom na to da u organizaciji Vaša prava ima i slučajeva radnopravnih sporova sa zaposlenicima, onda se s pravom možemo zapitati ima li ikakve razlike između ove organizacije i drugih subjekata u društvu koji krše prava i dostojanstvo čovjeka, za što se deklarativno zalažu Vaša prava. Zanimljivo je i to da je ukidanje budžetskih sredstava za podršku građanima u radnopravnim sporovima došlo u isto vrijeme kada je i kantonalna služba za pravnu pomoć obustavila svaki vid pomoći građanima u pogledu radnog prava.
Također i organizacija Stop mobing, čije sjedište za BiH se nalazi u Trebinju, sve svoje potencijalne klijente upućuje da se obrate organizaciji Vaša prava.
Organizacija mladih pravnika Paragraf, koja je pružala besplatnu pravnu pomoć savjetodavnog karaktera, prestala je sa radom.
U BiH postoji bezbroj udruženja i fondacija registrovanih na prekobrojnim nivoima vlasti. Neke procjene tvrde da je ta brojka sa sedam hiljada prije deset godina porasla na čak pedeset hiljada. Za registrovanje udruženja dovoljna su samo tri potpisa. Do sada ni jedno nije ugašeno po sili zakona.
Najveća udruženja i fondacije, ili pak instituti ne znače ništa građanima i direktno kolaboriraju s vlašću ili moćnim parastrukturama na štetu građana.
Kasnije ćemo govoriti o finansijskim tokovima u nevladinom sektoru. To je suština postojanja nevladinog sektora ovakvog kakav jeste.
Za napredak BiH, bolje rečeno spašavanje iz gliba u kom se naša zemlja utapa, neophodno je formiranje novog nevladinog sektora, sa potpuno novim ljudima entuzijastima, naravno uz rigorozan inspekcijski nadzor, istražne radnje i monitoring rada postojećeg nevladinog sektora. Situacija u BiH je takva da je građanima onemogućeno čak i osnovno ljudsko pravo a to je pristup sudu.
(Čitajte u printanom izdanju The Bosnia Timesa)
(TBT, Istraživački tim)