Ben Holand drži staklenu teglu nagnutu na stranu kako bi pokazao 90 miligrama antibiotika tilosina u prahu koji se nalazi unutra.
„Otprilike je to količina koju jedna životinja dnevno unese“, objašnjava u maloj fabrici koja proizvodi hranu za 48.000 grla stoke u Tuliji, Teksas.
Dr. Holand je direktor istraživanja Kaktus fidersa, prehrambenog giganta. Svakog dana se stoci ovdje bilo da je bolesna ili ne, daju antibiotici. To je praksa na industrijskim farmama o kojoj se sve više raspravlja.
Bakterije otporne na antibiotike pojavile su se u ćuretini, svinjetini i govedini u Sjedinjenim Državama, kao i u piletini u Britaniji, živinskim farmama u Kini. Ostaci antibiotika postoje u podzemnim vodama, pijaćoj vodi i potocima.
Oko 70 do 80 procenata prodaje američkih antibiotika ide na stoku. Uz pojavu rezistentnih virusa, neki mikrobiolozi brinu da će širenje antibiotika imati haotičan uticaj na mikrobe u ljudskim crijevima.
„Rezistentnost na antibiotike je životnja činjenica“, kaže Pol Defur, koizvršni direktor Kaktusa. „Želimo da budemo sigurni da mi ne doprinosimo tome upotebom ovih proizvoda“.
Drugi smatraju da rizik prevazilazi nagradu.
„I farme i ljudska medicina su postali navučeni na antibiotike“, kađe dr Martin Blaser čija laboratorija u bolnici na Menhetnu istražuje nestanak mikroba iz ljudskih crijeva. „Koristimo ih kao da ne postoji biološka cijena za njihovu upotrebu. A cijena postoji“.
Redovna upotreba tilosina na farmama, kaže“, je „toliko loša ideja zbog ukrštene rezistentosti sa lijekovima u ljudskoj medicini“. Tilosin je dio klase antibiotika koje koriste ljudi, uključujući Z-Pak.
Sjedinjene Države se protive agresivnijim ograničavanjima upotrebe antibiotika u uzgoju stoke nego zemlje poput Holandije, na primjer. Ali potražnja mesa bez antibiotika zasjenjuje regulative. Godišnja prodaja antibiotika farmama životinja opala je 10 posto, 2016 godine.
Neki veterinari podržavaju upotrebu antibiotika u hrani. Kit Belk, profesor sa Državnog univerziteta u Koloradu koji sarađuje sa industrijom stoke, kaže da je rizik nuspojava nesigurniji nego što mnoge studije tvrde. A „industrija mora još mnogo da istražuje kako bi pronašla zamjenu“, dodaje.
Za sada, na hranilištima, gdje se stoka hrani i tovi, preovladava stav da rizici nisu toliko očigledni da bi se prekinulo sa upotrebom lijekova poput Tilosina.
Ali za Majka Kalikrejta, koji gaji stoku u Kanzasu i Koloradu, antibiotici su „lijekovi koji poboljšavaju performanse“ i stavlja ih u isti koš sa drugim industrijskim aditivima poput steroidnih hormona.
To ne znači da ne koristi antibiotike. Koristi ih da bi liječio bolesnu stoku.
„Kada nam je potrebna alatka onda je koristimo, ali činjenica je da smo previše koristili alatku da bi nadoknadili sve negativnosti industrijske produkcije“, rekao je on.
Meso bez antibiotika košta više, ali grupe poput Unije potrošača vjeruju da „vrijedi ekstra novca“.
Kalikrejt vodi malu operaciju koja obuhvata sve korake u poslu, od rođenja do klanja i prodaje mesa. Za njega izbacivanje antibiotika mu je promenilo perspektivu.
„Odlučio sam da krenem drugim putem. Da usporim malo. Ako moram da budem odgovoran za svaki odrezak na tanjiru, onda ću promijeniti način na koji ga proizvodim“, rekao je on.
(TBT, The New York Times)
