Čečenski lider Ramzan Kadirov na korak je bliži svom političkom cilju da postane Putinova spona sa Bliskim istokom.
Nakon posjete Tunižana, Iranaca i Saudijaca, Kadirov se priprema ugostiti Egipćane, čija će reprezentacija biti stacionirana u Čečeniji tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu, a koju predvodi zvijezda Liverpoola Mohamed Salah.
Nekada razvaljena civilnim ratom, regija na sjeveru Kavkaza danas je u žiži zapadnih medija zbog navodnih protjerivanja političkih protivnika i gejeva. Kontraverze ipak nisu zaustavile delegacije sa Bliskog istoka da jedna za drugom obiđu novi stadion koje je Kadirov nazvao po svom ocu, na kojem je jednom postrojio 20.000 vojnika iz lične straže.
Za Kadirova, koji cijele decenije gradi kult ličnosti kod kuće, uloga domaćina je korak ka vanjskopolitičkim ambicijama, gdje bi mogao da se nametne kao glas Rusije u muslimanskom svijetu.
„Svi znamo da naš lider ima dobre odnose sa saudijskim kraljevima, prinčevima, vodstvom u Egiptu. Sretni smo što je Egipat odlučio da dođe kod nas“, rekao je Magomed Macuev, direktor stadiona.
Macuev će uskoro biti domaćin tima sa megazvijezdom nogometa, koji svaki gol proslavlja kroz vjeru zbog čega je obožavan u muslimanskim zemljama.
„Kroz nogomet ćemo pokazati da se razvijamo, a ne da nazadujemo kako mediji navode pokušavajući da potpale stare mržnje kroz dezinformacije“, rekao je Macuev.
Tim Egipta odsjest će u luksuznom hotelu koji je izgrađen investicijama iz Dubaija. Igrači će završiti post u halal kuhinjama u regionu u kojem je Kadirov zabranio alkohol, u islamskom džepu pravoslavne države.
Ovu novu Čečeniju izgradio je sam Kadirov (41), fanatik iz teretane koji je postao jedan od ruskih najefikasnijih političara. Bivšem pobunjeniku date su odriješene ruke da umiri islamsku pobunu u regionu, nakon što je njegov otac, inače bivši predsjednik, ubijen u bombaškom napadu 2004. godine.
Kadirov se poslužio vjerom kao alatkom za obnavljanje regiona, osnažujući lokalne vjerske lidere i sufiste kako bi cementirao svoje upravljanje. Njegova vjerska žestina ponekad je išla u bizarnim pravcima, pa je 2015. godine tvrdio da je primio transfuziju krvi od nasljednika poslanika Muhameda i da ga je to učinilo “najsretnijim čovekom na Zemlji”.
„Islam je bio briljantna alatka za Kadirova. Uz pomoć vjere može nekad uraditi više nego što ruski zakoni dozvoljavaju i da ostane legitiman u očima populacije“, rekao je Grigori Švedov, urednik Caucasian Knota.
Osiguravši vlast kod kuće Kadirov je sve više zainteresiran za poziciju branioca vjere i van Čečenije. U Rusiji je organizirao proteste protiv crtića o poslaniku Muhamedu i progona muslimana u Mjanmaru. U Siriju je poslao miliciju koja je u Čečniju dovela žene i djecu boraca ISIL-a. Do neke mjere Kadirov se namjerio ispuniti očevo proročanstvo da bi Čečenija mogla postati “spona koja povezuje Rusiju i Saudijsku Arabiju”.
Izgradio je bliske veze sa Mohamedom bin Salmanom i princom Abu Dabija šeikom bin Zayedom. Fond Zayed namijenjen razvoju malih i srednjih preduzeća, predstavlja rijetko sredstvo za direktne strane investicije u Čečeniju, koja gotovo 80 posto sredstava dobija iz ruskog budžeta, piše Guardian.
Za Kremlj, Kadirov je bitan izaslanik koji bi mogao popraviti decenije loših odnosa sa zaljevskim zemljama, koje su obično imale dobre odnose sa Washingtonom. Kada je kralj Salman posjetio Moskvu 2017. godine, Kadirov je bio pored njega.
„Kadirov je veoma potreban za odnose sa Bliskim istokom, koji će pokazati da postoji zemlja koja se ne boji sankcija i koja neće slušati Washington“, rekao je Švedov.
Ipak, pravio je i greške u koracima. Konferencija vjerskih učenjaka 2016. godine okončana je kontraverzno nakon što je izdata fetva koja osuđuje selefizam, ogranak sunitskog islama rasprostranjenog u Saudijskoj Arabiji. Mediji su kasnije prenijeli da je Kadirov sobno otišao u Riyad da se izvini princu, iako su to zvaničnici Čečenije negirali.
Posmatrači ističu da, iako mu se interesi obično poklapaju sa Moskvom, njegov glavni motiv je da osigura konstantan priliv novca u Grozni.
„Kadirov razumije da je potreban i pokazuje da mu treba platiti. A kada nije propisno plaćen u zemlji, mogao je krenuti za ličnim poslovima i interesima“, kaže Švedod.
(TBT, Guardian)
