KOLUMNA
Dok se svijet usredotočio na libijske vlasti, većina je
ignorirala ulogu Europske unije u omogućavanju tog odvratnog zlostavljanja
Piše: Joey Ayoub, thebosniatimes.ba
Prodaja migranata i izbjeglica u ropstvo u Libiji zapravo
nije nova vijest. U martu ove godine Međunarodna organizacija za migracije
(IOM) objavila je da je otkrila tržište robljem na migrantskoj ruti u sjevernoj
Africi, gdje se prodaju stotine mladih afričkih muškaraca.
Ropstvo je direktna posljedica postupaka EU-a
Nedavni šokantni izvještaj CNN-a, koji je objavio snimku
prodaje ljudi u ropstvo na dražbi u Tripoliju, napokon je izazvalo međunarodno
zgražanje. Održani su prosvjedi u Parizu, Stockholmu i New Yorku uz slogane
“Oslobodite našu braću!” i “Crnci nisu robovi!”.
Predsjednik Afričke unije Alpha Conde izjavio je da zahtijeva kažnjavanje ovih
zločina, a Libija je najavila pokretanje istrage slučaja.
Međutim, dok se svijet usredotočio na libijske vlasti,
većina je ignorirala ulogu Europske unije u omogućavanju tog odvratnog
zlostavljanja.
Evropska unija pokušava zaustaviti migracije i zatvoriti
svoje granice, ali nije ponudila alternativne i sigurne rute za migrante i
izbjeglice. Ovo je neizbježno dovelo do stvaranja još opasnijih uvjeta za ljude
koji se nalaze u tranzitnim državama poput Libije. Nažalost, ropstvo je postalo
direktna posljedica ove situacije.
Smrtonosna politika “tvrđave Evrope”
Nakon objavljivanja CNN-ove snimke, Malta Independent je
objavio: “Mi Evropljani bismo se trebali sramiti dogovora koji su naši
vođe postigli prošle veljače u Malti zbog sve više smrti u Sredozemnom moru.
Taj dogovor je zapravo bio samo fasada koja skriva njihov stvarni cilj – jače
utvrditi ‘evropsku tvrđavu'“.
Dogovor o kojem su malteške novine pisale odnosi se na
“outsourcing” kontrole migranata, što znači da EU prebacuje
odgovornost na vlasti u državama kao što su Libija i Niger, unatoč upozorenjima
skupina za ljudska prava i UN-a da nijedna od tih država nema infrastrukturu ni
obuku za postupanje prema migrantima u okvirima međunarodnog prava.
EU je potrošio
desetke milijuna eura za pojačavanje kontrole na granicama i pomoć policiji u
Nigeru, koja je dobila zadatak zaustaviti migrante u pokušaju da prijeđu u
Libiju. EU je u travnju također obećao 90 milijuna eura za “poboljšano
upravljanje migracijama” u Libiji.
Libijska Obalna straža: Potrebna je sila jer se s migrantima
ne može komunicirati
Talijanska vlada dala
je libijskoj Obalnoj straži nove brodove i milijune eura za operacije u državi,
unatoč optužbama da Obalna straža migrante i izbjeglice šalje u zatvore u
kojima doživljavaju zlostavljanje. Jedan od službenika je u travnju za Human
Rights Watch izjavio da je “upotreba sile protiv migranata potrebna za
kontrolu situacije jer se s njima ne može komunicirati”. U maju su
dobrovoljni spasioci izjavili da je Obalna straža otvorila vatru tokom navodne
operacije spašavanja migranata u međunarodnim vodama.
Podrška libijskoj Obalnoj straži smanjila je broj brodova s
migrantima u Sredozemnom moru, ali to znači da je sada sve više ljudi u Libiji
i prijeti im iskorištavanje, mučenje i ropstvo.
Migranti bez ljudskog
dostojanstva: Izgladnjeli, zlostavljani, silovani
UN je osudio EU zbog pomoći libijskim vlastima te opisao
njihovo tretiranje migranata kao “nehumano”. UN-ovi istražitelji
izjavili su da su šokirani prizorima u centrima za pritvore migranata. Tamo su
pronašli “tisuće izgladnjelih i traumatiziranih muškaraca, žena i djece
naguranih jedne na druge, zaključanih u prostore bez osnovnih životnih
potrepština, bez ljudskog dostojanstva”. Istražitelji su objavili da su
premlaćivanje i silovanje u centrima “svakidašnja pojava”.
Dok EU nastavlja
trošiti milione poreznih obveznika na sigurnosnu politiku koja krši ljudska
prava, i dalje se povećava broj migranata koji umiru u Sredozemnom moru. Samo
između januara i jula ove godine utopilo se oko 2000 migranata.
Umjesto promjene na neku racionalniju i humaniju politiku
EU-a, doživljavamo pogoršavanje problema migranata. Sada kada je 2017. godina
donijela dokaze o ropstvu na granicama europske tvrđave, što možemo očekivati
od 2018.?
(TBT, Al Jazeera)