TEME
Dok priče o Kinezima koji “pronalaze ljubav na
neočekivanom mjestu” na društvenim mrežama i u međunarodnoj štampi
fasciniraju javnost, iza njih se krije daleko mračnija realnost
FOTO: (Reuters)
Iako izreka govori “ljubav ne košta, ona je neprocjenjiva”,
u Kini, od šangajskih mladoženja se očekuje da plate i do 147.000 dolara
miraza. Rastuća cijena, izazvana manjkom Kineskinja, primorava mnoge Kineze da
mladu traže u inozemstvu.
Vjerovali ili ne, mnogi se okreću Istočnoj Evropi, inspirirani
viralnim postovima na društvenim mrežama o Kinezima koji su oženili mlade,
lokalne djevojke. Čak su se i državne novine “uključile u kolo”
objavljivanjem tekstova o prednostima odlaska u inozemstvo.
Global Times, objavio je profil Juana Šankaja, razvedenog umjetnika iz Pekinga
koji je otišao u istočnu Evropu u potrazi za ljubavlju. Prema Juanu,
istočnoevropske žene ne mare za vaše bogatstvo. “Ono što ih stvarno zanima
jeste da li muškarci imaju dobar karakter i kakav je njihov stav prema
porodici”, rekao je Juan, koji se zabavlja sa Ukrajinkom.
“Posljednjih godina, sve više mojih prijatelja odlučuje da ode u istočnu
Evropu u potrazi za suprugom. Mnogi su već to uradili”, dodao je Juan.
Dok priče o Kinezima koji “pronalaze ljubav na
neočekivanom mjestu” na društvenim mrežama i u međunarodnoj štampi
fasciniraju javnost, iza njih se krije daleko mračnija realnost.
Sklapanje braka u Kini ometa čitav niz demografskih faktora, tradicionalnih
običaja i ekonomskih faktora. U srži problema leži disbalans između spolova,
odnosno znatno veći broj Kineza, od Kineskinja odgovarajuće starosti za
brak.
Rezultat toga jeste da muškarci odlaze u ekstreme u potrazi za mladom, pa dok
pripadnici srednje klase odlaze u istočnu Evropu, oni u ruralnim oblastim
okreću se tradicionalnijim metodama kao što je “narudžbina mlade preko
pošte” iz jugoistočne Azije. Ovi faktori doveli su do procvata traffickinga
i ilegalne seks industrije.
Prošlog mjeseca u izveštaju State Departmenta, za Kinu se navodi da “ne
zadovoljava minimalne standarde za eliminaciju traffickinga i ne ulaže značajne
napore da to popravi”. U odnosnu na prošlu godinu, Kina je u izvještaju
pala u kategoriju 3, što je najgora od svih kategorija u ovoj oblasti.
Značajan pokretač seks traffickinga u Kini predstavlja efekt
društvenog eksperimenta poznatog kao “politika jednog djeteta”. Od
kada je uvedena 1979., politika jednog djeteta postavila je pred Kinu brojne
demografske izazove.
Kako je tradicionalno patrijarhalno društvo, politika jednog djeteta izazvala
je ogroman broj selektivnih abortusa, odnosno ciljnog odbacivanja ženske djece.
Rezultat je današnja visoka nejednakost u broju muškaraca i žena. Prema
vladinim procjenama, do 2020. bit će najmanje 30 miliona više muškaraca nego
žena bračne dobi.
FOTO: (AP)
U svjetlu ovih trendova, vjenčavanje je postalo nacionalni imperativ. Upravo
zbog toga je i vlast počela podsticati građane da odlaze u inozemstvo u
potrazi za suprugom.
Ipak, za siromašnije, neobrazovane neženje iz ruralnih oblasti, postoji znazno
manje opcija. Kako se u Kini na udavanje ženske djece gleda kao na priliku za
napredak u ekonomskom i statusnom smislu, žene sve masovnije napuštaju sela i
odlaze u gradove u potrazi za bogatijim muškarcima.
Ova migracija dovela je do pojave takozvanih kineskih
“sela neženja” – provincijalnih gradova u kojima živi ogroman groj
muškaraca neženja i nesrazmjerno mali broj neudatih žena. U nekim selima,
situacija je toliko ekstremna da dječaci počinju potragu za suprugom već u 10.
godini života.
Davanjem prednosti muškoj djeci, kineski roditelji također su podigli vrijednost
ženske dece. Od mladoženje se očekuje da porodici mlade da određen miraz, a
kako je konkurencija ogromna, cijene su drastično skočile. Nedavna studija je
pokazala da prosječan mladoženja iz Pekinga plaća oko 30.000 dolara plus stan,
dok je prije četiri godine prosječan “miraz” iznosio samo 1.500
dolara.
Veliki skok u iznosu miraza zabilježen je i u provincijama, gdje se suma popela
sa 3.000 na 13.000 dolara. Tako je zabilježeno da je samo u jednom selu u
planinama provincije Henan, 20 muškaraca oženjeno s ženama iz Vijetnama jer
njihov miraz iznosi samo 3.200 dolara, odnosno, četvrtinu cijene lokalne
Kineskinje.
Iako se mnoge Vijetnamke vjenčavaju s Kinezima dobrovoljno, mnogobrojne su i
one koje su primorane. Najčešće su u pitanju maloljetne djevojčice koje su
zapravo žrtva seks traffickinga. Nema mnogo statističkih podataka koji se bave
ovim problemom, ali poznato je, kako je objavilo kinesko Ministarstvo javne sigurnosti,
da je u okviru posebne kampanje vlasti spašeno 17.746 žrtava seks traffickinga.
Žrtve najčešće dolaze iz Vijetnama, zemlje koja je naročito
pogtođena seks traffickingom. Mještani sela blizu vijetnamsko-kineske granice
kažu da žive u konstantnom strahu od kidnapera koji u ovim oblastima otimaju djevojčice
i prebacuju ih u Kinu.
Kineski pokušaji zaustavljanja trgovine ljudima nisu bili naročito intenzivni.
Stručnjaci State Departmenta navode kako je glavni problem “guranje
problema pod tepih” zbog prevelikog pritiska “potražnje”
novonastalog “tržišta” koje pokreću kulturni pritisak na neženje,
tradicionalni običaji i kineski oblik kapitalizma. Neudate žene bukvalno s
dobile tržišnu, monetarnu vrijednost.
Zbog toga, ako je Kina ozbiljna u namjeri da stane na put seks traffickingu,
prva stvar koju treba izvesti jeste promijeniti kulturne norme u vezi s brakom
i izboriti se sa slikom braka kao finansijske transakcije. Čak i ako se uspije izboriti
s traffickingom, pred Kinom je ogroman demografski problem otjelotvoren u 30
miliona neženja.
(TBT, Agencije)