Lažna priča o principu konstitutivnosti naroda kao temelj osiguravanja kolektivnih prava tri etnička skupine u BiH zapravo dolazi na naplatu – i to sudarom sa EU. Zagreb je zapravo osporavao osnovne liberalno-demokratske vrijednosti Unije te uslove pod kojima je sama Hrvatska ušla u EU. EU se mora se snažno obratiti Zagrebu te tražiti konfrontaciju. Inače ozbiljno prijeti da Hrvatska postane trojanski konj politike proširenja, što neće služiti nikome, najmanje Hrvatima u BiH, poručio je njemački analitičar Bodo Weber iz DPC-a (Democratization Policy Council) Berlin .
„ Sukob unutar Evropske Unije, tj. između Hrvatske na jednoj, i skoro svih drugih država članica te Evropske komisije na drugoj strani, trajao je već od kraja 2016. godine. Isključivim zalaganjem za princip “ravnopravnosti naroda,” koji kao takav nema utemeljenje u pravnoj stečevini EU, acquis-u, te prvobitnom odbijanju principa ravnopravnost građana, koji jeste jedan od sastavnih dijela pravne stečevine, Zagreb je zapravo osporavao osnovne liberalno-demokratske vrijednosti Unije te uslove pod kojima je sama Hrvatska ušla u EU. Sukob je zapravo kulminirao već u Julu 2017. kad je tvrd stav Hrvatske prijetio rušenjem jedinstva EU u pripremi sastanka Vijeća između EU i BiH. Zagreb na kraju je popustio, tako da je i zaključak sa kasnijeg Vijeća EU poslijedica takvog ishoda“, pojasnio je Weber.
Na pitanje da li je Dragan Čović i bosanskohercegovački HDZ uzrokom takve svojevrsne izolacije Hrvatske u tijelima EU odnosno da li svojom politikom Dragan Čović pravi probleme i poteškoće Hrvatskoj u institucijama Europske unije, Weber je odgovrio:
„Nije problem u tome. Hrvatska politika svojim etničkim pogledom na državu i politiku BiH sebi pravi problem unutar EU. I to pogledom koji u suštini ujedno politički spektar od desnice do ljevice. Gledajući iz etničke perspektive politika Hrvatske uzima zdravo za gotovo narativ koji guraju glavne etničke stranke u BiH, tj. prije svega HDZ BiH, pa misle da je glavni problem BiH neafirmacija kolektivnih etničkih prava, a problematički karakter politike etničkih stranaka tek je sporedan problem. Zapravo je obrnuto – spor oko navodnih kolektivnih prava služi za održavanje sistemsko koruptivne politike, i sistema spojenih sudova, odnosno tri etno-sistema patronaže. (…)Ne znam kako je naznačeno predstavništvo Sarajevskog kantona. EU promoviše jaku ulogu regija, pa nema ništa sporno u lobiranju njenih institucija, recimo u Briselu. Ali ako “diplomatsko predstavništvo” hrvatskih kantona cilja zapravo na para-diplomatiju te lobiranje etno-politike HDZ BiH, to je onda samo još jedan stepen u podrivanju integracije BH države, slijedom modela RS-a, pa tako i saveza Čović-Dodik“.
(TBT)