KOLUMNA
Allah
je na Sebe preuzeo odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno
daje pristup objema tim vrstama
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Stotinu pet puta u
Kur'anu spominje se riječ rizk u različitim oblicima i različitim značenjima.
(Njezino osnovno značenje je opskrba ili nafaka.) Značenjsko polje ove riječi veoma
je široko. To najbolje vidimo iz činjenice da su semantičari Kur'ana iznašli deset
različitih značenja riječi rizk u Kur'anu. Na primjer, rizku 3. ajetu
sure el-Bekare znači davanje; u 25. ajetu ove sure rizk označava hranu;
u 27. ajetu sure Ali Imran rizk je voće; u 127. ajetu iste sure rizk je nagrada; u 131. ajetu sure Ta Ha rizk je Džennet; u
5. ajetu sure el-Džasije rizk je kiša, itd. Na temelju ovoga
zaključujemo da pojam rizk-a u Kur'anu ima veoma razuđeno značenje: od
konkretnog materijalnog pa sve do duhovnog značenja najvišeg reda. Nadalje, iz
velikog broja kur'anskih ajeta u kojima se spominje ova riječ spoznaju se
najbitnije istine u vezi sa ovom velikom tajnom života i ljudske sudbine.
Značenje
riječi nafaka
Islamski učenjaci saglasni
su da se rizkom ili nafakom označava sve ono što koristi ljudima u njihovom
materijalnom (vanjskom) i duhovnom (unutarnjem) pogledu. Materijalni smisao
odnosi se na ono što je potrebno za očuvanje tijela ili tjelesnog života, dok
duhovni smisao podrazumijeva Allahov, dž.š., vjerozakon objavljen u Njegovim
Knjigama preko Njegovih poslanika s ciljem da se ljudi upute na korisno znanje
i ispravnu spoznaju i praksu. Također, duhovni aspekt nafake podrazumijeva i
smirenost, otkrivanje i spoznaju duhovnih istina koje Uzvišeni Allah spušta na
srca svojih iskrenih prijatelja (evlija). Imam-i Gazali kazat će da je duhovna (unutarnja) vrsta
opskrbe časnija jer je njezin plod vječni život, dok vanjska opskrba jača
tijelo u vremenski kratkom periodu. Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo
odgovornost stvaranja obje vrste opskrbe i On velikodušno daje pristup objema
tim vrstama, ali On daje opskrbu kome hoće i određuje je (Komentar Allahovih
lijepih imena, 115).
Er-Rezzāk (Opskrbitelj)
Kur'an
nedvosmisleno ističe nepobitnu istinu da je jedini Opskrbitelj Uzvišeni Allah: Zaista
je Allah jedini Opskrbitelj (Innellāhe Huve r-Rezzāk) (ez-Zarijat, 58; također v. Hud, 6; el-Ankebut, 60). Ovi
kur'anski ajeti kristalno jasno govore da je Allah, dž.š., jedini istinski
Opskrbitelj i u to nema nikakve sumnje. Ovi ajeti nisu u proturječju sa drugim
ajetima u Kur'anu u kojima se rizk pripisuje i ljudima (npr.: el-Bekare,
233; en-Nisa’, 6). Doista, Uzvišeni Allah je Onaj koji stvara opskrbu i
opskrbljene, dostavlja je njima i daje im načine njezina korištenja. Nema
drugog opskrbitelja niti davaoca osim Njega Uzvišenoga! A kada Uzvišeni Allah
zavoli nekog roba – ističe imam-i Gazali – onda On učini da mnoga stvorenja
zavise od njega; i koliko god on bude posrednik između Uzvišenog Allaha i
robova u odnosu na njihovu opskrbu, on će dostizati udio u ovom Allahovom
atributu (Komentar…, 116). Dakle, čovjek je rāzik (opskrbitelj)
u smislu da dostavlja, prosljeđuje ili daje opskrbu drugome. Ovo se potvrđuje i
jezičkom činjenicom da riječ rizk u arapskome jeziku može značiti i
davanje (‘atā’).
Allah, dž.š., garantuje nafaku
Ljudi
i džini stvoreni su s velikim ciljem: da robuju svome Gospodaru (ez-Zarijat,
56). U ostvarivanju toga cilja, Uzvišeni Allah je ljudima olakšao, između
ostalog, i time što im On, Uzvišeni, garantuje njihovu nafaku tako da se oni
mogu što više posvetiti ispunjavanju svog osnovnog životnog cilja. Allah,
dž.š., je rekao: Djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijajte – Mi i vas i njih
hranimo (el-En'am, 151); Ne ubijajte djecu svoju od straha od
neimaštine, i njih i vas Mi hranimo (el-Isra’, 31). U ajetu sure el-En'am
Uzvišeni prvo spominje očeve, jer se u ovom slučaju pretpostavlja činjenica
neimaštine pa će otac biti zauzet stjecanjem nafake za novorođeno dijete, tako
da neće biti u stanju otkloniti siromaštvo. Ali, Uzvišeni kao da im kazuje: Vi
imate svoju nafaku i vaša nafaka rođenjem djeteta neće doći u pitanje, nego će
nova nafaka doći za vaše dijete! U ajetu sure el-Isra’ prvo se spominju djeca,
jer u ovoj situaciji nema siromaštva, ali se ljudi pribojavaju da će nastati
uporedo sa rođenjem djeteta. Zato, kao da im Uzvišeni poručuje: Njihova nafaka
će doći prije vaše nafake! U citiranim ajetima Uzvišeni Allah pruža čvrstu
garanciju da je nafaka u Njegovoj Ruci, da svako ima svoju nafaku i da nema
bojazni da će ona prestati, jer Allahov rizk neprestano teče…
Nafaka
se traži samo od Allaha
Nakon
što nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Svojoj Knjizi da je On jedini
Opskrbitelj, da samo On daje i garantuje nafaku te da je On neovisan od ljudi u
pogledu nafake, onda nam On, Uzvišeni, naređuje da opskrbu ili nafaku tražimo
samo od Njega: …vi nafaku od Allaha tražite (febtegū
‘indellāhi r-rizka) (el-‘Ankebut, 17). Istovremeno Kur'an osuđuje da
se nafaka traži od nekoga drugoga mimo Uzvišenog Allaha (v. Fatir, 3; el-Mulk, 21).
Nafaka i Allahovhikmet (mudrost)
Iz kur‘anskih ajeta (eš-Šura,
19; er–Ra‘d,
26; en–Nahl,
71) uočava se da je nafaka povezana sa Allahovom odredbom i Njegovom mudrošću. U ajetu: Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje (eš-Šura,
27) Uzvišeni Allah navodi razlog raspodjele nafake s mjerom, na način kako On hoće, kome hoće i koliko hoće (također v. Ali Imran,
27, 37; en–Nur,
38). Poruka ovih ajeta je da je nafaka direktno povezana sa Božijom odredbom i snagom, i to mnogo više od svih drugih faktora i pretpostavki koje jesu neophodne da bi došlo do njezine realizacije (Ša‘ravi, Nafaka, 59).
Kur‘anske riječi On dobro poznaje i vidi robove Svoje najbolje objašnjava sljedeći hadis–i kudsi:
”Dosljednost u vjeri neki od Mojih robova sačuvat će isključivo u izobilju, a kada bih ih osiromašio,
izgubili bi tu dosljednost. Neki od Mojih robova sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz siromaštvo, jer kad bih ih učinio imućnima, ta dosljednost bi se pokvarila. Dosljednost u vjeri neki Moji robovi sačuvat će isključivo u zdravlju, jer kada bih ih učinio bolesnima,
izgubili bi tu vrlinu. Neki Moji robovi sačuvat će svoju dosljednost u vjeri isključivo kroz kušnju bolesti,
jer kada bih ih učinio zdravima,
izgubili bi tu dosljednost” (nav.
prema: Ša'ravi, Nafaka,
96).
Zadovoljstvo s malom nafakom
Kur'an podučava da malu nafaku ili njezino umanjenje treba shvatiti kao Allahovu kušnju čovjeku na ovom svijetu
(el-Fedžr, 16). Dakle,
Kur'an osuđuje
čovjeka koji se ne strpi u takvoj situaciji.
Čovjek treba biti zadovljan i
malom nafakom i u tome uvidjeti Allahov hikmet te imati na umu navedeni hadis-i
kudsi. Štaviše, zadovoljstvo s malom nafakom spada u odlike muslimana kao
ummeta. Mufessir Zamahšeri prenosi od Ka'ba (el-Ahbara)
da su učenici (havarijjun) upitali Isaa, a.s.: “O, Ruhallah,
hoće li poslije nas biti još jedan ummet?” On je odgovorio: “Hoće,
Ahmedov ummet. Oni će biti mudri, znani, čestiti i Bogobojazni ljudi koji će imati
razumijevanje vjere (fikh) kao da su vjerovjesnici. Bit će zadovoljni malom
nafakom od UzvišenogAllaha, a Allah će biti zadovoljan njihovim malim djelima…”
(El-Keššaf, 1103)
Naravno, ovdje treba napraviti
razliku između Allahove kušnje putem umanjivanja nafake i smanjivanja nafake
zbog činjenja velikih grijeha. U hadisu koga prenosi Abdullah b. Abbas, r.a., Muhammed, a.s., kaže: “Kada se
raširi otimačina tuđeg imetka u jednom narodu, njihova srca će se naliti
strahom od neprijatelja; kada se raširi zinaluk u jednom narodu, povećat će se
smrtnost u njemu; kada se u jednom narodu raširi zakidanje na litru i
kantaru, smanjit će mu se nafaka; kada se u jednom narodu raširi nepravedno
suđenje, rasplamsat će se krvoproliće u njemu; a kada se u jednom narodu počnu
masovno iznevjeravati ugovori i sporazumi, onda će taj narod zaslužiti da njime
vlada njegov neprijatelj!“ (Muvetta’ Imam-i
Malika: 476)
Zahvalnost
Zar čovjek, nakon svega, može biti nezahvalan svome Stvoritelju na daru
nafake? Zahvalnost Stvoritelju na nafaci nije samo puki čin ljudske pokornosti
i poniznosti već i garancija povećanja nafake: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati (Ibrahim, 7). S druge strane, neiskazivanje zahvalnosti na nafaci
podstiče njezino uništavanje. U kur'anskim kazivanjima naći ćemo potvrdu te
činjenice (vidi npr. kazivanje o
stanovnicima Sabe u suri Sebe’ ili primjer ”vlasnika vrta” u suri el-Kalem). Iz tih kazivanja
zaključuje se da je jedan od ključnih faktora uvećanja nafake izvršavanje obaveza
prema siromašnima u dijelu nafake koji je njihovo pravo. Isto tako, iz
kur'anskih kazivanja spoznaje se da umanjenje nafake nastaje kao posljedica
otuđivanja prava drugih ljudi, nevođenja računa o načini stjecanja imovine te
prisvajanja imovine jetima i siročadi.
Pored neizostavne zahvale Allahu, dž.š., na svemu što nam daje, za uvećanje
nafake neizbježana je iskrena Bogobojaznost, tj. čuvanje od grijeha te
povećanje ibadeta. Isto tako, održavanje
rodbinskih veza spada među faktore koji utječu na povećanje ljudske nafake.
Traženje oprosta (istigfara) od Gospodara zbog počinjenih grijeha i propusta
također je jedan od bitnih uvjeta uvećanja čovjekove nafake. Kur'an navodi
znamenite riječi Nuha, a.s., koji je svom narodu govorio: Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo
prašta; / On će vam kišu obilnu slati / i pomoći će vas imanjima i sinovima, i
dat će vam bašče, i rijeke će vam dati(Nuh,
10-12).
Na koncu, valja biti svjestan da, i kad se ispune svi
ovdje nabrojani uvjeti uvećanja nafake, ne mora značiti da će se automatski
ostvariti i sve naše želje u pogledu nafake. Jer, konačni sud i odredba pripada
našem Gospodaru, Koji dobro poznaje i vidi robove Svoje, i zna šta je
najbolje za svakog čovjeka.
(TBT)