Piše: Fardin Eftekhari, thebosniatimes.ba
Uprkos zvaničnom članstvu Irana u Šangajskoj organizaciji za saradnju, njegovoj punoj podršci ruskoj vladi tokom pobune Wagner grupe i njenoj kontinuiranoj podršci tokom rata u Ukrajini, rusko ministarstvo spoljnih poslova podržalo je tvrdnje Ujedinjenih Arapskih Emirata u vezi sa tri ostrva za koja Teheran tvrdi da su iranska u blizini Hormuškog moreuza.
Poduzimajući rutinski diplomatski korak, iransko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je ruskog ambasadora da protestira protiv osporavanja njenog vlasništva nad ostrvima. Zamolio je Rusiju da “ispravi svoj stav” po tom pitanju.
Iranski ambasador u Rusiji sastao se u Moskvi sa izaslanikom ruskog predsjednika za Bliski istok i zamjenikom ministra vanjskih poslova, a zvanična ruska novinska agencija TASS je prenijela da je diskusija samo mali dio širih “bliskoistočnih problema”.
Rusija je ostala čvrsta u svom stavu i takođe je koristila termin “Zaljev” umesto iranskog izraza “Perzijski zaljev” u svojim diplomatskim narativima.
Umjesto da signalizira snagu, ponašanje Rusije otkrilo je slabost u njenim odnosima sa Zapadom, Iranom i arapskim zemljama.
Rusija do sada nije uspela ostvariti svoje ciljeve u Ukrajini i nije bila u stanju zaustaviti širenje NATO-a. Osim što podržava članstvo Švedske u NATO-u, Turska je također izjavila da podržava članstvo Ukrajine. Ukrajina i dalje prima sveobuhvatnu podršku Zapada bez ikakvih neposrednih izgleda na ustupke Moskvi za mir.
Dok Iran nastavlja podržavati Rusiju vojnim, političkim i diplomatskim sredstvima, Moskva strahuje da će Teheran iskoristiti ovu podršku kao pregovaračku monetu u pregovorima za oživljavanje svojih nuklearnih pregovora, formalno poznatih kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), sa Sjedinjenim Državama i Evropom.
Čini se da je nedavno postignut “neformalni i nepisani sporazum” između SAD-a i Irana, koji se već počeo provoditi, izazvao zabrinutost Rusije. Iran je obećao ne samo da će “proširiti svoju saradnju s međunarodnim nuklearnim inspektorima” već i da će se “sudržati od prodaje balističkih projektila Rusiji” i “zaustaviti smrtonosne napade na američke punktove u Siriji i Iraku”.
Kao primarni sigurnosni partner Irana i strana u JCPOA, Rusija je poslednje odredbe tumačila sa dozom sumnje.
Krhak i slab
Reakcija iranskih zvaničnika na Rusiju mnogo je veća od reakcije na sličan stav kineske vlade prema iranskim ostrvima, što ukazuje da Teheran Rusiju smatra krhkom i slabom i ne smatra da je u stanju iskoristiti iransko-arapske tenzije kao polugu protiv Irana jer mu je nedostajala adekvatna diplomatska, politička i ekonomska moć.
Što se tiče najnovijeg stava Rusije, iranska podrška Rusiji je uvjetna, rekao je šef Komisije za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku iranskog parlamenta.
Viši komandant Korpusa garde islamske revolucije, Mohsen Rezaei, najavio je da odnosi Irana sa Rusijom ne proističu iz slabosti i da Rusija treba ispraviti svoju poziciju.
Ali Akbar Velayati, savjetnik iranskog vrhovnog lidera za međunarodne poslove, smatra da je to “naivno”.
Bilo je iznenađujuće otkriti da su konzervativni političari visokog profila kao što su Mohammad-Javad Larijani i Mohammad Bagher Ghalibaf okrivili Rusiju za oportunistički “igranje u američkoj igri” i “pomaganje Zapadu u destabilizaciji Perzijskog zaljeva”.
Stoga su visoki politički i diplomatski troškovi podrške Rusiji u ukrajinskom sukobu možda naveli Iran da preispita svoju politiku prema Ukrajini.
Saznao sam od informiranog izvora u Teheranu da Iran želi revidirati svoju poziciju u Ukrajini. Na osnovu reakcija visokih iranskih zvaničnika, evidentno je da je Rusija izgubila moć i snagu za značajnu ulogu u međunarodnim i bilateralnim ekonomskim i sigurnosnim jednačinama.
Dok rusko pretjerano oslanjanje na vojne prijetnje i akcije nije postiglo željene rezultate, proširenje NATO-a se nastavilo, jer je sve više republika na južnom Kavkazu i centralnoj Aziji postalo otvorenije za uticaj EU i SAD i udovoljilo pritiscima Zapada na Rusiju.
Kao posljedica toga, neograničena podrška invaziji Rusije na Ukrajinu mogla bi pogoršati vitalne interese Irana, kao i povećati vjerovatnoću neočekivanih zapadnih pravnih, političkih, sigurnosnih i vojnih “zavjera” protiv Teherana.
‘Neosnovane optužbe’
Zanimljivo je da je iranski vrhovni lider u svom najnovijem govoru rekao da je narod Ukrajine “siromašan” i “bespomoćan”, pokazujući da učinak Rusije i posljedice rata u Ukrajini ne smatra pozitivnim.
Iranska ambasada u Bruxellessu izdala je saopćenje u kojem je odmah odbacila “neosnovane optužbe iznijete protiv Irana u saopćenju sa samita koje su izdali šefovi država NATO-a” u vezi sa “umiješanošću Irana u ukrajinsku situaciju”.
U saopčenju se ponovo potvrđuje da Iran „kao odgovoran i utjecajan regionalni akter, dosledno naglašava važnost potpunog pridržavanja ciljeva i principa Povelje Ujedinjenih nacija i relevantnog međunarodnog prava”, što „uključuje poštovanje suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta svih država”.
Štaviše, iranska deeskalacija i normalizacija odnosa sa arapskim zaljevskim državama, koja je izvršena uz posredovanje Kine, rezultirala je diplomatskim neuspjehom Rusije. Prije kineske diplomatske inicijative, Rusija je nastojala da se pozicionira kao velika diplomatska sila u upravljanju tenzijama na Bliskom istoku predlažući “koncept kolektivne sigurnosti u Perzijskom zaljevu”.
Rusija nije zadovoljna što Iran normalizira diplomatske odnose sa arapskim zemljama u regionu, kaže Shahryar Heydari, potpredsjednik Komisije za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku iranskog parlamenta.
“U svjetlu sve manje uloge Zapada u regiji, Rusija, koja je uključena u rat s Ukrajinom, nastoji pojačati svoju umiješanost. Iranska pomorska moć izaziva zabrinutost među transregionalnim zemljama, uprkos činjenici da će se naša moć i autoritet proširiti na regionalne vode. Stoga Rusija nastoji poboljšati svoju ulogu u regiji tako što potkopava naše regionalne veze”, objašnjava Heydar.
Rusija više ne igra značajnu ulogu u indirektnim nuklearnim pregovorima Irana sa SAD i evropskim zemljama, a Kina dominira procesom deeskalacije između Irana i arapskih zemalja.
Ipak, na osnovu zajedničke izjave GCC-a i Rusije, arapske zemlje doživljavaju Moskvu kao važan izvor koji će vladati u iranskom regionalnom ponašanju. Takođe, ruska diplomatska i politička težina mogla bi odvratiti Teheran da krene u novu eskalaciju u regionu. Prije razgovora o ostrvima, izjava je bila fokusirana na očuvanje pomorske sigurnosti i plovnih puteva u regionu, kao i prijetnje brodskim linijama, međunarodnoj trgovini i naftnim instalacijama.
Sa ove tačke gledišta, iskustva Teherana sa ratom u Ukrajini i izvozom ruskog oružja u Iran mogla bi poremetiti ravnotežu u regionu.
Putinov uži krug
Nadalje, ako nuklearni pregovori dođu u ćorsokak, regionalne tenzije i sukobi mogu se ponovo razbuktati, što će Rusiju učiniti korisnim partnerom Arapima u kontroli iranskih regionalnih sigurnosnih odluka i ponašanja.
To je scenario koji Moskvi omogućava da stvori prostor za oportunističke političke i diplomatske manevre. Nije slučajno što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nakon toga izjavio da je nerealno očekivati da se JCPOA oživi.
U upravljanju odnosima s Iranom, ličnosti iz užeg kruga ruskog predsjednika Vladimira Putina – među kojima je i sekretar Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev; predsjednički pomoćnici Igor Levitin i Jurij Ušakov: i ministar odbrane Sergej Šojgu – igraju ključnu ulogu.
Konstelacija ne uključuje Lavrova, koji je izgubio veliki dio svog kredibiliteta zbog poricanja predstojećeg rata s Ukrajinom. Dakle, Lavrov ne može sam odlučiti da li da iritira Iran ili da tamo izazove teška antiruska osećanja.
Rusko ministarstvo vanjskih poslova, međutim, diplomatski upravlja ruskim interesima u JCPOA. Čini se da je Lavrov dobio odobrenje od strane najviših ruskih donositelja odluka da izvrši pritisak na iranske lidere putem diplomatskih uvertira s arapskim državama, umjesto da se tajno bavi iranskim zvaničnicima.
Iako Moskva pozdravlja normalizaciju između Irana i nekih arapskih zemalja, regionalna neslaganja najbolje služe njenoj sigurnosti i ekonomskim interesima.
Mišljenje Teherana je da je Rusija zaista prihvaćala iransko-arapsku normalizaciju i nije željela iskoristiti postojeću pukotinu u odnosima Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata za svoje jednostrane ekonomske ili političke interese, mogla je spriječiti da multilateralna izjava pokrene pitanje otoka i mogla je savjetovati UAE da prati ovo pitanje bilateralno s Teheranom. Umjesto toga, Rusija ga je radije koristila kao polugu u svojim odnosima s Iranom.
(TBT, MEE)
