KOLUMNA
Transatlantski savez, koji decenijama podupire globalnu
stabilnost, jača demokratiju i štiti Zapad onakvog kakvog ga znamo, na
ozbiljnim je mukama i u opasnosti je od fatalnog propadanja
Piše: Guy Verhofstadt, thebosniatimes.ba
Američki predsjednik Donald Trump, koji je više puta osporio
američke tradicionalne saveze, uključujući i to što je napadao NATO, nesumnjivo
je prilično odgovoran za ovo pogoršanje situacije. Ali je Evropa svojom
inercijom također doprinijela tom stanju stvari i sada mora pomoći da se te
stvari poprave.
Boljka Zapada je nesumnjivo rezultat tekućih i neriješenih
problema i problema ekonomskog upravljanja uzrokovanih globalizacijom. Ti
problemi su naročito akutni u Evropskoj uniji gdje politička paraliza spriječava
vlasti da u potpunosti sprovedu reforme koje su potrebne da bi se prevazišla
finansijska kriza koja je počela prije deset godina.
Evropski lideri se slažu da je aktuelna institucionalna
organizacija eurozone manjkava i oni znaju šta moraju činiti. Ali ih i dalje
pogađa inercija, još su paralizirani konzervatizmom i preokupirani domaćom
politikom, pri čemu mnogi sebi dozvoljavaju da budu taoci populističkog euroskepticizma.
Rezultat je da ne uspjevaju preduzeti korake koji su neophodni da bi se
osigurala dugoročna stabilnost EU, uključujući potpunu bankarsku uniju da bi se
poduprle finansije Evrope i pravi sistem ekonomskog rukovodstva širom EU.
To što nema racionalnog predsjednika SAD koji hoće i može podstaknuti
EU da ostvari dodatni napredak ka integraciji ne pomaže. Ali evropski lideri
moraju preuzeti odgovornost za sopstvenu obijest – i preduzmu korake za
očuvanje Unije.
Dobre vijesti su to da je narodna podrška za EU značajno
povećana od izglasavanja Brexita u Ujedinjenom Kraljevstvu 2016, što pruža
jedinstvenu priliku za značajne reforme. Ali ta se prilika neće još dugo nuditi.
A lideri EU do sada nisu uspijevali iskoristiti obnovljenu podršku evropskom
projektu.
To ne znači da se ne preduzimaju pozitivni koraci. Nasuprot
Trumpovom neukom protekcionizmu, EU je nastavila da unapređuje slobodnu
trgovinu zaključivši trgovinske sporazume s Kanadom i Japanom i započevši
pregovore sa Australijom, latinoameričkim trgovinskim blokom Merkosur i Novim
Zelandom.
S obzirom na potencijal evropskih trgovinskih sporazuma da
se pomogne da se osigura napredniji pristup globalizaciji, koji je od izuzetnog
značaja za njen spas, takve napore treba pojačati. Ali taj se fokus mora preusmjeriti
sa slobodne na fer trgovinu. A lideri Evrope moraju uraditi bolji posao kada je
riječ o informiranju o potencijalnim koristima od paketa pravila EU u globalnoj
trgovini onih koji su u poziciji da od toga imaju korist.
Isto važi za ostala područja gdje EU pokazuje dragocjeno
liderstvo. Evropska komisija, na primjer, vodeća je snaga kada je riječ o
zauzdavanju multinacionalnih kompanija koje izbjegavaju plaćanje poreza u EU i
drugdje.
Malo više od godinu dana nakon što su Panamski papiri
ukazali na opseg utaje poreza svjetskih bogataša, objavom takozvanih Rajskih
papira ponovo su razotkriveni oni koji su ogromne količine novca ulili u off-shore
poreske rajeve, uključujući veliki broj onih iz Trumpovog kabineta. Sada je vrijeme
da EU napravi potpuno javan registar beneficijara fonda, istovremeno
udvostručujući napore za globalne reforme.
Ako EU ne uspije iskoristiti trenutak za sprovođenje
efikasnih reformi, neliberalni politički trendovi u okviru bloka bi mogli
ponovo da se osnaže, naročito ako se državama-članicama koje se već kreću u tom
pravcu, odnosno Poljskoj i Mađarskoj, dozvoli da tako nastave. A izvan granica
EU lideri bloka moraju brzo djelovati da bi ponudili Turskoj, gdje je predsjednik
Redžep Tajip Erdogan koncentrirao političku moć u sopstvenim rukama, novu vrstu
odnosa koji nije zasnovan na krajnjem pristupanju EU.
Evropa nema izbor osim da djeluje. Novi dokazi da Trump
ostaje posvećen svom pristupu “Prvo Amerika”, kojim se SAD osporava
tradicionalna uloga glavnog advokata liberalne demokratije u svijetu,
pojavljuju se gotovo svakodnevno. Desničarski populisti i autoritarni režimi i
u Evropi i drugdje i dalje će nastojati da iskorištavaju posljedični vakuum
globalnog rukovođenja. Jedini način da se zaštiti liberalni svjetski poredak
jeste da ostale sile, počev od EU, priteknu u pomoć.
Svjetski lideri moraju odolijevati pritisku kratkoročnog
političkog tribalizma i suočiti se sa geopolitičkim i ekonomskim izazovima.
Populisti i protekcionisti na desnoj i lijevoj strani političkog spektra neizbježno
neće ispuniti svoja olahka obećanja. Ali centrističke i progresivne snage u
Evropi i svuda drugdje moraju da budu spremne.
/Autor je bivši premijer Belgije. Predsjednik je Alijanse
liberala i demokrata za Evropu (ALDE) u Evropskom parlamentu/
(TBT, Project syndicate.org)