ANALITIKA
To je varljivo mirna staza, iscrtana – naravno – u nekom
francuskom salonu kada su francuske vlasti odijelile Liban iz Sirije početkom
dvadesetih godina. Moglo je imati smisla u pariškom salonu, ali gore na
al-Karri, izgleda kao donkihotovska tvorevina, puna političkih i vojnih zamki.
Možda su to Francuzi i namjeravali prije toliko decenija.
Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba
Sirijske trupe sada su na pozicijama na libanskoj strani
granice između dviju zemalja u njihovoj borbi uništavanja ISIL-a na planinama
Qalamoun. Leševi truhnu razbacani po planinama dok se libanski Hezbollah – koji
se sada bori u Siriji – sprema na konačnu borbu protiv islamista koji su danas
opkoljeni sa sjevera. S planine Karra, više od 2000 km iznad sirijsko-libanske
granice, vidim sirijske trupe utaborene na vrhu dviju planina – u Libanu.
Sirijski zapovjednik u Qalamounu, gen. Median Abad, bez
oklijevanja govori istinu. „Da, naši su vojnici na dvjema tačkama u Libanu –
iznad graničnog puta kojim je Daesh [ISIL] ušao u libanski grad Ersal. Oni su na libanskim planinama al-Sharqia i
al-Valilal. Možete vidjeti njihove šatore.“ I nema sumnje, preko uske klisure
koja nas dijeli od Libana, vidim niz sivih sirijskih vojnih šatora načičkanih
na vrhu dviju uzvisina. General potvrđuje da komunicira s libanskom vojskom –
čiju tenkovsku paljbu na ISIL čuje izdaleka – preko Hezbollaha, čije snage su
se pridružile njihovom napadu na al-Karru.
Šetnja po strmim uzvisinama poslije bitke, koja se završila
prije tek pet dana, vrtoglavo je iskustvo. Smrad još neukopanih ISIL-ovih
tijela, eksplozija planinskog vazduha koja rasipa vreće pijeska preko ogoljelih
rovova i barikada kojima je ISIL pružao posljednji otpor, a mreža tunela – koju
su iskopali islamistički branioci uzalud se nadajući da će se suprotstaviti
sirijskim vazdušnim napadima – samo su
neki od dokaza koliko se žestoko vodila ova bitka. Nijedan ISIL-ov borac nije
preživio – što dovoljno govori za sebe – iako izuzetan video snimak pobjednika
tokom borbe pokazuje Hezbollahovog gerilca koji govori krvavom ISIL-ovcu: „Bog
s tobom“ – upečatljiv blagoslov sunnite na samrti od jednog šiitskog borca.
Na kamionetu sirijski oficir otvara maslinasto-zelene vreće u
beznadnom pokušaju da identificira tri mrtva pripadnika ISIL-a u. Temperatura
vazduha je 46 stepeni, tijela su natečena, tamna jer već truhnu, a jedan od
njih na sebi ima samo donji veš. Sirijska vojska i borci Hezbollaha posmatrajući
samo nekoliko metara udaljeni, mnogi držeći ruke na svojim licima, i dalje su
pribrani. Imali su zajedničku operaciju protiv ISIL-a – njihov komandni centar
nalazi se u jednospratnoj vili u selu Fleita – i kažu da su iz bitke izašli
samo s ranjenima. Ljekari na planinama imaju medicinski šator s „Iranskim
crvenim polumjesecom“ otisnutim sa strane – ali reklo bi se da ovdje nema Iranaca.
„Sirijska vojska i Hezbollah borili su se za ovaj planinski
vrh zajedno s nacionalnim odbrambenim snagama [povremeno angažiranim], ali su
snage Sirije i specijalne snage Hezbollaha izborile bitku”, kaže
48-godišnji general Abad. „Za nas, Hezbollah je škola za borbu. Učili smo iz
njihovog iskustva i podučavali jedni druge, doslovno smo se pratili tokom borbe
i naravno imali smo svoje oružje.“ Sirijsko oružje i protuzračne rakete rasuto
je po planinama – a jedan odlučni vozač je čak uspio ruskim borbenim tenkom
preći više od 300 metara makadama sve do vrha al-Karre.
Zapovjednik Hezbollaha iz južnog Libana, prosijede kose i
podšišane brade, koji kaže da ima 37 godina – dobro poznajem njegov rodni grad,
ali vjerujem da je stariji nego što kaže – sjeo mi je s desne strane dok su
vojnici ručali; obrok donekle ukaljan tijelima nekoliko metara dalje i pritiskom
Hezbollahovog obavještajca koji je snimio svaki moj zalogaj riže i piletine.
Šta bi Hezbollah u Beirutu, koji me poznaje, napravio s ovom gluposti od snimka,
nemam pojma.
Ali Hezbollah i sirijski vojnici sjedili su zajedno oko
šatora i činilo se da se dobro poznaju, a oficir Hezbollaha i njegovi borci
piju gust i snažni „mate“ čaj – napravljen od argentinskih listića – što je
neizostavan dio svih sirijskih vojnih obroka. Nekoliko pripadnika Hezbollaha
nosilo je nove snajpere, ali većina ih je bila naoružana poznatim
kalašnjikovima koje je koristila sirijska vojska. Njihove smećkaste uniforme
bile su prilično drugačije od zelenih i smeđih sirijskih uniformi.
Sjeverno se nalazi posljednja ISIL-ova utvrda. Njezini
branioci leže pod crnim šatorima a južnije i niže, njihovi budući napadači
Hezbollaha raširili su svoje bijele šatore na obroncima planine. U sljedećih
nekoliko dana bit će više vatre iz oružja – i više zračnih napada, kaže general
Abad. Njegova planinska baza će se pokazati savršenom tačkom za posmatranje
napada; al-Karra se nalazi na 2000 metara nadmorske visine – izraelski položaji
na brdu Herman na Golanskoj visoravni prema jugu su jedva 600 metara viši, a
Abad se slaže da Sirijci nikada neće napustiti Al-Karru – što je, naravno, u samoj
Siriji, sada kada su se smjestili na ovaj vrh. Vojne radio-antene njišu se
poput rasplesane pšenice iznad stijena.
Jugozapadno, vidio sam libanski grad Ersal – koji su kratko
vrijeme zauzeli ISIL i Nusrah. Neki od libanskih vojnika, branilaca grada,
prerezali su im grkljane; ostali – barem devet njih – još uvijek su u
zatočeništvu negdje u ovim planinama, vjerovatno na libanskoj strani granice.
Libanski vojnici su napali sirijske izbjegličke kampove u
blizini Ersala. U posljednjoj operaciji, dvojica muškaraca su se raznijeli, a
četvorica su umrli u libanskom pritvoru, kao posljedica – prema vojsci u
Beirutu – već postojećih „medicinskih problema“. Moguće, rekli bismo, ali ni Libanci
ni Sirijci nisu se naročito brinuli.
ISIL se sada suočava s apsolutnim porazom u Qalamounu, a
sirijska vojska i Hezbollah i libanska vojska iskreno žele ovo dovršiti. Njihova
eliminacija će zaustaviti ISIL-ovu prijetnju Hezbollahovoj liniji snabdijevanja
autoputem Hermel-Baalbek u Libanu i vratiti libansku suverenost gradu Ersalu.
Zapadni diplomati posmatraju ovu posljednju bitku s libanske strane granice ali,
naravno, ne mogu doći u Siriju – i očito ne shvataju da su sirijske trupe
unutar libanskog teritorija, iako samo za nekoliko stotina metara.
Jedini zapadni svjedok sirijske strane sukoba na planini je
The Independent, a gen. Median Abad opisao je krajolik kao pravi taktičar. Na
jugu, oko gradova Zabadanija, Bloudana i Madaye, između Sirijaca s jedne strane
i Nusre i njihovih saveznika s druge strane na snazi je bio prekid vatre,
„mirovni“ pregovori koji bi mogli vratiti gradove pod sirijsku kontrolu. Ako
budu uspješni – i ako se neizbježan napad na ISIL sa al-Karre pokaže uspješnim
– onda će cijela sirijsko-libanska granica biti očišćena od islamista koji su
često bježali u Liban kako bi izbjegli sirijsko zarobljavanje i koristili Liban
kao vojni put snabdijevanja – preko Ersala – u Siriju.
Područje oko „Jurda“ Ersala – pusta okolina grada – obuhvata
150 kvadratnih kilometara stijena, šikare i planina okovanih vjetrom koje se
prostiru na području i Libana i Sirije, odvojenih uskom prašnjavom stazom koja
se nalazi samo 500 metara ispod nas.
To je varljivo mirna staza, iscrtana – naravno – u nekom
francuskom salonu kada su francuske vlasti odijelile Liban iz Sirije početkom
dvadesetih godina. Moglo je imati smisla u pariškom salonu, ali gore na al-Karri,
izgleda kao donkihotovska tvorevina, puna političkih i vojnih zamki. Možda su
to Francuzi i namjeravali prije toliko decenija.
General Abad ima manje suptilan pogled na aktualne događaje.
Predsjednik Bashar al-Assad rano je prozreo „međunarodni plan“ da unište Siriju
i Hezbollah i otpor – zbog čega je započeta koordinacija između Sirije, Irana i
Hezbollaha, pojasnio je. Izrael je bio „glavni zagovornik terorista“, zbog čega
je napao snage Sirije i Hezbollaha – i zbog čega su Katar i Saudijska Arabija
pomogle u ovoj „zavjeri“. „Čujemo turske, saudijske i katarske glasove na
terorističkim radio-stanicama, a također i afganistanske na lošem arapskom,“
kaže general. „Nakon Hezbollahove pobjede nad Izraelom u Libanu 2006., mnogi su
htjeli razoružati Hezbollah u sklopu projekta „novog“ Bliskog istoka [tadašnje
američke državne sekretarke] Condoleezze Rice. Ljudi u Libanu pozivali su na
razoružanje, a drugi su pokušavali izvesti Siriju izvan ‘staze otpora’. Ali smo
se izborili protiv toga – i sada se zajedno možemo boriti protiv Daesha.“
Ali ISIL će uzvratiti. Iz zadnje planinske utvrde na
sjeveru, još uvijek upravljaju svojim minijaturnim dronovima prema jugu i
linijama sirijskih snaga i Hezbollaha. Dalje na jugoistoku, Hezbollah i sirijski
kamioni planinskim putevima prolaze pored lokalnih farmera i njihovih sinova,
koji beru trešnje. Nude ih vojnicima dok prolaze. „Vlada im je pomogla da zasade
ta stabla – pa zašto su onda podržali Daesh kad je bio ovdje?“, pita se Abad neutješno.
Da, trešnje al-Karre su zrele i slatke – i opasne.
(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)