KOLUMNA
Oxfam će u Davosu zagovarati redistribuciju
dobara i promjenu poslovnih modela, dok kritičari kažu kako to neće pomoći
najsiromašnijima
Piše: Klara Glavač, thebosniatimes.ba
Međunarodna konfederacija više desetaka NGO-a
koji se bave iskorijenjivanjem siromaštva – Oxfam – objavio je istraživanje
kojim tvrdi da je 2017. godine 82 posto profita otišlo direktno u ruke 1 posto
najbogatijih građana na svijetu. Pokazatelj je to, kaže Oxfam, da je sustav i
nakon krize manjkav, prepun rupa i dubinski nepošten.
Krive izbjegavanje poreza, kompanije koje
utječu na legislativu i uništavanje prava radnika. Na njihovim stranicama može
se skinuti dokument metodologije “Reward Work, Not Wealth” kojime su u
Oxfamu analizirali podatke iz godišnje Credit Suisse Global Wealth datebook kao
i Forbesa.
Tvrde kako je bogatstvo milijardera raslo 13
posto godišnje od 2010. godine, čak šest puta brže od plaća radnika koje su se
povećale samo 2 posto. Broj milijardera mahnito je rastao svaki drugi dan
između ožujka 2016. i ožujka 2017. Direktor jedne od pet najvećih globalnih
tvrtki modne industrije u četiri dana zaradi ono što će švelja zaraditi tijekom
cijelog života, a prosječni direktor u Americi u danu zaradi koliko njegov
sugrađanin u godini dana. Na godišnjoj razini trebale bi 2.2 milijarde dolara
da se podigne plaća svih 2.5 milijuna tekstilnih radnika u Vijetnamu, a to je
samo trećina iznosa koja se na godišnjoj razini isplati dioničarima pet
najjačih kompanija u odjevnoj industriji. Krive neumoljiv korporativni nagon da
smanje troškove proizvodnje nauštrb profita koji treba ostvariti dioničarima.
„Boom milijardera nije znak ekonomije koja
cvjeta već simptom ekonomskog sustava koji suštinski propada. Ljudi koji rade
našu odjeću, sastavljaju naše telefone i uzgajaju hranu za nas eksploatirani su
kako bi imali stalni priljev jeftinih dobara i kako bi se napuhnuo balon
profita korporacija i investitora“, kaže Winnie Byanyima iz Oxfama koja je
napomenula kako je ‘svijet spreman na promjenu, ali to neće pokrenuti oni koji
se ovaj čas sakupljaju na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, u Švicarskoj,
jer je njima svima stalo da novac nastavi dolaziti’.
Oxfam je slične dokumente objavljivao
proteklih pet godina, a 2017. su izračunali kako osam najbogatijih
individualaca ‘drži’ jednako bogatsvo kao siromašna polovica čovječanstva. Te
su podatke revidirali, pa objavili kako je riječ o 42 najbogatijih
individualaca s takvim bogatstvom, a ove godine o 61.
„Treba imati na umu da stalno usavršavamo
rezultate, kao i da milijarderi ne vole javno objavljivati svoje brojke, dok
najsiromašnije zemlje rade vrlo slabu statistiku. U svakom slučaju svaki je
rezultat porazan, i govori o tome u kakvom društvu živimo“, kaže Mark Goldring
iz Oxfama. U Davosu će predstavnici Oxfama pokušati uvjeriti političare i
poduzetnike kako trebaju transformirati svoj poslovni model, i da utjecaj na
društvo mora biti jednako važan kao i zarada.
Druga dva utjecajna “thinktanka” –
“The Institute of Economic Affairs” i “Adam Smith
Institute” – smatraju da su se u Oxfamu ‘previše koncentrirali na bogate,
a nedovoljno na siromašne’.
„ Veći porezi i redistribucija neće pomoći
siromašnima, bogatstvo nije pita konačne veličine. Uništavanje bogatstava
pojedinaca neće dovesti do redistribucije, već neće donijeti benefite nikome“,
kaže Mark Littlewood iz “The
Institute of Economic Affairs”, dok Sam Dumitriu iz “Adam Smith
Institutea” ističe kako je ‘važno znati da se nejednakost u proteklih
nekoliko desetljeća radikalno smanjila’.
„Nije sav ekonomski rast nakon krize otišao u
džepove najbogatijih 1% jer to jednostavno ne znamo. Znamo da su vlasnici
kapitala i financijskih instrumenata, bilo ovdje ili u Parizu i New Yorku,
dobro prošli u rastu gospodarstva nakon krize. Centralne banke upumpale su jako
puno novca u gospodarstva, stvorile likvidnost i sad vidimo gospodarski rast i
pad nezaposlenosti desetljeće nakon početka tog procesa“, rekao je Joseph
Quinlan, jedan od šefova u Bank of America i napomenuo kako nakon krize valja
razmišljati o ‘inkluzivnom rastu’ gdje svi članovi gospodarstva imaju neke
dobrobiti od rasta ekonomije.
„Sad već možemo razmišljati o dobrim plaćama
za radnike, a ne samo o pronalaženju posla. Ali to je dobro pitanje zato što
sad moramo razmišljati o inkluzivnom gospodarskom rastu, da se ne moramo u
budućnosti suočavati s problemima. Ne možemo napustiti ljude i pretvarati se da
je sve u redu“, kaže Quinlan.
(TBT, Express.hr)