Iranski predsjednik Hasan Rohani je na to odgovorio kako će njegova zemlja nastaviti da poštuje uslove sporazuma i da će pokušati dogovoriti njegov nastavak sa ostalim potpisnicama, ali i da bi Iran mogao ponovo početi sa obogaćivanjem uranija zavisno od razvoja situacije.
Gdje je taj bolji iranski sporazum, gospodine Trump?
Ovo pitanje američkom predsjedniku postavljaju urednici “New York Timesa” koji kažu da Trump mjesecima unazad govori da će nakon povlačenja iz nuklearnog sporazuma s Iranom moći postići još bolji dogovor, koji bi također pod kontrolu stavio iranske balističke rakete i regionalni utjecaj.
– Zvuči poznato? Trebalo bi. Ovo je isti potez koji vodi ka boljem i pametnijem dogovoru poput onog kada je Trump odlučio da Sjedinjene Države izađu iz Pariškog sporazuma o klimatskim promejnama ili njegova prazna obećanja da će pripremiti mirovni plan za Bliski istok, ili da će osigurati bolju, jeftiniju i pristupačniju zdravstvenu zaštitu – kažu urednici tog lista.
Oni ocjenjuju da će Trumpova odluka omogućiti Iranu da nastavi sa snažnim nuklearnim programom, oslabiti odnose SAD-a sa bliskim evropskim saveznicima, urušiti kredibilitet Amerike, stvoriti uvjete za eventualni širi rat na Bliskom istoku te otežati postizanja sporazuma sa Sjevernom Korejom o nuklearnom oružju.
– Ovaj čovjek koji, očigledno, zbog jedne knjige i reality programa ima reputaciju nekoga ko je uspješan u pravljenju dogovora uprkos bankrotu i tužbama je nagomilao niz napuštenih sporazuma za koje kaže da ih “nikada, nikada nije trebalo napraviti” ili neispunjenih obećanja o “boljem dogovoru,” kažu urednici njujorškog dnevnika, uz podsjećanje na druge kritizirane ili napuštene sporazume, kao što je DACA program za djecu imigrante, te Sjevernomarički (NAFTA) ili Transpacifički (TPP) sporazum o slobodnoj trgovini.
Trumpova poruka za Sjevernu Koreju je disonantna i kontraproduktivna u momentu kada se on priprema za prelazak sa priprema za rat na diplomatsko rješavanje problema sa Sjevernom Korejom, zaključuju urednici “New York Timesa” u svom redakcijskom osvrtu.
– Zašto bi Sjeverna Koreja vjerovala da će Amerika, u dužem vremenskom roku, poštovati dogovor koji predsjednik priprema? Iako je ulog sa Iranom veliki, sa Sjevernom Korejom je još veći. Da li će to biti još jedan nedostižan dogovor za Trumpa? -pitaju se urednici “New York Timesa” .
Da li Trump zna šta dalje?
U komentaru “Wasington Posta” kaže se da je ova odluka zasnovana na pogrešnim informacijama, krajnje nelogična i ponižavajuća za interese Sjedinjenih Država, odnosno da je zasnovana na ličnim razlozima i saopćena bez ikakvog plana o tome šta dalje.
“Drugim riječima, to je prosto Trump”, navodi se u tekstu u kojem se autor dalje pita: “Ako je naš cilj bio da Iran ne posjeduje nuklearno oružje, kako to postižemo time što prekidamo sporazum? Šta treba da proizvede naš odlazak? Da li Trump ima bilo kakvu ideju?”
List navodi da novi savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton sada ima priliku promovirati svoj plan za Iran, jer, “šta je još jedan vojni sukob na Bliskom istoku”.
– Sada Trump nije daleko od toga. Kao i sa mnogim drugim odlukama koje je donio, čini se da je njegova primarna motivacija u napuštanju sporazuma s Iranom bilo to da je njega dogovorila Obamina administracija.
Tri razloga za Trumpovu odluku
BBC kao prvi razlog za Trumpovu odluku navodi uklanjanje naslijeđa njegovog prethodnika Baracka Obame jer je od svoje inauguracije Trump ciljao na praktično svako dostignuće njegovog prethodnika.
Kao drugi razlog, BBC navodi Trumpov pomak prema izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu.
– Njegovo protivljenje sporazumu postalo je očiglednije kada je uslijedila potpuna podrška Netanyahuu i tvrdokornoj izraelskoj struji u mirovnim pregovorima na Bliskom istoku, nakon što je on ranije nagovijestio da bi mogao da bude nepristran “tvorac sporazuma” u regionu.
Treći razlog za odluku, smatra britanska mreža, leži u novim Trumpovim saradnicima, “jastrebovima”, šefu diplomatije Mikeu Pompeu i savjetniku za nacionalnu sigurnost Johnnu Boltonu. BBC kaže da su Trumpovi instinkti o napuštanju sporazuma ovog puta podsticani, kao i da je nakon 15 mjeseci on kreirao svoj tim za vanjsku politiku koji je uglavnom na istoj strani – njegovoj.
Poremećaj globalne isporuke nafte
Trumpova odluka će vjerovatno povećati rizik od sukoba na Bliskom istoku, uznemiriti evropske saveznike Amerike i poremetiti globalne isporuke nafte, piše novinska agencija Reuters.
Osnova iranskog sporazuma – srednjoročno ograničenje mogućnosti Irana za razvoj nuklearnog naoružanja u zamjenu za ublažavanje represivnih ekonomskih sankcija – generalno je bila ispravna, smatra ova agencija.
– Uvođenje takozvanih sekundarnih sankcija, pri čemu su SAD zabranile trećim stranama poslovanje s Teheranom, kao i sa SAD, pomoglo je iranskom izvozu nafte da se više nego udvostruči sa oko milion barela dnevno i omogućilo rast bruto društvenog proizvoda (BDP) od četiri odsto u 2017. godini, u poređenju sa 2015. godinom. Kritičari su tvrdili da je i dalje omogućeno Iranu da finansira nerede u Jemenu, Siriji i Libanu.
Još uvijek nije jasno koliko će Trumpova retorika biti prevedena u politiku, piše Reuters. Međutim, nakon implementacije sličnih sankcija u 2011. godini, proizvodnja nafte je opala za trećinu, što je dovelo do smanjenja stranih ulaganja i BDP-a. Ozbiljan scenario po kome bi Trumpova taktika prisilila EU, Kinu i Rusiju da prestanu sa trgovanjem sa Teheranom, može pretvoriti rast BDP-a u 2018. godini od 4 odsto u kontrakciju od 1,2 odsto, procjenjuje “Oxford Economics” – i koštati 500.000 iranskih radnih mjesta.
– Evropske i azijske države koje uvoze najviše iranske sirove nafte mogle bi se ponašati kao tampon zona, ako bi se suprotstavili Trumpu i nastavili da kupuju. Ipak, Njemačka, Britanija i Francuska, čija se Total grupa nafte već vratila u Iran nakon 2015. godine i dalje bi zamjerale svojim američkim saveznicima. Njihove kompanije neće znati hoće li nastaviti ulagati u zemlju sa 80 miliona ljudi ili se suzdržati zbog straha od sankcioniranja – ističe Reuters.
Konačno, to baca još jedan kamen spoticanja u rad svjetskog tržišta nafte u kojem je stabilna potražnja i smanjeni rezervni kapacitet već odredio cijenu 75 dolara po barelu. Prekid iranskog sporazuma bi mogao povećati cijenu, ali to ne bi imalo utjecaja kao ranije jer proizvođači iz SAD-a sada proizvode više nafte.
(TBT, RSE)