POLITIKO
Dragan Čović danas “suhim zlatom” plaća političke
argumente koji ga opravdavaju za podjelu države na tri odvojena nacionalna i
politička društva koja će se na kraju samo teritorijalno “ovjeriti”!
FOTO: Lagumdžija (Arhiv/Klix.ba)
Zlatko Lagumdžija, prema ličnim priznanjima, odavno nema
potrebu da ljudima govori ono što žele čuti, već samo ono što misli da bi
trebalo da znaju. Bivši lider Socijaldemokratske partije BiH bez ustezanja
govorio je za portal Kli.ba o bivšim kolegama i politikama koje oni zastupaju, posebno
o kandidaturi Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH
„U politici je mnogo važnije koje su posljedice vaših odluka
od onoga što ste njima željeli postići. Put do pakla može biti popločan
najboljim namjerama. Komšićevi potezi, ne ulazeći u motive, u posljednjih pet
godina imali su za posljedicu samo korist za SDA, a u posljednje vrijeme i za
HDZ, uz konstantno pravljenje zbrke, štete i kreiranje lažnih nada pobornicima
ljevice i građanske opcije.
Prvo treba reći da on ima puno pravo na svoju kandidaturu.
Ona je legalna, a ne ulazeći u sadašnji legitimitet, odgovorno tvrdim da je
2006. svaki kandidat SDP-a, pa tako i on, imao legitimitet kao i drugi
kandidati. Tada je, kao i 2010. godine, SDP imao respektabilan broj Hrvata u
kantonalnim skupštinama i domovima naroda, dok je s drugim hrvatskim strankama
zajedno imao više Hrvata nego sam HDZ. To više nije tako, pri čemu Čović danas
“suhim zlatom” plaća političke argumente koji ga opravdavaju za
podjelu države na tri odvojena nacionalna i politička društva koja će se na
kraju samo teritorijalno “ovjeriti”.
Komšićeva samoproglašena kandidatura, uz njegove izjave da
ujedinjenje ljevice ide tek nakon izbora, predstavlja posljednji udarac
očekivanjima javnosti koju je kreirao s drugim liderima građanskih stranaka.
Ovo je istovremeno javno i jednostrano cijepanje sporazuma potpisanog s
Nikšićem o objedinjavanju alternativnog bloka vladajućim strankama.
Neprofilirana opozicija i svjesno kreiranje atmosfere od vladajućih struktura
tipa “svi su isti”, uz montirane političko-policijske procese za
jednokratnu upotrebu, samo mogu rezultirati gubitkom nade “uspavanog”
biračkog tijela. Ako je cilj DF-a “sve je isto samo se on vraća u
Predsjedništvo”, tek onda svi zajedno imamo dodatni problem.
Istina, Izetbegoviću Komšićeva samokandidatura može ponuditi
iluziju da se tako može disciplinovati Čović, mada je time lideru HDZ-a dat
besplatan novogodišnji poklon za jačanje propagandne i besmislene argumentacije
kojom će lakše disciplinirati mogući opozicioni glas među Hrvatima.
“Najgore” što se Čoviću može desiti je da mu ovo bude ključni
argument kako bi SDA privolio na izmjene Izbornog zakona po HDZ mjeri. Radončić
pametno šuti i pušta da drugi za njega rade, jer s razlogom vjeruje da ovo i
njega približava Predsjedništvu. Dakle, na sceni je cementiranje lošeg i postavljanje
skele za još gore.
Posljedica je razbijanje alternative i jačanje aktuelne vlasti
koja, mada nikada slabija, postaje uvjerena da je nema ko pobijediti.
Besmisleno fokusiranje na izbor članova Predsjedništva na ovaj način direktno
vodi do cilja HDZ-a u ključnoj bici , a to je apsolutna i kvalifikovana pobjeda
u domovima naroda koja je alat za pretvaranje Federacije i čitave države u
“Veliki Mostar”. To je ipak potpuno nova glavna priča koja izlazi iz
okvira ovog pitanja.
Kako izaći iz ovog scenarija, to zahtijeva veći prostor i
ozbiljne ljude koji su spremni raditi zajedno, a ne samo za sebe. Cilj nam
treba biti poraz onih koji ruše državu, ali preduslov za to je osvještenje ili
diskvalifikacija populista kratke pameti, ozbiljnog nerada, beskrupuloznih
ambicija i profesionalno naplaćivanog patriotizma.
Znam da će ova kratka elaboracija pokrenuti novu lavinu
napada, ali ja odavno nemam potrebu da ljudima govorim ono što žele čuti, mada
bi mi to sada bilo jednostavnije, već samo govorim ono što mislim da ljudi
trebaju znati“.
(TBT)