ANALITIKA
Od mnogih strateški pogrešnih procjena koje je Bratstvo
napravilo tokom kratkog egipatskog „Arapskog proljeća“, njegovo uvjerenje da
može nadjačati opresiju režima ih je najskuplje koštala
FOTO: (MOHAMED ABD EL GHANY / REUTERS)
14. augusta, 2013., u onome što je kasnije nazvano masakrom
na trgu Rabaa, egipatske sigurnosne snage uletjele su na proteste organizirane
od strane Muslimanskog bratstva na javnog trgu u Kairu i Gizi, ubivši stotine
demonstranata koji su protestovali protiv zbacivanja Muhameda Mursija, vođe
Bratstva i prvog izabranog predsjednika Egipta. Broj žrtava, koji prema Human
Rights Watch-u iznosi preko 800 civila, šokirao je međunarodnu zajednicu, ali
krvoproliće nije iznenadilo Bratstvo.
Ustvari, od momenta kada je Mursi zbačen s vlasti 3. jula,
lideri Bratstva shvatili su da su se sa novom vojno podržanom vladom našli u
ćorsokaku u kojem „ubijaš ili bivaš ubijen“. Samo pet dana nakon udara,
sigurnosne snage otvorile su paljbu na skupu Mursijevih pristalica, gdje je
ubijeno najmanje 51, a ranjeno još stotine njih. Ali vođe Bratstva su vjerovale
da je njihova notorno hijerarhična organizacija, čiji moto sadrži frazu „smrt u
ime Allaha je naš najviši cilj,“ imala dovoljno snage da nadjača bilo kakav
napad. „Ako žele ugušiti proteste u Kairu, morat će ubiti 100,000
demonstranata,“ glasnogovornik Muslimanskog bratstva, Gehad el-Haddad, rekao je
novinaru Magedu Atefu dvije sedmice prije masakra. „A to ne mogu uraditi jer
smo mi spremni dati više od stotinu hiljada šehida.“
Od mnogih strateški pogrešnih procjena koje je Bratstvo
napravilo tokom kratkog egipatskog „Arapskog proljeća“, njegovo uvjerenje da
može nadjačati opresiju režima ih je najskuplje koštala. Masakr na Raabi i
hapšenja lidera organizacije koja su kasnije uslijedila, dekapitirali su grupu
na nacionalnom nivou, ali i unutar egipatskih provincija, čineći je time
potpuno nemoćnom. Kroz par mjeseci, od organizacije koja je osvojila nekoliko
izbora i referenduma u posljednje dvije i po godine, širom zemlje ostali su
samo tragovi. Četiri godine kasnije, Bratstvo je duboko podijeljena
organizacija, a odluka koju su njeni lideri donijeli prije masakra je u srži
tog raskola.
Rascjep u Bratstvu pojavio se odmah nakon masakra. Mlađi
kadar okomio se na starije vođe zbog pogrešnog analiziranja političke situacije
koja je dovela do Mursijevog svrgnuća i pogrešnog rukovođenja kasnije borbe za
prevlast. Iako je Bratstvo koristilo nasilje protiv svojih protivnika nekoliko
puta tokom Mursijevog mandata, njegovi lideri pozvali su na nenasilje nakon
Mursijevog svrgnuća, kada je glavni vođa Muhamed Badia neslavno izjavio, „Naš
mir je snažniji od metaka.“ Iz te mlađe perspektive Bratstva, ovo je bila
opasno naivna strategija, koja je ostavila njih i njihove kompanjone bez ikakve
zaštite tokom napada koji je uslijedio. „Naša draga braća su govorili, ‘mi smo
miroljubivi,“ očajavao je u Facebook postu Amr Farrag, ugledni mladić iz
Bratstva koji živi u Istanbulu. „'Naš mir je snažniji od metaka.’ Uredu, zato
smo dobili po vratovima.“ Još jedan istaknuti mladi član Bratstva, Ahmed El
Moghir, kasnije je otkrio da je mjesto protesta u Kairu bilo „dovoljno
naoružano da suzbije Ministarstvo unutarnjih poslova, pa čak i vojsku,“ ali da
je većina tog oružja sklonjeno samo nekoliko dana prije masakra zbog „izdaje“
jednog od starješina iz Bratstva.
U mjesecima koji su uslijedili, mladići iz Bratstva u Egiptu
počeli su dizati oružje. Kao što Samuel Tadros, istraživač na Hudson institutu,
bilježi u svom istraživanju o Bratstvu nakon masakra, mladi su kreirali
„jedinice za zaštitu“ kako bi od sigurnosnih snagaodbranili aktuelne ali sve
slabije proteste njihove organizacije. Nedugo nakon toga, međutim, ove jedinice
prešle su u ofanzivu, a pojavilo se i nekoliko militantnih ogranaka koji su na
meti imali policijske stanice, vojno osoblje, električne dalekovode, puteve i
druge infrastrukture. Ova djelovanja podržali su i podstakli određeni stariji
lideri, kao što je član izvršnog biroa organizacije, Muhamed Kamal, koji je
ostao krijući se u Egiptu i oformio „komitet za specijalne operacije“ čiji je
cilj bila destabilizacija režima.
Tzv. stari čelnici Bratstva, međutim, pokušali su obuzdati
„revolucionarnu“ Kamalovu frakciju. Zabrinuli su se da je formiranje „komiteta
za specijalne operacije“ bez njihovog pristanka još više oslabilo njihovu već
slabašnu dominaciju i kontrolu nad organizacijom, i upozorili da bi nasilje
Bratstva legitimiziralo nasilje države nad organizacijom. Ali ti pokušaji su
propali: „revolucionarno“ krilo odnijelo je pobjedu u internim izborima grupe,
početkom 2014., a raskol između dvaju frakcija prerastao je u potpuni raspad
polovinom 2015. kada su se istaknuti mladići Bratstva i nekoliko službenika
javno distancirali od „stare garde“.
Otprilike u to doba je Kamal, vođa Bratstva koji podržava
nasilje, dao na zadatak „Šerijatskom komitetu Muslimanskog bratsva“ da
formulira šerijatski osnovanu odbranu „revolucionarnog djelovanja“. Kako u svom
detaljnom izvještaju o usmjeravanju ove organizacije ka nasilju navodi Mokhtar
Awad, sa univerziteta George Washington, finalni proizvod Šerijatskog komiteta,
pod nazivom Zakonodavstvo narodnog otpora udaru, naposljetku je odobrio niz
nasilnih djelovanja, uključujući ubijanje policajaca, vojnika i onih za koje se
smatra da su „saradnici“ egipatske vlade. Šerijatski komitet nadalje navodi da
kršćani „opkoljavaju džamije, ubijaju vjernike i hapse slobodne [islamističke]
žene,“ pa time odobrio nasilje nad njima.
Egipatske sigurnosne snage ubile su Kamala tokom racije u
oktobru 2016., a „stara garda“ je od tada stekla kontrolu nad službenim
medijima organizacije, uključujući i njihovu web stranicu, ikhwanonline.com.
Ali agresivniji, „revolucionarniji“ trend Bratstva opstao je u raznim ograncima
i inicijativama.
Na primjer, Egipatsko revolucionarno vijeće sa sjedištem u
Istanbulu, koje je jedan od starijih članova Muslimanskog bratstva osnovao
zajedno sa drugim prognanim opozicionarima 2014.,nedavno je objavilo serijal
online videa u kojima se njegovi sljedbenici upućuju na suprotstavljanje
državnoj vojci tokom iduće revolucije, kad god se ona bude desila. U jednom od
videa, Vijeće daje instrukcije svojim sljedbenicima kako da identificiraju
lokacije vojnih jedinica i spriječe njihovo napredovanje prolivanjem ulja po
putevima. U drugom, on poziva svoje sljedbenike da „okruže vojsku tako da oni
ne zaustave revoluciju,“ „opkole vojne zalihe hrane,“ i „neutraliziraju vojne
aerodrome“ kada dođe do novog ustanka, čija će svrha biti vraćanje Mursija na
vlast.
„Revolucionarno“ Muslimansko bratstvo se vjerovatno
pridružilo i raznim militantnim grupama koje su se pojavile nakon Mursijevog
zbacivanja, kao što su Liwaa al-Thawa i Hasm, koje su izvršavale smrtonosne
napade na zaštitarsko osoblje i instalacije od sredine 2016. Iako se odnos ovih
grupa sa Bratstvom može uspostaviti samo sticajem okolnosti (barem zasada),
njihova djela i argumenti itekako podsjećaju na one korištene u Kamalovoj
frakciji, a stranice na društvenim mrežama koje javno obznanjuju napade često
promoviraju slogane i historijske ličnosti iz Bratstva.
U međuvremenu, „revolucionarno“ krilo Bratstva pojačalo je
svoj sukob sa „starom gardom“. U seriji pamfleta pod nazivom Vision 28, koja je
izdata ranije ove godine, „revolucionarno“ krilo oštro je iskritiziralo lidere
iz Mursijeve ere zbog niza njihovih grešaka, uključujući njihovu tendenciju da
miješaju politiku i religiju; njihovu nesposobnost da izgrade zajedničke
temelje sa drugim političkim silama; njihovu potpunu nespremnost da vladaju
kada su bili na vlasti; i njihovo prihvatanje uloge vojske u upravljanju
političkom tranzicijom koja je uslijedila nakon ustanka 2011. Da se razjasni,
radi se o subjektivnom argumentu: „revolucionarno“ krilo Bratstva djelotvorno
kritizira „staru gardu“ jer nisu dovoljno revolucionarni. Ali dokument se
završava pozivom na uspostavu novih „načina i sredstava“ za suprostavljanje
egipatskoj vladi, što podrazumijeva novo Bratstvo ili pristup čiji je cilj
ponovno sticanje vlasti u Kairu.
Zaista su „revolucionarna“ Braća spremna nastaviti bez
„stare garde“, koju sve češće smatraju teškim teretom. Ranije ovog mjeseca,
„revolucionarni“ lider Magdy Shalash, odani sljedbenik Mohameda Kamala,
podsjetio je jednim Facebook postom svoje kolege da je primarni cilj Bratstva
bio ponovno uspostavljanje halifata i upozorio da se isto ne može ostvariti dok
postoje podjele. On je stoga zatražio nove interne izbore, otvoreno navodeći da
je „mandat prošlog vođstva sigurnozavršen.“
Naravno, ovo nije ono kako „stara garda“ – koja u potpunosti
odbacuje autoritet „revolucionarnog“ krila – vidi stvari. Iz ovog razloga,
rascijep između Bratstva koji se proširio nakon masakra na trgu Rabaa će
vjerovatno ostati, sa glasnim dijelom Muslimanskog bratstva koji i dalje
zagovara, pa čak možda i diriguje, nasilne napade u Egiptu. Sve ovo će
osigurati da Bratstvo ostane politički slabo. Za jednu organizaciju koja je u
ratu i sama sa sobom i sa svojom vladom nema prostora za korak naprijed.
(TBT, FA, Prevela Esma Latić)