KOLUMNA
Plašim se da niko neće imati dovoljno uvjerljiv odgovor na
pitanje zbog čega smo došli u situaciju da jedan siroti i sasvim izvjesno
nekultivirani đavo, primarne inteligencije, koji na ekranu izgleda kao
karikatura samog sebe, dođe u situaciju da u svojim rukama drži odluku o tome
da li će civilizacija i dalje postojati
Piše: Mario Vargas Ljosa, thebosniatimes.ba
Iako je bilo poznato da je sin i unuk tiranina, pritom i sam
tiranin i stručnjak za ubistvo rođaka, niko se nije odviše zabrinuo kada je
zdepasti mladić donekle klovnovskog izgleda Kim Jong Un (koji danas ima 33
godine i 130 kila) došao na vlast u Sjevernoj Koreji. Međutim, svijet sada priznaje
da je momak koji je izgledao kao mali nevaljali despot ostvario san svog dede,
Kim Il Sunga, osnivača dinastije i Sjeverne Koreje, budući da ima u svojim
rukama ključ nuklearne katastrofe apokaliptičkih dimenzija, koja bi mogla da
vrati planetu u pećinsko doba, ili jednostavno da uništi sve oblike života na
njoj. Trebalo bi mu, drhteći, skinuti kapu: kakav smrtonosan podvig!
Kada je oktobra 2006. Sjeverna Koreja izvela svoju prvu
nuklearnu probu, niko nije obraćao naročitu pažnju na to, a zapadnjački naučnici
ignorisali su taj eksperiment izvrgavajući ga ruglu: atomske bombe bile su van
domašaja bijednog i gladnog despotskog područja. U svakom slučaju, ako stvar
postane ozbiljna, Kina i Rusija, realnije od svog sjevernokorejskog priljepka,
dovešće ga u red. U to doba je još uvijek bilo moguće zaustaviti Kim Jong Una
pomoću vojne akcije ograničenog djelovanja, koja bi stala na put njegovim
snovima da pretvori svoju zemlju u nuklearnu silu, i koja bi poslužila kao
preventivno upozorenje tom “Briljantnom kamaradu”, kako Sjevernokorejci
zovu gospodara svoje zemlje.
Danas takva vojna akcija više nije moguća, uprkos tome što
je predsjednik Trump zaprijetio Sjevernoj Koreji “gnjevom i vatrom kakvi
nikada na svijetu nisu viđeni”. Razlog tome je, kao prvo, činjenica da ta
akcija više ne bi bila “ograničenog djelovanja” već velikih razmjera
— što bi podrazumijevalo hiljade mrtvih — a kao drugo to što bi odgovor Kim
Jong Una mogao da izazove još jedan gigantski masakr, i to u Sjedinjenim
Američkim Državama, Južnoj Koreji ili Japanu, što bi možda dovelo do opšteg
rata u kojem bi bila aktivirana sva zločinačka nuklearna prašina u koju se ovaj
svijet pretvara. Milioni ljudi bi poginuli.
Ovakva perspektiva izgledaće apsurdna i pretjerana mnogim
racionalnim i razumnim ljudima, koji su hiljadu svjetlosnih godina udaljeni od
tog mladog ekstremiste što uživa apsolutnu moć u svojoj nesretnoj zemlji, i
kome, vjerovatno, status živog boga do kojeg je uzdignut laskanjem i
podređivanjem njegovih dvadeset pet miliona vazala doprinosi da živi u mahnitoj
narcisoidnoj otuđenosti, što ga navodi da vjeruje u to čime se hvali: da mala Sjeverna
Koreja, koja sada posjeduje bombu nekoliko puta moćniju od onih koje su
pogodile Hirošimu i Nagasaki, može, ako to želi, smrtno da rani Sjedinjene
Američke Države.
(TBT)