KOLUMNA
Prosječan “jednorog“ vrijedi pola cijene koja se nakon
svake procjene objavi. Precijenjenost je toliko velika jer mnoge od ovih
kompanija koriste sofisticirane ugovore
Piše: Andrew Ross Sorkin, thebosniatimes.ba
Za Uber važi da vrijedi 62,5 milijardi dolara, vrijednost
Airbnb-a je procijenjena na 31 milijardu dolara. SpaceX Technologies je procijenjen
na 21 milijardu dolara, a Pinterest na 12,3 milijarde dolara.
Sve ove kompanije kvalificiraju se kao “jednorozi“,
iliti privatne kompanije za koje važi da vrijede više od milijardu dolara. Ovaj
termin se danas odnosi na najmanje 135 preduzeća.
Ilja A. Strebulajev sa Univerziteta Stanford u Californiji i
Vil Gornal sa Univerziteta u Britanskoj Columbiji, proučavali su ove brojeve i
došli do zapanjujućeg zaključka: Prosječan “jednorog“ vrijedi pola cijene
koja se nakon svake procjene objavi. A kada bi se uračunali i specijalni
dogovori sa strane, koje kompanije često nude određenim investitorima,
vrijednost skoro polovine kompanija pala bi ispod praga od milijardu dolara.
“Ovakve finansijske strukture i njihova procjena mogu
biti zbunjujući i često su pogrešno shvaćeni, ne samo od posmatrača već i od
uvaženih članova tog kruga”, napisali su Strebulajev i Gornal u izvještaju
svog istraživanja.
Velike kompanije sa zajedničkim fondom počele su sa
agresivnim investiranjem u kompanije “jednoroge“ u ime javnih investitora,
pomažući tako još veći porast vrijednosti.
“Neadekvatno je izjednačavati procjene nakon i prije
investicija”, rekao je profesor, objašnjavajući kako javni fondovi često
uzimaju cijenu objavljenu nakon čitavog kruga finansiranja i ne prave razliku
između više vrsta dionica.
Neke kompanije podižu svoju vrijednost nudeći određenim
investitorima zagarantirane procjene u inicijalnim javnim ponudama (IPO). Ako
kompanija ne dostigne procijenjenu vrijednost do IPO-a, izdaće investitorima
više akcija, kako bi nadoknadili razliku. Na kraju, razliku će platiti svi
ostali zajednički akcionari.
“Akcije date investitorima znatno se razlikuju ne samo
između kompanija već i između različitih finansijskih krugova jedne kompanije,
sa različitim akcijskim klasama one generalno imaju različit protok novca i
prava na upravljanje”, govore istraživači.
Strebulajev kaže: “Precijenjenost je toliko velika jer
mnoge od ovih kompanija koriste sofisticirane ugovore, koji nekim investitorima
donose dobit na račun drugih investitora.”
On objašnjava da u mnogo slučajeva zaposleni ne razumiju da
vrijednosti onoga što im je obećano više nisu u vezi sa posljednjom prikazanom
vrijednošću njihovog poslodavca.
Kada je Strebulajev prvi put napravio skicu na svom papiru,
rekao je da su s njim kontaktirali generalni zastupnici nekoliko kompanija.
Pitao ih je da mu ukažu na greške. “Nisam dobio odgovor”, kazao je.
Profesori su otkrili da odbori za prikupljanje sredstava
ponekad prikazuju previše uljepšanu sliku. Kao primjer profesori navode
određeni odbor za prikupljanje sredstava za SpaceX, navodeći da je
“vrijednost SpaceX-a zapravo opala 2008. godine”, iako je saopćeno da
je porasla. Istraživači kažu da je investitorima te godine “obećano da će
prilikom prodaje dobiti nazad duplo od onoga što su uložili, uz tvrdnju da su
baš oni prioritet u odnosu na sve druge akcionare”.
“To obećanje povećalo je cijenu koju su investitori
bili spremni platiti za SpaceX deonice”, rekli su, “mada nisu promijenjene
njihove prave vrijednosti.”
Ipak, profesori su odmah izjavili i da nisu vjerovali da su
ovi uslovi postavljeni kao bi se manipuliralo investitorima. Ali vrlo dobro bi
mogli raditi upravo to.
(TBT, NYT)