KOLUMNA
Krijumčarenje velikih majmuna je globalni kriminalni
poduhvat koji je vrijedan na milijarde dolara
Piše: Džefti Getlman, thebosniatimes.ba
Danijel Stajls, samozvani detektiv za otkrivanje
krijumčarenja majmuna iz Kenije, pretresao je Instagram, Facebook i WhatsApp
nedeljama, tražeći fotografije gorila, šimpanzi i orangutana. Nadao se da će
uspjeti da otkrije neke informacije o nelegalnoj globalnoj trgovini čija je
posljedica hvatanje ili smrt na desetine hiljada majmuna, i koja je neke vrste
dovela skoro do istrebljenja.
“Oni to rade tako da mafija u poređenju s njima djeluje
amaterski”, kaže on.
Nakon stotina sati, Stajls je uspio da pronađe Instagram
profil koji nudi veliki broj životinja na prodaju, uključujući bebe šimpanzi i
orangutane obučene u dječju odjeću. Poslao je mail na adresu na profilu –
“tražim mlade otane” (industrijski sleng za orangutane) – i nekoliko
dana kasnije dobio je odgovor.
“2 bebe, 7,5 k svaka. Specijalna cijena za vas.”
Krijumčar je predstavio sebe kao Toma i kazao da je u
Jugoistočnoj Aziji. Stajls je znao čemu se Tom nadao: da će prodati orangutane
privatnom kolekcionaru ili nekom zoološkom vrtu, gdje ih često prebijaju,
drogiraju i koriste za zabavu – tjeraju ih da se boksuju ili da sviraju
bubnjeve. Predstave sa majmunima su sve veći biznis u Jugoistočnoj Aziji,
uprkos međunarodnim zakonima koji zabranjuju njihovo krijumčarenje.
Nekoliko nedjelja kasnije, poslije još nekoliko razmijenjenih
poruka, Stajls je odlučio da odleti za Bangkok.
“Možda sam pretjerao”, priznat će kasnije. Ali želio
je da sruši Toma, koji je tvrdio da može da obezbijedi orangutane i šimpanze za
svega nekoliko dana, što znači da je veliki diler.
Krijumčarenje živih životinja
Krijumčarenje velikih majmuna je globalni kriminalni
poduhvat koji je vrijedan na milijarde dolara. Ali za razliku od jednako
popularnog posla krijumčarenja slonovače, rogova nosoroga, tigrovih kosti ili
krljušti pangolina, ono podrazumijeva žive životinje – neke od najugroženijih,
najinteligentnijih i najosetljivijih životinja na planeti.
Stajls (72) je glavni autor “Ukradenih majmuna”,
izvještaja koji su Ujedinjene nacije objavile 2013. godine. On i drugi istraživači
procjenjuju da je ovaj biznis dosad uticao na 22.000 majmuna – ili prodatih ili
ubijenih.
Neuhranjeni i prestrašeni majmuni hvataju se širom svijeta,
u zemljama poput Francuske, Nepala, Tajlanda, Demokratske Republike Kongo ili
Kuvajta. Prije dve godine, na međunarodnom aerodromu u Kairu, zvaničnici su
otkrili bebu šimpanze u prostoru za ručni prtljag. A ovog ljeta, vlasti u
Kamerunu zaustavile su na putu čovjeka koji je imao šimpanzu starog manje od mjesec
dana, sakrivenog u plastičnoj kesi.
Ali za svakog koji “padne”, pet do deset drugih
životinja se provuče. A za svakog majmuna koji bude prokrijumčaren, nekoliko
drugih bude ubijeno. Lovci često ubijaju čitave porodice samo da bi se dokopali
mladunčeta.
“Transport odraslog šimpanze je kao transport dinamita”,
kaže Dag Kres, koji je donedavno bio čelnik Partnerstva za preživljavanje
velikih majmuna, programa Ujedinjenih nacija. “Odrasle jedinke su veoma
agresivne i opasne. Zato svako želi bebu.”
Istraživači divljih životinja kažu da postoji tajna trasa za
krijumčarenje, koja vodi od bujnih šuma centralne Afrike i Jugoistočne Azije,
preko slabo zaštićenih luka u zemljama u razvijanju, i završava se u domovima
bogataša i zoološkim vrtovima na hiljade kilometara daleko. Ovaj cjevovod je
dobro nauljen korumpiranim zvaničnicima, a njime rukovode transnacionalne
bande.
Beba gorile može da košta i do 250.000 dolara. Često se desi
da istraživači saznaju gdje je neki majmun završio tek kada naiđu na Facebookpost
ili na klip na Youtube-u na kojem su bogati kolekcionari.
“To je bolesno”, kaže Stajls dok pokazuje
fotografiju šimpanze koji nosi karmin. “Ta jadna životinja koja je ostala
bez majke i bez bilo koga svog, unezverena, preplašena, i to samo da bi se neki
ljudi zabavljali.”
Iako je uhapšena nekolicina zapadnih biznismena, većina
privođenja dogodi se u Africi ili u Jugoistočnoj Aziji, i posrijedi su loše
plaćeni šegrti ili krijumčari sa dna lanca.
Majmunski svijet
Većina gorila, gibona, orangutana, šimpanzi i bonoboa živi
duboko u prašumama. Region Basankusu u Kongu jedno je od posljednjih utočišta
bonoboa i tačka porijekla mnogih uhvaćenih majmuna.
Bonoboi, kaže Džef Dipen, stručnjak za majmune iz Fondacije
afričkih divljih životinja, posjeduju svijest, empatiju i razumijevanje.
“Jednog dana ćemo se zapitati kako nam je uopšte palo na pamet da ih
držimo u kavezima”, kaže on.
Kada napustite gradove i putujete u prašumu, mijenja se i
svrha majmuna. Ovdje, kao i u zabačenim dijelovima Jugoistočne Azije, gdje ima
mnogo siromaštva, a premalo proteina, majmuni često predstavljaju i izvor
hrane.
Jonas Mange, koji sada radi na projektima edukacije u okviru
Fondacije, nekada je lovio bonoboe u Kongu. Ulazio je u sjenke koje bi bacalo
drveće i postavljao zamke napravljene od bodljikave žice. Ako bi otkrio
odraslog bonoboa u jednoj od zamki, usmrtio bi ga iz sačmarice i prodao meso,
uglavnom za svega nekoliko dolara po lešu.
Ali beba je uvijek bila nešto drugo. Postojalo je tržište za
mladunčad majmuna, pa bi ih prodavao žive za oko deset dolara po komadu,
lokalnim trgovcima koji bi ih potom odvezli u Kinšasu i prodali ih po
višestruko većoj cijeni strancima.
“Bonoboi su pametni”, kaže Mange. Ako im se
stopala upletu u zamku, oni ne počnu da paniče i da vrište. Umjesto toga,
pokušavaju tiho da se oslobode, dok ne budu otkriveni.
Postavljanje zamke
Stajls je nekoliko puta putovao u Ujedinjene Arapske
Emirate, za koje kažu da su novi centar nelegalne online trgovine divljim
životinjama. Dileri na Bliskom istoku postavljaju mnogo fotografija majmuna
koje prodaju, i nekada ih reklamiraju kao dobre ljubimce za djecu.
Mnoge šimpanze bivaju drogirane lijekovima za opuštanje
mišića ili čak alkoholom, kako bi ih lakše prebacivali. Neke treniraju da puše
cigarete ili da cjevče pivo. Orangutani su nežniji od šimpanzi, ali nisu uvijek
nježni, pa ih nekada treneri u zoološkim vrtovima udaraju metalnim štanglama
uvijenim u stare novine, ne bi li ih naterali da nauče trikove. Pijre nekoliko
godina, indonežanska policija spasla je ženku orangutana koju su obrijali i
podvodili kao prostitutku.
“Čak i kada ih spasimo, teško ih je vratiti u
divljinu”, kaže Kres, bivši čelnik programa Ujedinjenih nacija za velike
majmune. “Oni budu baš loše. Treba im ozbiljna rehabilitacija. Oni koji se
navuku na alkohol imaju ruke koje se tresu. Pokazuju iste simptome kao i ljudi.”
Međunarodni pravilnici zabranjuju trgovinu ugroženim
majmunima. Iako je zoološkim vrtovima i obrazovnim institucijama dozvoljeno da
nabave majmune, neophodne su im dozvole koje svjedoče da su ti majmuni odrasli
u zarobljeništvu, a ne uhvaćeni u divljini. (Sve vrste velikih majmuna su
ugrožene, kao i većina vrsta gibona.)
Pa ipak, relativno je lako falsifikovati dozvole, a
istraživači su uspjeli da nađu nelegalno prodate majmune u zoološkim vrtovima u
Iraku, Kini, Dubaiju i Bangkoku, gdje orangutane tjeraju da nose bokserske
rukavice i sparinguju.
Još prije deset godina je utvrđeno da u “Safari svijetu”
koriste orangutane prokrijumčarene iz indonežanskih džungli. Na desetine
životinja je spašeno iz parka i odvedeno kući.
Ali bokserske predstave se nastavljaju, sa novim
životinjama, uprkos protivljenjima organizacija za njihovu zaštitu. Direktori
“Safari svijeta” navode da nijedna njihova životinja nije mučena i da
orangutani dobijaju “prvoklasno voće”, kao i da žive u sobama sa
klimom.
“Safari svijet” oslanja se na treća lica za
dobavljanje majmuna, a u ovom zoološkom vrtu tvrde da je većina majmuna rođena
u Tajlandu.
“Kada dođete u naš park”, kaže Liti Kuakača,
izvršna potpredsjednica, “vidjet ćete samo osmijehe na licima naših
orangutana.”
Kako bi se sreo sa svojim prodavcem orangutana, Stajls je
odsjeo u hotelu „Landmark“ u Bangkoku i kontaktirao s krijumčarem preko
WhatsAppa.
Stajls je znao da je opasno toliko se približiti poznatom
krijumčaru. Zato je svoja saznanja objelodanio Freelandu, neprofitnoj grupi
koja se bori protiv krijumčarenja životinja, ali i ljudi, iz velike kancelarije
u centru Bangkoka. Freeland posluje u tajnosti. Ali oni također tijesno
sarađuju sa policijom Tajlanda, uključujući i jednog tajnog detektiva poznatog
samo kao Inspektor X.
U narednih nekoliko dana, sa Inspektorom X kao svjedokom,
Stajls je razmijenio još nekoliko poruka sa Tomom, pokušavajući da ugovori
sastanak. Tomov pravi identitet ostao je nepoznat. Imao je malezijski ili
indonežanski akcenat i govorio engleski gotovo bez greške.
“Čovječe, baš ćeš se zabaviti”, rekao je Tom o
bebama orangutanima. “Jesi li spreman da ne spavaš?”
Krajem decembra, na dan zakazanog sastanka, Inspektor X i
drugi agenti našli su se na dogovorenoj lokaciji – parking supermarketa u
centru Bangkoka. Pojavio se taksi.
Inspektor X i agenti su skočili, uhapsili vozača i otkrili
dvije bebe orangutana na zadnjem sicu. Grlili su jedno drugo. Bili su uplašeni,
ali su izgledali zdravo. Toma nije bilo nigdje.
Stajls je bio presretan što su orangutani spaseni, ali je
bio i frustriran. “Moramo da dođemo do dilera”, rekao je.
Od tada se vratio na Instagram. Traži još majmuna. I još
nekog Toma.
(TBT, NYT)