Piše: Peter Oborne, thebosniatimes.ba
Običaj je dobro govoriti o mrtvima. Odbijam poštivati ovu konvenciju u slučaju Bernarda Lewisa, povjesničara islama i Bliskog istoka, koji je umro za vikend u dobi od 101 godine. Ne mogu se sjetiti ni jednog modernog učenjaka koji je nanio barem polovicu štete koliko je to učinio on. Lewis je intelektualno bio značajna ličnost. To je značilo da je imao mogućnost činiti veliko dobro.
Umjesto toga, postao je intelektualni veliki otac katastrofalnih ratova koji su prouzročili takvo krvoproliće širom Bliskog istoka, u isto vrijeme nanoseći beskrajnu štetu poziciji SAD-a.
Rasistički pristup
Lewisov utjecaj nastavlja se i danas. Američki državni sekretar i bivši šef CIA-e Mike Pompeo izjavio je 20. maja: “U velikoj mjeri moje razumijevanje Bliskog istoka dugujem njegovom radu”. Promjena režima u Iranu bila je jedan od političkih projekata Bernarda Lewisa i, inspiriran svojim intelektualnim herojem, Pompeo možda i pokuša ostvariti isti.
I ranije smo bili ovdje. Lewis je bio moralni vođa male skupine intelektualaca koji su se zalagali za invaziju Iraka 2003. U roku od nekoliko dana od napada na Svjetski trgovački centar, pozivao je na propast Saddama Husseina, izražavajući mišljenja koja su oduševljavala neokonzervativce koji su svim silama željeli vojnu akciju na Bliskom istoku.
Kasnije je podmuklo tvrdio da je bio protiv invazije na Irak. Puka laž. Bio je izravno uključen. Čak i prije 11. septembra je pozivao na promjenu režima u Iraku, a nakon napada je iskoristio priliku. Lewis je bio tamo kada je Pentagonu održan zloglasni sastanak kako bi se razmotrila vojna akcija protiv Iraka krajem septembra 2001. godine.
Lewis je izjavio da bi SAD trebale podržati tzv. demokratske reformatore na Bliskom istoku “poput mog prijatelja ovdje, Ahmeda Chalabija”. Kao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za islam, Bernard Lewis nije imao opravdanje što je toliko vjerovao Chalabiju, šarlatanu koji je vodio irački nacionalni kongres.
A ipak jeste, i to bezrezervno, sa strašnim posljedicama s kojim se Bliski istok nosi i danas.
Lewisova greška u vezi s Irakom bila je samo jedna manifestacija užasnog svjetonazora koji je uključivao čisto rasistički pristup Bliskom istoku. On je rekao potpredsjedniku Dicku Cheneyu: “Vjerujem da je jedna od stvari koje morate učiniti Arapima je mlatnuti ih velikim štapom među oči. Oni poštuju moć.”
Intelektualno opravdanje rata Lewis se nadovezao na ovo gledište u nizu knjiga i predavanja koja su oslikavala nazadan muslimanski svijet koji kipti od mržnje prema modernom i čestitom Zapadu. Upravo je on, a ne Samuel Huntington, skovao izraz “sukob civilizacija”.
“Suočavamo se s raspoloženjem i pokretom koji daleko nadilaze nivo problema i politika i vlada koje ih vode”, primijetio je Lewis 1990., dodajući: “Ovo nije ništa manje od sukoba civilizacija, možda iracionalna ali sigurno povijesna reakcija prastarog suparnika protiv naše judeo-kršćanske baštine, naše svjetovne sadašnjosti te globalne ekspanzije i jednog i drugog”.
Ovaj stav da su islam i Zapad u egzistencijalnoj borbi za opstanak pokazao se izuzetno utjecajnim na obje strane Atlantika. On i danas oblikuje službeno mišljenje. Ipak, opterećen je kontradiktornostima. Ako se svijet suočava s ratom civilizacija, zašto države ostaju moćni akteri u svjetskim pitanjima? Ako je islam u ratu s Zapadom, zašto su najveće islamske države (Egipat, Malezija, Turska, Saudijska Arabija itd.) uglavnom zapadni saveznici?
Propagandist protiv islama
Lewis je također bio kriv za katastrofalni intelektualni redukcionizam. Blago rečeno, oko 1,8 milijardi muslimana u svijetu, koliko se procjenjuje da ih ima, ne misle isto. Lewis je često pisao kao da misle. Nijedna osoba ne može niti bi trebala biti okrivljena za svu smrt i destrukciju kojima svjedočimo na Bliskom istoku. No, Lewis snosi svoj dio krivice jer je pružio intelektualno i moralno opravdanje predrasuda i rata.
Nije da biste to saznali iz današnjih novina. U Wall Street Journalu, The Timesu, The Daily Telegraphu i mnogim drugim novinama su duge osmrtnice pune hvale za jednog od velikih mudraca našeg vremena.
Prije više od 30 godina Lewis se u više navrata žestoko obračunavao s palestinskim književnim kritičarom Edwardom Saidom.
Ni jedan ni drugi veliki učenjak se u ovoj diskusiji nisu suzdržavali, ali vjerujem da je Said bio na nečemu važnom kada je tvrdio da se “Lewis jednostavno ne može nositi s raznolikosti muslimanskih, a kamoli ljudskih života, jer su za njega zatvoreni kao nešto strano, radikalno drugačije i drugo.”
U srcu Saidovog napada na Lewisa stajala je tvrdnja da je on manje objektivan učenjak a više propagandist protiv islama i arapskog svijeta. Kontroverze i dalje bjesne, ali pretpostavljam da će historija pokazati da je Said bio u pravu. Za to vrijeme, dok se još jedan rat nazire na Bliskom istoku, ovaj put s Iranom, Lewisovi utjecaj i stajalište ostaju snažniji nego ikad.
(TBT, Prevela Jasmina S. Drljević)